MIROSLAV TUĐMAN: Praljak nije bio ratni zločinac, Bošnjaci mu trebaju biti zahvalni
“Haaški krivolov – analiza dokaza o ciljevima zajedničkog zločinačkog pothvata u predmetu IT-04-74” – nova je knjiga prof. dr. Miroslava Tuđmana upravo izašla iz tiska u kojoj se temeljito analizira presuda Haaškoga suda protiv šestorice nekadašnjih dužnosnika Herceg Bosne koje je taj Sud osudio zbog ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima u sklopu zajedničkog zločinačkog pothvata koji je, po Sudu, podrazumijevao i odcjepljenje dijela teritorija BiH i pripojenje Hrvatskoj.
To je i prva analiza ove presude, što daje značaj kapitalno važnog djela. Dr. Tuđman, koji je svjedok brojnih događaja iz rata i poslije njega, u intervjuu za Večernji list tvrdi kako postavke Suda nisu temeljene na činjenicama te iznosi brojne argumente koji pak bacaju posve novo svjetlo na ovaj predmet, čime daje podlogu za eventualni pokušaj revizije ili preispitivanja presude.
-Moj je motiv bio višestruk. Najprije je presuda pravno, povijesno i politički neutemeljena i nepravedna. Osim toga, svi mi dugujemo i “šestorki”, a posebno generalu Praljku istinu. On se nije mogao pomiriti i nije htio pristati da i jedan dan bude ratni zločinac. Jer to nije ni bio. I Bošnjaci to vrlo dobro znaju i trebali bi mu biti zahvalni na mnogočemu – rekao je Tuđman, prenosi Dnevnik.ba.
-Sud nije želio prihvatiti nijedan dokument koji je u suprotnosti s optužnicom. To je sudac Antonetti u prvostupanjskom postupku izrijekom naveo, ali je ostao u manjini. Veliki broj dokaza koje je Sud prihvatio, a idu u prilog optužnici, uopće nije u presudi htio obrazlagati.
I treće, na niz primjera sam pokazao da je Tužiteljstvo na nelegalan način prikupljalo dokaze. I to pokazuje da je presuda neodrživa. Definitivno se može reći kako je to presuda koja ni pravno, ni politički, ni povijesno ne može opstati. Bilo je osam ili devet haaških predmeta protiv Hrvata, neovisno jesu li iz RH ili BiH, i ni u jednom se slučaju optužnica nije temeljila na konceptu ZZP-a, osim na ovome.
Kada analizirate dokaze i tijek postupka, čak i unatoč očito unaprijed zacrtanome cilju, Raspravno i Žalbeno vijeće kolebali su se kako se odrediti prema ZZP-u. Očito je i apsolutno pravno neprihvatljivo da je Žalbeno vijeće, nakon što su se optuženici pozivali upravo na stav suca Antonettija, koji je odbacio postojanje ZZP-a, odgovorilo kako njegov stav ne znači da većina nije u pravu. Samim time Sud je odlučio preglasavanjem (2:1) zaključiti što je istina i što je pravedno, bez obzira na činjenično stanje ili pravni institut “izvan razumne sumnje” – zaključio je Tuđman u razgovoru za Večernji list.
