Franjevac iz Žepča fra Vjeko Ćurić na današnji dan 1998. godine, spasio je 100.000 ljudi
Glavni junak naše današnje priče je Vjekoslav fra Vjeko Ćurić, katolički svećenik, franjevac, misionar u Ruandi.
U Ruandi su fra Vjeku zvali “afrički Oscar Schindler”, po čovjeku koji je spasio velik broj Židova tokom Drugog svjetskog rata.
Škola u gradu Kivumi je nazvana po njemu. Uz sve što je napravio, značajno je pridonio i razvitku poljodjelstva u Ruandi.
Fra Vjeko je rođen u Lupoglavu kraj Žepča 26. travnja 1957. godine, kao drugo od šestero djece u obitelji Petra i Ane Ćurić.
U Visokom je 1976. završio Franjevačku klasičnu gimnaziju. Školovao se za svećenika od 1976. do 1982., kada je, diplomiravši filozofiju i teologiju na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i zaređen.
U Parizu se pripremao za misiju. Otišao je u Ruandu 1983. godine. Prema franjevačkom planu “Projekt Afrika” nastojao je naučiti lokalne običaje i plemenske jezike, a pomagao je i u duhovnim i materijalnim potrebama lokalnom stanovništvu i organizirao konvoje humanitarne pomoći.
U Ruandi je bjesnio rat između pripadnika plemena Hutu i Tutsi. Gotovo svi svećenici bijelci napustili su zemlju. Vjeko Ćurić je ostao. Više puta bio je u smrtnoj opasnosti za vrijeme i nakon rata. U travnju 1996. dva su ga razbojnika napala želeći ga strijeljati, ali im je uspio pobjeći.
Stigao je u Ruandu, o kojoj je govorio da je najsličnija Bosni, bregovita, sličnom klimom, ali veoma siromašna i opterećena starim napetostima između dvaju plemena Tutsija i Hutua.
U pomaganju onima radi kojih je došao i kojima je poslan bio je svestran, pun energije i žara.
Kada je počeo rat u Ruandi i ubijanja u Kivumu, narod se za pomoć obratio fra Vjeki, koji je za vrijeme genocida ostao i tako zadobio još veće simpatije lokalnog stanovništva. Ostao je s narodom Kivuma za vrijeme najgorih iskustava u njihovom životu te se brinuo da ima pomogne pružajući im praktičnu i medicinsku pomoć, a mnogima je pomogao i da izađu iz Ruande. Brinuo se za izbjeglice smještajući ih u crkve i hraneći ih do okončanja ratnih sukoba. Budući je bio vrlo snalažljiv i dobro poznavao jezik nije imao nikakvih problema u pregovaranju sa zaraćenim stranama. Često je putovao po Ruandi i spašavao sve kojima su spas i pomoć trebali, ne gledajući plemenske razlike.
No, znao je fra Vjeko da mu rade o glavi. Treći napad nije preživio. Na današnji dan 1998. godine, mučki je ubijen u Kigaliju.
Ubojica je bio s njim u autu i kad su stigli do crkvice u glavnom gradu, ubojica je u njega ispalio osam hitaca iz pištolja. Ubojica nikada nije pronađen.
Fra Vjeko je pokopan u mjestu Kivumu, u župnoj crkvi koju je sagradio skupa s vjernicima.
Dan nakon njegova ubojstva, papa Ivan Pavao II. spomenuo ga je u govoru na Trgu sv. Petra u Vatikanu rekavši: “Fra Vjeko još je jedna žrtva dodana dugom nizu misionara koji su svoju ljubav prema Kristu i afričkim narodima potvrdili žrtvujući vlastiti život”.
Po odobrenju kardinala Vinka Puljića, Franjevačka provincija Bosne Srebrene predala je Vatikanu svu dokumentaciju za beatifikaciju fra Vjeke Ćurića. Velikan iz središnje Bosne, za kojeg se smatra da je spasio 100.000 ljudi, mogao bi postati novi svetac Katoličke crkve.
(SB)
