Mogu li “probosanske snage” obraniti Bosnu i Hercegovinu?
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Bosnu i Hercegovinu mogle bi obraniti jedino bosanskohercegovačke snage, a one podrazumjevaju uključenost u tu obranu triju sastavnica te države u procentualno jedanakom omjeru- Hrvata, Bošnjaka i Srba. A kada bi takva uključenost postojala obrana bi bila izlišna.
Probosanske snage, koje čine bošnjačke stranke, i promotori građanskog koncepta države, Bosnu i Hercegovinu bi branili od Dodika i Čovića, političkih predstavnika, odnosno perosonalizacije politika dviju sastavnica države- Srba i Hrvata. Takva obrana države je sama po sebi nonsens.
Postoje dva aspekta, dvije dimenzije koncepta obrane države tzv. probosanskih snaga- politički i oružani. Politički koncept obrane je apsurdan, jer obrana podrazumjeva rušenje; zavnobihskih, daytonskih i ustavnih temelja BiH, male Jugoslavije, kao državne zajednice ravnopravnih naroda i građana. U ostvarivanju ovih ciljeva “probosanske snage” računaju na podršku međunarodnog faktora, prije svega Sjedinjenih država.
Sjedinjene države su, podsjetimo, prije ravno trideset godina branile i veliku Jugoslaviju, kada ju je Miloševića velikosrpska politika počela razarati. Da bi samo šest mjeseci kasnije priznale države nastale njezinim raspadom. Miloševićeva velikosrpska politika koristila se istom strategijom, koju koriste tv. probosanske snage, odnosno velikobošnjačka politika u rasturanju zajedničke države. Milošević je počeo s ukidanjem konstitutivnih elemenata bivše države, oduzimanjem autonomije Vojvodini i Kosovu, kroz izbor Sejde Bajramovića u Predsjedništvo SFRJ, te preko “jogurt revolucije” dovođenjem pobornika velikosrpske ideologije na vlast u Crnoj Gori. No, Hrvatska i Slovenija se nisu htjele pokoriti. Pa je Milošević svoju velikosrpsku politiku nastavio provoditi drugim sredstvima tj. agresijom na konstituente SFRJ; najprije na jednu federalnu jedinicu-Sloveniju, pa drugu- Hrvatsku, treću- BiH, četvrtu- Kosovo. Rezultat te politike- stotine tisuća ubijenih i prognanih i konačni raspad Jugoslavije. Na kraju se iz Miloševićevih ralja izvuklo i “drugo oko” u glavi -Crna gora. I tako je Srbija ostala sama i postala država.
Istom konceptu svjedočimo danas u Bosni i Hercegovini. Hrvatima su, preko visokih predstavnika, čije su odluke sponzorirali Amerikanci, oduzeli, u znatnoj mjeri, elemente konstitutivnosti. Bošnjački Miloševići- Izetbegovići i Lagumdžije- nametnuli su im svog Sejdu Bajramovića- Željka Komšića. Veliki dio nadležnosti federalnih jedinica-RS i FBiH- prenesen je, nasilno, na razinu savezne države, čime su oduzete izvornodaytonske nadležnosti Republici Srpskoj još početkom stoljeća, a proces unitarizacije i centralizacije nastavljen je smanjenjem teritorija RS za 3,5 posto kroz presudu Ustavnog suda BiH, u kojem stranci presuđuju najčešće u korist jedne strane.
Ovakvu Bosnu i Hercegovinu, čiji je daytonski sporazum u znatnoj mjeri intervencijom međunarodnih predstavnika izmijenjen i gdje dva od tri naroda ne mogu povratiti oduzeta im prava nezadovoljni su svi. Bošnjaci jer ne mogu ovladati cijelom državom, Hrvati jer im Bošnjaci uskraćuju pravo na izbor svojih političkih predstavnika i Srbi jer ne mogu povratiti izvorne daytonske nadležnosti.
Bošnjačka politička i akademska elita podsjeća na muža koji želi obraniti svoju obitelj, tako što sprječava supruzi, kojoj su umanjena prava iz bračnog ugovora da se razvede, dok djecu neprestano tuče. Za to vrijeme sud odbija prihvatiti razvod takvog braka iako mu je jasno da takva obitelj ne samo da je disfunkcionalna već je patnja za sve članove. Ovo je okvir današnje BiH.
Ako supruga, Republika Srpska, nasilno pokuša izaći iz braka, muž- Bakir Izetbegović i bošnjačka politička elita- prijeti; spriječit će ju silom, oružjem.- Do zadnjeg ćemo braniti BiH, upozorava lider probosanskih snaga.
Možete li zamisliti da bi rezultat te druge opće makljaže – građanskog rata- u toj paćeničkoj, disfunkcionalnoj obitelji- Bosni i Hercegovini-mogao biti pomirenje i ponovno okupljanje njezinih članova- sastavnica. Drugim riječima obnova i očuvanje BiH. Ja teško, zapravo nikako./HMS/
