MOSTAR Godišnjica raspuštanja logora bošnjačke Armije BiH u kojima su bila zatvorena i djeca
Armija BiH je na području Mostara imala desetine logora za Hrvate. U njima su bili zatočeni, svakodnevno mučeni, silovani i ubijani hrvatski zarobljenici. Udruga hrvatskih logoraša jučer i danas obilježila je godišnjicu zatvaranja dva takva logora. Na jučerašnji dan 1993. godine raspušten je logor u O.Š. Bratstva i jedinstva u naselju Potoci kod Mostara. Prema službenim podacima, u ovome logoru je bilo zatočeno ukupno 109 osoba.
– Tijekom zatočeništva u ovom logoru čuvari i pripadnici tzv. Armije RBiH su prema zatočenicima primjenjivali različite mjere fizičkog i psihičkog mučenja. Zatočenicima je uskraćivana hrana i medicinska pomoć pa je većina zatočenika izgubila od 20 do 30 kilograma. Zabilježen je i slučaj silovanja. Uvjeti smještaja su bili veoma teški. Formiran je radni vod od 20-ak zatočenika za obavljanje fizičkih poslova, kao što su utvrđivanje prve crte bojišnice, izvlačenje ranjenih i poginulih a prigodom obavljanja ovakvih zadaća, u razdoblju od 02.08.1993. do 03.11.1993. godine smrtno je stradalo sedam zatočenika, od kojih je pet namjerno ustrijeljeno iz neposredne blizine, dok su dva zatočenika poginula u unakrsnoj vatri kopajući rovove na prvoj crti bojišnice – navodi se u informaciji koju su našem portalu dostavili iz Udruge hrvatskih logoraša. Šokantna je informacija kako je u ovome logoru bilo zatočeno čak 15 maloljetnih osoba, a od toga broja, čak osam njih je imalo manje od 10 godina. Zločinci ni za tu djecu nisu imali osjećaj empatije nego su i djeca gledala zločine koji su počinjeni na ovome mjestu. Među zatočenima je bilo i 38 žena.
– Apelacijsko odjeljenje Suda BiH je izreklo pravomoćnu sudsku presudu za ovaj logor dana 21.09.2018. godine, a koja nije objavljena niti u jednim tiskanim ili elektronskim medijima u Bosni i Hercegovini – rekli su logoraši za Pogled.ba.
Danas će naši sugovornici obilježiti i godišnjicu zatvaranja logora u naselju Gnojnice kod Mostara. Logor je bio organiziran u kući Nikole Filipovića, koji je od posljedica stalnog premlaćivanja od strane pripadnika tzv. Armije BiH dobio moždani udar i preminuo. U ovome logoru se nalazilo 20 osoba, od koji je dvoje bilo malodobno.
– Posebno noću i u ranim jutarnjim satima, od strane pripadnika tzv. „Armije BiH“ smo bili pretučeni u toliko mjeri da su pojedini zatočenici imali polomljena rebra, frakture lubanje i druge teške ozlijede. Sve navedeno događalo se u neposrednoj blizini zapovjedništva tzv. „Armije BiH“, koji iako su znali što se događa u logoru istim nisu osigurali zaštitu, već su iste prepustili četiri mjeseca bez komadića hrane i bilo kakve liječničke pomoći – ističu naši sugovornici. Oni su pušteni na slobodu tek kada je logor registrirao Crveni križ, te je organizirana razmjena zarobljenika sa hrvatskom stranom.
Nažalost, većina zločinaca iz ove priče nije procesuirana, Umjesto traženja i kažnjavanja odgovornih, bh. pravosuđe već godinama pokušava nametnuti tezu kako tzv. Armije BiH nije imala logore nego su Hrvati i Srbi bili smješteni u sabirne centre. Slijedom toga, dolazi se do zaključka kako su Hrvati i Srbi u tim “sabirnim centrim” sami sebe premlaćivali, silovali i ubijali. Prava istina je da je tzv. Armija BiH organizirala stotine logora na području Hercegovine, da su u njima zatočeni svi oni koji nisu bili Bošnjaci i da su ti ljudi prolazili najgore torture, a dio njih je i ubijen. Svaka druga tvrdnja je laž koju bošnjačka politička elita pokušava nametnuti u suradnji s pojedincima iz domaćeg pravosuđa.
