MAMIĆ: S punom odgovornošću i svješću govorim da je BiH moja prva domovina, u zatvor idem samo u BiH
Zdravko Mamić održao je izvanrednu press-konferenciju u Mostaru, nakon što mu je potvrđena kazna od šest godina i šest mjeseci zatvora, a njegovu bratu Zoranu ona je smanjena za tri mjeseca i sada iznosi četiri godine i osam mjeseci.
Kako je i najavio, prvi put bez rukavica, otvoreno i bez ustezanja Mamić je govorio o temama, činjenicama i dokazima koje nikada prije nisu prezentirane u javnosti.
– Zahvalio bih se na veličanstvenom odazivu. Došao sam bez papira, bez pomagala, pokušat ću reći iz glave ono što bi vas moglo i trebalo zanimati. Pokušat ćemo putem vas doći do onih koje to najviše zanima – građana i navijača. Obećavam vam da će danas biti konkretnih imena i događaja. Ali budite malo strpljivi…
– S punom odgovornošću i svješću govorim da je BiH moja prva domovina. Razlog jedan je što ukoliko dođe do toga da ću ja služiti zatvorsku kaznu služit ću ju samo u BiH, u svojoj prvoj domovini. Ja nikada nisam bio ni formalno bjegunac, niti sam to danas. Ja sam bio na službenom putu kada se izricala presuda u Osijeku i nisam bio dužan tamo biti. Presudu sam saslušao na televiziji – kaže čovjek rođen u Bjelovaru, u Republici Hrvatskoj.
– Sa današnjim danom sam podnio ostavku za svoje članstvo u Skupštini Dinama i nisam savjetnik više kluba. Formalno nisam više ni u kakvom odnosu s klubom, niti sam savjetnik. Moje ostavke su neopozive i to je zavšena priča. – Rođen sam ’59. u Bjelovaru. Tata je mene i starijeg brata Stojka doveo u probu u Dinamo… – krenuo je svoju nogometnu priču Zdravko Mamić.
– Meni je Dinamo iznad života. Ja ove godine slavim jubilej, 50 godina neprekidnog rada u Dinamu. Došao sam 1971. i nikad se nisam maknuo s Maksimira. Na tom stadionu sam gledao utakmice s drveta iz maksimirske šume. Ono je bilo veće od sjeverne tribine… Vodio sam navijanje Dinama s istočne tribine, u odijelu. Bio sam pebijen nakon utakmice, sav u krvi, prebio me milicajac.
– Pričam vam to da znate da ja imam veze s Dinamom od prije, neki svoj početak… Kao igrač, kao navijač. Kao vođa navijača.
– U Dinamo sam došao 1992., u vrijeme rata. Predsjednik države je bio pokojni Tuđman. Tuđman je bio najveći navijač Dinama u povijesti. On je dolazio na treninge, a kamo li na prijateljske utakmice.
– Doveo sam Ćiru u Dinamo kad smo bili poraženi od Intera iz Zaprešića. Odmah sljedeće godine smo bili prvaci.
– Sjedili smo jednu večer u Hotelu ‘I’ Ćiro i ja, došao je policajac, pozvao nas u predsjedničke dvore, kod Tuđmana. Sjeli smo u auto, otišli, Tuđman je rekao Ćiri: Vi morate kupiti Dinamo. Ćiro me pitao što to znači privatizacija? Ja sam mu rekao ništa se vi ne brinite šefe, znam ja što je to. Tada smo mi unijeli privatni kapital u klub. Tada je krenuo rast Dinama.
– Divim se Tuđmanu iako tada nije želio da se klub zove Dinamo. Ja mu se divim, ja ga cijenim. Želio je da se Hrvatska promiče putem sportaša. Nas nitko nije znao, ali bih u svijetu spomeno Šukera pa su znali o čemu pričamo.
