Na današnji dan 1992. godine počela bitka za Kupres
S pripremama za obranu Kupresa, Hrvati su počeli u rujnu 1991. kada je osnovan krizni stožer. Od dragovoljaca su osnovane postrojbe po hrvatskim selima i gradu Kupresu koje su u studenom 1991. prerasle u Kuprešku bojnu, jačine 569 vojnih obveznika.
Stanje se u Kupresu jako pogoršalo u drugoj polovici ožujka 1992. godine.
Srbi su 22. i 23. ožujka iselili žene i djecu iz Kupresa u Šipovo, Banju Luku, Beograd i Vojvodinu. To je bio poziv i Hrvatima da učine isto. Tako su hrvatske žene i djeca iseljene u Zagreb, Trogir i Baško Polje.
Krajem ožujka 1992. godine, na hrvatskim graničnim etničkim područjima u BiH koncentrirale su se jače srpske snage, JNA, TO i četnici, dragovoljci iz drugih krajeva bivše Jugoslavije. U dijelu Kupreškog polja pod srpskim nadzorom počelo je prikupljanje snaga s osloncem na Šipovu, gdje je bilo središte 30. partizanske divizije.
Pred sam kraj ožujka, Srbi su se ukopali u rajonima Ravnog, Blagaja i Donjeg Malovana. U Kupresu su sve društvene objekte stavili pod svoju kontrolu a na nekima su postavili strojnička i snajperska gnijezda, a u Donjem su Malovanu postavili kontrolnu postaju na kojoj su zaustavljali, pretresali i pljačkali putnike.
Dana 3. travnja, ujutro oko 6:30, izbio je oružani sukob. Srpske snage s područja Donjeg Malovana otvorile su vatru po hrvatskim postrojbama na crti Rajkovača – Batoglav. Branitelji su odgovorili protunapadom te do podne razbili protivnika u Donjem, a u Gornjem ga Malovanu okružili. Na području Cincara i Baljaka, Srbi su također razbijeni.
Dobivene su i prve obavijesti o pokretima srpskih snaga na Ravninama. Na području Kupresa i prigradskih sela, Kupreška je bojna ušla u sukobe s jačim protivnikom te joj je idućeg dana u pomoć stigla ojačana satnija iz Bugojna i Uskoplja.
Srpska je strana u ovom sukobu pokazala pravo lice svog borbenog djelovanja, koje je uključivalo etničko čišćenje Hrvata i muslimane, razaranje stambenih i vjerskih objekata (katoličkih crkava i džamija) i slično. U tjedan dana borbi poginulo je oko 160 pripadnika hrvatskih snaga, od toga 29 pripadnika Kupreške bojne i 19 civila, dok su Srbi imali 85 poginulih i 154 zarobljene osobe.
