Milorade, ovo su Hrvati koje su masakrirali srpski teroristi u Kusonjama 8. Rujna 1991. Godine
Prije 28 godina, na Malu Gospu, 8. rujna 1991. godine, u Kusonjama kod Pakraca ubijeno je 20 hrvatskih gardista, pripadnika „A“ satnije (kasnije bojne 105. brigade iz Bjelovara), nakon što su upali u zasjedu koju su im postavili srpski teroristi i četnici.
Živote su izgubili naši vitezovi:
Nikola Benkus
Željko Besek
Marinko Crnogaj
Mato Čančar
Miroslav Černak
Marijan Dukić
Stipe Gađa
Petar Grubeša
Anto Ivandić
Stjepan Kolar
Vladimir Krivačić
Stjepan Mamić
Tadija Markić
Ivan Palić
Zlatko Pavlović
Nedjeljko Pekić
Mario Posarić
Igor Stipić
Dubravko Štefulinac
Ante Tandara
Akcija hrvatskih branitelja bila je iznuđena svakodnevnim minobacačkim udarima na Pakrac i okolna mjesta, pa su tog 8. rujna krenuli neutralizirati ova oruđa, budući da su dobili dojavu kako će na položajima ostati manje iskusni domaći teroristi. Krenuli su improviziranim oklopnim vozilom i oko 7,30 sati upali u zasjedu. Sa svih strana ih je zasipala jaka vatra, ali su se nekako uspjeli skloniti u jednu od kuća.
Napadnuti sa svih strana daleko brojnijim četničkim snagama, hrvatski su branitelji pružali žilav otpor, sve do 9,00 sati, kad su srpski teroristi razrušili jedan dio kuće i tako ih primorali na izlazak iz zaklona.
U kući na broju 55 (gdje su se sklonili i organizirali obranu) većina ih je ubijena u borbi, a zarobljeno 7. Zarobljenici su vezani žicom, najprije surovo mučeni i na kraju smaknuti. Tijekom 8. i 9. rujna te ratne 1991. godine, u Kusonjama je ubijeno 18 vojnika 105. brigade i 2 policajca.
Naši su vojnici i policajci poduzeli sve što je bilo u njihovoj moći da dođu do tijela svojih poginulih prijatelja, ali to je zbog odnosa snaga i vrlo jake neprijateljske vatre bilo nemoguće, iako je u više navrata pokušan proboj.
Poginule branitelje četnici su nabacali u kamion i potom ih odvezli do Rakovog potoka, gdje su ih drugi dan pokopali u zajedničku grobnicu, pored obližnjeg mrciništa.
Nakon dugih i mučnih pregovora s teroristima, hrvatska je strana konačno uspjela doći do posmrtnih ostataka naših heroja. Žrtve su ekshumirane, identificirane i dostojno pokopane tek u siječnju 1992. godine.
Dvije godine poslije (8. rujna 1993. godine), na mjestu na kojemu je u čast poginulih postavljena spomen-ploča, od nagazne mine poginule su tri osobe (časnici HV), a 11 ih je ranjeno. Srpski teroristi su znali kako će se na obljetnicu pogibije hrvatskih vojnika polagati cvijeće i odavati počast na tom mjestu, pa su prije toga područje oko obilježja žrtvama minirali, što samo pokazuje o kakvim se beskrupuloznim i sadističkim zločincima radilo. Srpski ekstremisti nisu birali sredstva.
Pokušaj izvlačenja poginulih branitelja u Kusonjama
Simbolično, sve se ovo događalo na blagdan Male Gospe i u blizini kapelice posvećene Njoj.
Zločin u Kusonjama jedan je od najtragičnijih događaja na pakračkom području tijekom Domovinskog rata i ostao je zabilježen i na filmskim vrpcama, kako se branitelji koji su hrabro položili svoje živote za slobodu ne bi zaboravili.
Pored dokumentarnog filma „Priča o zlatnom lančiću“ (koji donosi tragičnu ispovijest unesrećene majke jedne od žrtava koja je na identifikaciji prepoznala tijelo sina po zlatnom lančiću i križu što ga je za života nosio o vratu) o tragediji u Kusonjama je snimljen i igrani film „Broj 55“ (prema kućnom broju na mjestu stradavanja branitelja) redatelja Kristijana Milića. Film je iste godine postao apsolutni pobjednik Pulskog festivala (pored Velike zlatne arene kao najbolji film, dobio je još 7 zlatnih arena: za režiju, scenarij, specijalne efekte, scenografiju, montažu, masku i kostimografiju).
Kao i velika većina drugih srpskih zločina i ovaj je do danas ostao nekažnjen.
Zahvaljujući majkama poginulih branitelja, na mjestu stradanja je izgrađena kapela Male Gospe, čime je odana trajna počast onima koji su za Domovinu dali najviše što su mogli – svoje živote.
