Mara Perić: Zašto smo “odlučili oživjeti” Mijata?

O hajduku Mijatu Tomiću i istoimenome filmu razgovarali smo sa scenaristicom Marijom Perić. Kao što je već poznato u produkciji Foto Studija Perić snimljen je kratkometražni film o Mijatu Tomiću, koji je publika već imala prigodu vidjeti u domovini i iseljeništvu, a u tijeku je i snimanje dugometražnoga filma. Naši sugovornicu najprije smo upitali zbog čega su se odlučili snimiti film o ovomu narodnom junaku iz Gornjeg Brišnika.

– Mijata Tomića na našim prostorima nije teško predstaviti. Vjerujem da svatko, pa čak i mala djeca znaju nešto tom hajduku Duvnjaku iz 17. st. Mijat Tomić je definitivno bitna i povijesna osoba iz našega kraja. U to vrijeme hajduci su “trajali” dvije godine maksimalno, dok Mijat hajdukovao 20-ak godina. Samim tim, znači da je bio jako sposoban i pametan. Borio se klasičnim gerilskim načinom, što podrazumijeva potporu stanovništva – običnog naroda. Iz pisanih dukumenata se vidi njegova tadašnja pismenost (njegovo pismo Omeragi – zapovjedniku Imotskoga). Međutim, njegov lik i djelovanje su se počeli gubiti iz sjećanja naroda, tako da smo odlučili oživjeti Mijata. Da bi to bilo zanimljivo mladoj populaciji, obzirom da u školama ne uči ništa o njemu, najbolji način da se zainteresiraju je veliko platno, to jest film. Smatramo Mijata velikom osobom i njegovo djelovanje je jako bitno za našu povijest.

Do sada su gledatelji imali priliku vidjeti kratkometražni film. Koliko je glumaca angažirano u tom projektu?

– U kratkometražnom filmu je bilo 40-ak glumaca. Iako su to većinom ljudi koji nisu nikada glumili, mi smo prezadovoljni suradnjom. Nitko nije imao problema s kamerama. Postavili su se kao profesionalci. U kratkom filmu prikazali smo tradiciju i običaje tog vremena kroz Mijatovo odmetanje u hajduke. Taj film je lijep uvod u ovaj veliki projekt. Drago nam je da smo uspjeli okupiti mlade ljude i na taj način predstaviti svoj kraj.

Je li završeno snimanje dugometražnog filma?

– Dugometražni film dobro napreduje i jako smo zadovoljni snimljenim. Snimili smo dobre 2/3 filma-namontiranog, a sirovog materijala tko zna koliko sati. Ovo je kompleksan projekt i veliki film. Zahtijeva puno uloga, i manjih i većih, statista, još je u procesu snimanja. Angažirao je od 100 do 150 ljudi i to onih koji se pojavljuju u filmu. Da ne spominjem ostale, od šminkera, kostimografa, kamermana, ton – majstora, raznih pomoćnika  i drugih. Snimanje je teško i dugotrajno. Scene se ponavljaju po desetak puta. Dosta smo snimali na velikim nadmorskim visinama (Vran, Čvrsnica, Ljubuša, Midena, Duvanjsko polje -Jabuka livada te Park prirode Blidinje), tako da je to uvijek kalkuliranje vremena. Od samog izlaska na planinu, do toga da se trebamo vratiti prije nego što padne noć. Jedan dio smo snimali i u gradu Tešnju. Došli smo do spoznaje da je naš junak blisko bio vezan s ovim gradom, ali o tome sada nećemo – vidjet će gledatelji u filmu. Znači, najviše su to autentične lokacije kuda se kretao i obitavao Mijat Tomić. Čak smo se spuštali i u Mijatovu pećinu. Uvijek se volim pohvaliti da sam se i ja spustila u tu pećinu. To je bilo jako teško, obzirom da nije bilo planinarske staze i da smo trebali svu opremu i kostimografiju spustit u pećinu. Evo, sad naše Planinarsko društvo Orlova stina pravi stazu i sigurno će se zainteresirati veliki broj planinara. Sve treba organizirati i tu ne smijemo sebi dopustiti nikakve greške, a tu je i odgovornost za cijelu ekipu.

Što vam je predstavljalo najviše „poteškoća“ ?

– Kostimografija je bila teška. Međutim dosta nam je pomogao voditelj muzeja na Karmelu sv.Ilije. On je dao dobre smjernice za svu odjeću i općenito kako trebaju izgledati i Turci i hajduci, kao i sam narod. Voditelj našeg Franjevačkog muzeja, fra Ante Pranjić nam je ustupio sve potrebno za film, od oruđa i oružja do narodnih nošnji. Mislim da je malo reći “hvala”. Zahvalni smo i gospodinu Periši iz Borčana koji nam je ustupio dio oružja iz svoje kolekcije. Ostalo potrebno je sašila naša krojačica i dizajnerica Razija Kokanović. Njoj stvarno nije trebalo puno govoriti, samo smjernice. Ostalo bi prepustili njezinoj mašti i svaki put bi bili oduševljeni rezultatom.

Odlučili ste se i na izradu stripa o Mijatu Tomiću. Do kud ste stigli?

– Strip je u početnoj fazi izrade. Međutim, da bi napravili samo master stripa, potrebno je puno novca i to je skup projekt. Bilo bi nam veliko zadovoljstvo kad bi to uspjeli realizirati. To bi bilo prvi put u Europi da izlazi strip paralelno s filmom. Inače, takvo što se samo radi u Hoolywoodu. Nadamo se da će nas u tom smislu netko prepoznati i da ćemo  naći sponzora za strip. To je velika reklama za sve ljude koji na bilo koji način sudjeluju u njemu.

Imate li u planu neke nove projekte?

– U planu su  dva nova projekata, znači dvije nove filmske ekipe, ali o tom – potom.

 

Ana Ćosić/Tomislavcity