Milioni ljudi širom svijeta neće moći poštovati savjete o prevenciji koronavirusa

Dok se u Europi i većem dijelu svijeta ljudi adekvatno bore protiv koronavirusa, za milione ljudi, ipak, nema mnogo nade da će pratiti savjete Svjetske zdravstvene organizacije o pranju ruku i održavanju adekvatne distance između sebe, prenosi BBC.

Oko milijardu ljudi živi u siromašnim uvjetima i straćarama, što čini 30 posto svjetske populacije u gradovima. Ovakvi stambeni prostori imaju veoma malo ventilacije, odvoda i kanalizacija i bolesti se lako šire.

Celestine Adhiambo (43) živi u sirotinjskoj četvrti Mukuru u Nairobiju, s mužem i šestero djece. Njihova kuća se sastoji od jedne sobe i nema vode ni struje. Ona kaže kako se njena djeca ne mogu mnogo micati, a da se ne sudaraju jedni s drugima.

“Nemoguće nam je razdvojiti djecu jedno od drugog u slučaju zaraze. Nemamo prostora, nemamo soba ovdje. Vlada bi trebala voditi zaražene ljude u bolnice”, kaže ona.

Njen suprug radi kao stolar i, kada radi, zaradi oko 400 kenijskih šilinga, što je oko četiri dolara, a svakog dana ova obitelj troši 50 šilinga na kupovinu 10 kanti vode.

Ali zalihe vode su neredovne i postoje dani kada ih uopće nema i porodica se mora odreći i brzog kupanja na koje su navikli.

U Mukuru živi preko pola miliona ljudi. Kuće su napravljene od kartona ili plastike, dok oni koji imaju bolje kuće, imaju kuće od gofriranog željeza. Ovdje ne postoji ni adekvatno odlaganje smeća, već ga bacaju direktno u rijeku.

Lokalna nevladina organizacija vodi četiri osnovne škole u području, s oko 7.000 učenika. Oko polovine učenika ne može si priuštiti sapun, sudeći prema Mary Killeen, koja je zadužena za škole.

“Zabrinuta sam. Ako se virus proširi na naše područje, bit će nevolja”, kaže gospođa Adhiambo.

Liječnik Pierre Mpele, koji je radio u mnogim zemljama u središnjoj i zapadnoj Africi, kaže da su mnoga domaćinstva u Africi prenaseljena i da na nekim mjestima i po 12 ljudi živi u maloj kući.

“Samoizolacija nije moguća na mnogim mjestima”, kaže on.

Siromašne četvrti nisu jedini problem

Siromašne četvrti nisu jedine koje imaju problem s nedostatkom vode. Johannesburg i Chennai su prošle godine skoro ostali bez vode.

“Ako bude nestašica kao prošle godine, bit će teško nabaviti čistu vodu kako bismo prali svoje ruke više puta”, rekla je Shanthi Sasindranath, majka dvoje djece koja živi na periferiji Chennaija.

Tijekom prošlogodišnjih nestašica vode, njena obitelj je uspela preživjeti kupujući neprerađenu vodu iz poljoprivrednih bunara udaljenih više od 50 kilometara od njih.

Tu postoji samo nekoliko javnih kupaonica i mjesta s vodom i ona kaže da ljudi ne prate savjete javnog zdravlja.

“U lokalnim vozovima ljudi kašlju blizu vašeg lica, čak i ne pokrivajući svoja usta. Ako im skrenem pažnju, neki će se izviniti, dok će pojedini samo započeti svađu”, objašnjava ova žena.

Prijatelji i rođaci svakog dana dolaze u njen stan i ona još uvijek pokušava shvatiti kako smanjiti interakciju s ljudima.

“Govorim svojoj djeci da peru ruke polako i temeljito. Govorim im da peru ruke kad god uđu izvana, čak i ako su samo istrčali na pet minuta. Kao obitelj ne putujemo onoliko koliko smo to radili nekada”, dodaje ona.

Liječnica Poppy Lamberton kaže da bi vlade trebale poduzeti velike korake

“Neke vlade su siromašne, ali ne tako siromašne kao pojedinci. U slučaju epidemije, trebale bi biti sposobne izolirati čitavu zajednicu”, kaže ona.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije kažu kako rade na pružanju podrške vladama kako bi adekvatno odgovorile na pandemiju, ali liječnik Mpele želi da izdaju vodič koji će funkcionirati u svijetu u razvoju.

On je, također, pozvao na veće napore da se angažiraju vođe zajednica, prije nego što potpuna kriza zahvati Afriku.

“Olakšica je to što se virus ne širi brzo u Africi. Većina slučajeva koja je zabilježena su ljudi koji su se vratili s putovanja iz Kine ili Europe. Ne znamo zbog čega se ne širi brzo”, dodaje on.

Iz Svjetske zdravstvene organizacije kažu da je stopa prenošenja virusa među ljudima u Africi koji nigdje nisu putovali niska i da je ostajanje u svojim domovima najefikasnija strategija.

Kada je riječ o Mukuruu, čini se kao da se ništa nije promijenilo u posljednjih nekoliko tjedana.

Celestine Adhiambo kaže da se osjeća nezaštićeno i da radi sve što može.

“Molim Boga da spasi nas i naše susjedstvo od ovog virusa”, završava ona, prenosi Klix.