Na današnji dan 1922. rođen dr. Franjo Tuđman
– Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što! Te su riječi uklesane u mramor posljednjeg prebivališta prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.
Zacijelo su i najvjerniji sažetak njegovih političkih težnji i ostvarenja, cijelog njegovog života. Hrvati su stoljećima mitskim zanosom željeli oživotvoriti ideju o slobodnoj i nezavisnoj državi.
Devedesetih godina u tome su i uspjeli u spletu najtežih okolnosti velikosrpske agresije i međunarodnog nerazumijevanja. U tom je procesu ključnu ulogu odigrao dr. Franjo Tuđman koji je na temelju vlastitih zamisli nacionalne pomirbe i zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske uspješno potaknuo otpornu snagu naroda prema ostvarenju starog, nikad dosegnutog cilja.
Dr. Franjo Tuđman rodio se 14. svibnja 1922. u Velikom Trgovišću i odrastao u krugu obitelji izvornih Radićevih ideja. To ga je odvelo u antifašistički pokret a zatim u Titovoj Jugoslaviji i na put znanstvene obrane Hrvata od zlonamjernih optužbi o njihovoj, navodnoj genocidnosti.
Iz političkog života grubo su ga udaljili kad je dodirnuo tada opasnu temu stvarnog broja žrtava Jasenovca. U vrijeme “hrvatskog proljeća” Tuđman otvoreno zagovara suverenu Hrvatsku i obračunava s jugoslavenskom ideologijom koja je uvijek bila pokriće za velikosrpsku vladavinu.
Zbog takvih ideja komunistički režim dva ga je puta kaznio zatvorom. No on je unatoč tomu i dalje uporno djelovao, doduše pod stalnom prismotrom vlasti.
U najtežim trenucima Hrvatske, u vrijeme Miloševićevog nasilja, dr. Tuđman je 1990.-te preuzeo vodstvo zemlje na prvim demokratskim izborima. Imao je iza sebe potpunu potporu naroda, iseljenih Hrvata i dobro organizirane stranke – HDZ-a. To je donijelo pobjedu i uspostavu slobodne Hrvatske.
U oslobađanju okupiranih područja uvijek je birao pravi trenutak. Briljantne akcije “Bljesak” i “Oluja” dovele su do uspostave hrvatske teritorijalne cjelovitosti, Daytona i rješenje krvave bosansko-hercegovačke krize.
Zbog svega dr. Franjo Tuđman imao je veliki osobni autoritet i impozantni kapital popularnosti u hrvatskom narodu. Dva je puta već u prvom krugu izabran za predsjednika Republike. Umro je odan svojoj ideji nacionalne pomirbe i slobodne Hrvatske, neovisne o bilo kome.
