Marko Bagarić: Je li eksploatacija boksita u Mesihovini novo Buško jezero!?

Prije nekih tri mjeseca, kao grom iz vedra neba, sinula je vijest kako duvanjski predstavnici u Federalnom parlamentu: Ante Baković i Petar Galić pokreću borbu za povećanje naknade za Buško jezero, na način da se u zakon o naknadi uvrsti i potopljena površina, umjesto kao do sada samo proizvedena struja. Korist za Tomislavgrad i Livno skočila bi sa sadašnjih 3 milijuna na približno 9 milijuna maraka.
U međuvremenu, priča je dobro odmakla, dobila se suglasnost od Općine Tomislavgrad i Grada Livna kao i Vlade HBŽ, također se lobiralo kod bošnjačkih predstavnika. Upravo bošnjački predstavnici su ključ za uspjeh u cijeloj priči, jer se njihovim rukama može osigurati većina za ovaj zakon, a pošto su njihovi lideri odavno ukazivali na nepravdu oko vode iz Buškog jezera, ne bi trebalo biti nekih prepreka.
Cijela priča ima očito glavu i rep. Bez obzira kako završila, ovim putem želim čestitati i zahvaliti na angažmanu našoj dvojici zastupnika.

Konkurencija ne spava

HDZ na čelu s livanjskim načelnikom Čondrićem pokrenuo je protumjere, angažirao predsjednika i dopredsjednicu HDZ-a, vjerojatno kako bi i oni mogli svojatati povećanje naknade, na način da izravno s Hrvatskom dogovori veću naknadu. Mi se nećemo ljutiti, jer se može smatrati da je pazar potvrđen.
Pošto se Tomislavgradu i Livnu smiješi lijepa zarada možemo lagano početi spajati stolove, ali bi se trebali zapitati: zašto se moralo ovoliko dugo čekati? Zašto su lavinu morali pokrenuti dva manje eksponirana predstavnika, a zašto su šutjeli lokalni šerifi?
Upravo ta šutnja, možda je glavni razlog da su Livno i Tomislavgrad godinama uskraćivani za pravednu naknadu od Buškog jezera. Šteta se može računati u desecima milijuna maraka. Ovdje bih istaknuo činjenicu da je prošli načelnik Tomislavgrada, Ivan Vukadin, nekoliko puta tijekom svog mandata javno isticao da je angažiran odvjetnik a da on o tome javno neće govoriti.
Nameće se i pitanje: Je li se moralo čekati s potezom: Bakovića, Galića i Čondrića dok ne odstupe Vukadin i Čelan s načelničkih pozicija?
Pitanja i sumnji je mnogo, ali poznajući naše zastupnike i njihovu komunikaciju s običnim smrtnicima, nisu za očekivati neka velika objašnjenja.

Šutnja je boksit

Da šutnja oko Buškog jezera nije iznimka, nego pravilo pokazuje i slučaj boksita u Mesihovini.

Prije godinu dana, 18.8.2020. održana je javna rasprava oko boksita na Okruglom brijegu u Mesihovini. U međuvremenu je poduzeće Rudnik Mesihovina d.o.o. koji je u vlasništvu Transkontor d.o.o. iz Banja Luke dobio dozvolu za istraživanje i krenuli su određeni radovi, ali bez ikakvih informacija za javnost, čak niti zapisnik s javne rasprave nije javno objavljen, a morao je prema zakonu.
Kad je riječ o javnoj raspravi valja istaknuti da je izlagač Tihomir Radovac servirao nazočnima jako puno neistina, a vladajući nisu mogli reagirati, jer raspravi nisu uopće nazočili. Cijelu raspravu vodio je Mate Šiško, koji se često spominje oko koncesija koje slove za problematične.

Dobivanje dokumenata je nemoguća misija

Prije 4 mjeseca pokušao sam doći do dokumentacije za dodjelu koncesije, koja je pod ingerencijom županijske Vlade. Nije mi uspjelo, unatoč službenim zahtjevima, pozivima, čak sam uključio i ombdusmena za ljudska prava. Ništa nije pomoglo.
Kako je na čelu Vlade HBŽ-a, trenutno, Ivan Vukadin, očekivao sam da ću dobiti traženu dokumentaciju, no priča oko boksita bitno me podsjeća na priču oko Buškog jezera.

Stoga se postavlja pitanje: zbog čega i s kojim pravom Vlada HBŽ-a skriva ovako važne dokumente od javnosti?

U cijelu priču može se ukomponirati i šutnja oko bespravno eksploatiranog boksita iz 2020. godine.
Istina je da je Vlada HBŽ-a nedavno osnovala komisiju za provjeru određenih koncesija, ali pitanje je radi li se ovdje o čišćenju nezakonitosti ili zataškavanju, jer odavno je poznato pravilo: kada ne želiš riješiti problem – osnuj komisiju (povjerenstvo).

I duvanjski vladajući šute!

Pošto se boksit nalazi na području Tomislavgrada, glavnu riječ i najveću korist u cijeloj priči bi trebao imati Tomislavgrad, ali smo svjedoci potpune šutnje. Nema banalije o kojoj se na sjednicama Općinskim vijeća ne razglaba, dok o ovako krucijalnim stvarima nitko da progovori.
Načelnik Buntić uglavnom se pojavljuje u medijskom prostoru u protokolarnim događajima, dok projekte u svezi boksita, vrijedne blizu 200 milijuna maraka, potpuno prešućuje!
Na sve nelogičnosti i nepravilnosti, dodaje se i misterij šutnje „političke oporbe“, koja očito niti ima pojma što se događa, niti je vele zanima!

Neprihvtljivo je!

Kad sagledamo situaciju u kojoj se nalazimo: od školstva, zdravstva, demografije, zaštita od katastrofa, gospodarstva, poljoprivrede, športa, kulture… svjesni smo da nam nedostaje financija, a prirodna bogatstva s kojim raspolažemo su jedan segment koji nam i te kako može popraviti “krvnu sliku”, a i sad nas drži koliko-toliko na životu.

Zbog toga, ovakav odnos prema prirodnim bogatstvima nije prihvatljiv!
Nije prihvatljiva ovakva samovolja i netransparentnost vladajućih kao u srednjem vijeku!
Nije prihvatljivo kad zaškripi da se zove dijaspora u pomoć i moli za donacije, a za uzvrat nam drugi uzimaju naše strateške resurse.

Ovaj zavjet šutnje neću prihvatiti i za mene on ne vrijedi, pa makar bio sam i jedan jedini!
Stoga, ovim putem, još jednom tražim da mi se dostave već traženi dokumenti: zapisnik s javne rasprave i rješenje o dodjeli koncesije za istraživanje Okruglog brijega.
Nedostavljanje dokumentacije po hitnome postupku, potaknut će pravne radnje koje će imati dalekosežne posljedice!

Unaprijed hvala, Marko Bagarić