Mlada misa don Ante Kelave

Mnoštvo vjernika slilo se jučer u župu Roško Polje gdje je mladu misu u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja slavio don Ante Kelava, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Za misu je uzeo geslo: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva!“

Crkva svetoga Franje bila je uistinu pretijesna da primi sve vjernike ove i okolnih župa, ali i brojne don Antine prijatelje i rođake pristigle iz drugih krajeva BiH, Hrvatske i iseljeništva. Svjedočili su velikome daru i Božjem blagoslovu značajnome ne samo za mladomisnika i njegovu obitelj, za cijelu župu, duvanjski kraj i Katoličku Crkvu, već su i molili i zahvaljivali za ovaj svećenički dar koji će služiti Bogu na slavu, a katoličkome puku na radost i ponos.

Uoči početka misnoga slavlja mladomisnik je pred oltarom primio roditeljski blagoslov, a potom je prigodni tekst pročitala don Antina sestrična Jelena Kolak:

Dragi naš Ante, biseru odabrani

i u vinograd Božji pozvani

ave zapreke hrabo si izdržao

i svećenik Božji – ti si postao.

 

Raduje se danas nebo i zemlja,

a posebno radosno kliče

veliko „Bogu hvala“

roška dolina cijela.

 

Raduj se draga Jele,

velika majko kliči od sreće,

jer na to nitko, osim tebe,

nema pravo veće.

 

Tko je više od tebe želio

i dragog Boga molio!?

danas je ovo tvoja sreća prava –

dopratila si svoga dragog sina do oltara.

 

Svi ćemo te, dragi naš Ante, i dalje pratiti molitvama,

a ti se svih nas sjeti kod oltara,

da Božja milost i ljubav

ostane trajno sa svima nama.

 

U sumisništvu brojnih svećenika misno slavlje predvodio je don Antin prijatelj i duhovnik don Eduard Punda, a liturgijsko slavlje uzveličao je župni zbor Sv. Nikole Tavelića iz Tomislavgrada.

Don Eduard je govorio o svećeničkome pozivu istaknuvši što u duhu evanđelja za svećenike znači „ne brinuti se za mnogo, nego brinuti se za jedno?

– „Mislim da je prvotno poslanje svećenika navještaj Radosne vijesti, a to znači navijestiti Božju brigu za nas, za svijet, za svakoga čovjeka. Dakle, prvi koji se brine jest Bog i samo onaj svećenik koji to iskusi u svome životu, koji zna da se Bog od početka brine za njega, samo takav svećenik će se znati istinski brinuti za druge. Na taj način naša intima s Bogom i odosom s drugima, naša kontemplacija i akcija, neće biti suprostavljene stvarnosti, nego će se upotpunjivati.”

Za mladomisnika je kazao da ima puno vrlina, te krepost da sve što radi, da dobro radi. I tu krepost nipošto ne smije izgubiti.  Uputio mu je i riječi ohrabrenja zaželjevši da ga kao svećenika krase tri vrline: poniznost, jednostavnost i zahvalnost.

–„Želim ti, dragi Ante da kao svećenik položiš život radeći u vinogradu Gospodnjem, ali da budeš miran, da se ne opterećuješ ako drugi (biskup) ne vide i ne vrednuju tvoj rad, pa čak i ako ga ismijavaju, ali i ako sam ne vidiš plodove svoga rada. Sveta Mala Terezija razlikuje uspjeh od ploda. I onda kada se ne vide nikakvi uspjesi, mogu biti obilati plodovi, ali samo ako vjerujemo da smo sluge beskorisne…“

Na kraju misnoga slavlja mladomisnik je zahvalio Presvetom Trojstvu i Blaženoj Djevici Mariji na neizmjernoj milosti i daru svećeništva, potom roditeljima, Jelici i Ivanu na daru života, obiteljskoj ljubavi i žrtvi koju su činili za njega, na ustrajnoj molitvi i nesebičnoj podršci, duhovnoj, ljudskoj i materijalnoj i svemu onome što su samo roditelji kadri pružiti. Riječi zahvalnosti uputio je bratu i sestri, rodbini, posebno baki Jaki Šimić, koja je bila franjevačka trećeretka i za koju je siguran da su njezine molitve kumovale njegovome svećeničkom pozivu, mons. Marinu Barišiću koji ga je primio u nadbiskupiju i zaredio za svećenika, biskupu mons. Mati Uziniću, tadašnjem rektoru koji ga je primio u bogosloviju, bogoslovima, dosadašnjim župnicima, svećenicima, fratrima, časnim sestrama, kolegama i kolegicama s Pravnoga fakulteta, profesorima, kolegama i kolegicama s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu, te između ostalih, predstavnicima civilne vlasti u tomislavgradskoj općini i Hercegbosanskoj županiji koji su poslali čestitke ili svojim dolaskom iskazali mu poštovanje.

– „Hvala Vojkovljanima i Rožanima i svim Duvnjacima s kojima sam odrastao, ovdje u našem duvanjskom kraju gdje su duboki korijeni vjere i mentalitet poštivanja bližnjega, moralni principi i življenje kršćanskih vrijednosti na visokoj razini kao malo gdje u svijetu, stoga se uvijek ponosim s vama i s našim duvanjskim krajem“.

I na kraju ukratko o svećeničkom pozivu, vjerujem da mnogi znaju moj životni put pa neću o tome pričati, nego ću samo reći ja sam grešnik kome se Bog smilovao, štoviše Bog me oduševio i stalno iznova oduševljava, svojom Riječju i svojim djelima, svojom mudrošću, svemoći, dobrotom, ljubavlju i milosrđem koje nema granica, i koje ne može pojmiti ni jedan um i s kojim se ništa i nitko ne može mjeriti. Kako da ne uzvratim na takvu ljubavi i ne slijedim ga. A vjerujte tko slijedi Krista ništa ne gubi nego mu Bog već na zemlji sve blagoslivlja i srce mu se preljeva radošću, a što je tek u Nebu. Zato, ne bojte se odgovoriti na Božji poziv. Amen. – kazao je mladomisnik don Ante.

Prigodno druženje nastavljeno je u Svadbenome salonu „Lovre“ gdje su mladomisniku upućene čestitke i lijepe želje podrške i ohrabrenja. Župnik fra Jozo Radoš Đoka podsjetio je na posljednju župnu obavijest bivšega župnika župe Roško Polje, pokojnoga fra Marka Jukića, u kojoj je napisao da već odavno nitko iz župe Roško Polje nije pošao za svećenika te iskazao radost što se na to odlučio Ante Kelava iz Vojkovića zaželivši mi blagoslov i ustrajnost u odgovornom pozivu.

 

Don Anti Kelavi, njegovoj obitelji i cijeloj župnoj zajednici još jednom čestitamo na ovomu velikom danu, neka bude ustrajan i revan radnik na njivi Gospodnjoj!

Zora Stanić/TC