Mladić iz Šujice nasadima lješnjaka prkosi modernim trendovima
Poljoprivreda i stočarstvo u Duvanjskom polju kroz povijest su bile glavne djelatnosti kojima su se ljudi bavili i od njih živjeli. Takvih je primjera danas sve manje, piše umomdvoristu.com. U potrazi za boljom budućnosti brojni biraju život i posao u zapadnim zemljama. No, jedan mladić iz Šujice, mjesta u okolici Tomislavgrada, svojim primjerom prkosi današnjim trendovima.
Dvadesetdvogodišnji Ante Pašalić, student je agronomije na Sveučilitu u Mostaru i vlasnik jednu godinu starog nasada lješnjaka. Usudio se na to iz ljubavi prema prirodi i rodnom kraju. Posadio je 350 sadnica lješnjaka što, kako kaže, nije puno, ali za početak sasvim dovoljno, piše umomdovristu.com
„Poljoprivredu sam zahvaljujuću svojoj obitelji zavolio od malih nogu. No, zanimanje za lješnjake pojavilo se prije tek nekoliko godina. U jednoj televizijskoj emisiiji pogledao sam pozitvinu priču o čovjeku koji uzgaja lješnjake i u meni se probudilo zanimanje.“
Informirao se kroz razgovore sa svojim profesorima, čitanjem i slušanjem ljudi koji imaju iskustva s uzgojem lješnjaka. Vlastite nasade posadio je prije gotovo godinu dana. Danas, kaže, nema ljepšeg osjećaja od rada vlastitim rukama na vlastitoj zemlji, gledajući kako se trud svakim danom sve više isplati.
„Naš kraj je bogomdan za ovakve ili slične nasade. No, ljudi se ovim ne žele baviti jer se na prvi urod čeka dvije do tri godine dok je za povratak uloženih sredstava potrebno i do sedam godina.“
Ipak, Ante u lješnjacima vidi isplativost. Uz pomoć obitleji, uložio je nekoliko tisuća maraka. Lješnjake je posadio na šest duluma, odnosno 0.6 hektara zemlje. Za dvije godine, očekuje prvi urod.
„Za prvi urod očekujem 10 do 50 kilograma lješnjaka, a svake godine sve više. Za šest godina svojim nasadima očekujem puni urod i isplativost uloženog. Kada se ostvari puni urod, jedna stabljika može uroditi s 3 pa do čak 12 kilograma lješnjaka, a tada bi urod po sezoni bio najmanje jednu tonu lješnjaka.“
U obliženjem Livnu djeluje Otkupni centar, gdje mladi Ante za početak planira otpremiti svoje lješnjake. S vremenom, ovisno o situaciji, odlučit će i hoće li širiti svoje nasade. Za sada je, kaže, zadovoljan trenutačnim nasadima gdje provodi i većinu svog vremena.
„S uzgojem lješnjaka usklađujem i fakultetske obveze, a kada stignem pomaže mi obitelj. Najviše posla bilo je na početku… kada sam ih posadio, štucirao sam sadnice i pripremio za uzgojni oblik stabla. Sadnice štitim i od bolesti, po potrebi zalijevam i jako često frezam te kosim okolno raslinje.“
Najviše truda i rada potrebno je na samom početku, a s vremenom, kada stigne urod, nasade je potrebno samo održavati, što ne iziskuje puno vremena.
Ante je jedan od rijetkih na području općine Tomislavgrad koji ima nasade lješnjaka. Poručio bi, kaže, svima da pokušaju raditi ono što vole, a plodna duvanjska zemlja poljoprivredike željno iščekuje.
Uz volju i predanost, kakvu ima mladi dvadesetdvogodišnjak iz Šujice, ne sumnjamo da će se u svom zanimanju ostvariti i uspjeti, piše umomdvoristu.com na čijoj poveznici možete pogledati nekoliko fotografija s Antine plantaže lješnjaka.