– Bio sam na stadionu kada su tisuće grla vikali ‘Građanski, Građanski!’ Navijači su htjeli Građanski. Onda je nastao HAŠK Građanski. Pa je Tuđman dao ime Croatia da se promiče slava naše države. Ali ja sam uvijek slušao navijače pa sam tada stvorio jednu ugodnu klimu, uz pomoć Canjuge, predsjednika kluba i dogovorili smo se da ćemo ići u povratak imena Dinamo. Canjuga i ja smo vratili ime Dinamo. Samo formalno je Zeko to objavio navijačima. Prava istina je da je povratak Dinama isključivo napravio Zdravko Mamić i odradio formalno Canjuga.
– Ja sam se drznuo sa skupinom BBB-a i podigao spomenik Dinamovim navijačima poginulim u Domovinskom ratu.
– Ja sam jedan od osnivača BBB-a. Jedan od vođa. Pojavljivao sam se u najvećim krizama Dinama. Sam sam otišao iz Dinama 1994. svojom voljom jer mi nisu dali da pustim himnu Dinama. Doušnici su to dojavili Ćiri, on Tuđmanu i to je bilo spriječeno. A ja sam tada bio suvlasnik kluba. Zajedno s Ćirom.
– Dolazimo do 2000. godine. Dinamo ne postoji. Stotine tužbi,stotine milijuna kuna dugova. Ja izvodim puč, izvodim sve koji su bili u Dinamu tada. Mičem Ćiru, Mirka Novosela, sve… Kupujem Balabana, Olića, i Dinamo je opet prvi. Ja ne znam ništa nego biti prvi. Dovodim tada najvećeg heroja Dinama svih vremena – Mirka Barišića – koji je srećom i dan danas tamo. On nemilo upumpava novce Simensa u Dinamo. Pomaže klubu. – Na Balabanov transfer nikada nitko nije platio kunu poreza jer je novac isplaćen u inozemstvo. Jer to nitko nije tražio. A napravljeno je to negdje vani.
– Ja svih svojih 100 igrača iz agencije dajem Dinamu besplatno. Dajem sve što imam, svu svoju imovinu i roditeljsku. Sve. Iz ljubavi prema Dinamu. Zeko i Ćiro se usprotive mom dolasku u Dinamo. Zeko ode, a Ćiru smjenimo Barišić i ja. Ja dolazim u klub u siječnju 2002. godine formalno i posuđujem privatno sa svojih računa 82 milijuna kuna! Svojih. Oživljavam klub.
– Moja obitelj daje i babovinu i sve u poslovne banke za Dinamove kredite. I tada počinje taj famozni stečaj Dinama s.d.d. i nastavak poslovanja Dinama kao udruge građana i tada smo Barišić i ja vratili dugove, međutim, tada su nas naše legende Prosinečki i Cvitanović pokrenuli sudski postupak i ovrhu i to je bio spas. Dinamo je otišao u stečaj kao s.d.d., a nastavio kao udruga građana. On je otišao u stečaj jer je bio u raspadu. Mi smo ga digli ne iz pepela, nego on nije postojao…
– Dinamo je nakon toga, s izuzetkom jednog naslova Hajduka i Rijeke konstantno prvak. Govorim to sve jer to morate znati… – Molim one koji će nakon nas ostati u Dinamu da pozovu revizore jer je to najveća zahvala braći Mamić. Dinamo danas nema nikakve dugove. Neka naprave reviziju. Neka pogledaju u kakvom stanju ostaje klub kada su ga braća Mamić napustili. Ja samo znam da je moguće da Dinamo za tri mjeseca.
– Samo želim naglasiti da ostavljam Dinamo za koji svako dijete zna na svijetu. Ako se to desi, a ja cu se potruditi da se ne desi, to će bti krivi ljudi koji su ovo pokrenuli. Čistačice u Dinamu imaju 2000 bh. maraka neto plaću. Dinamo sam u godinu dana plaća poreza koliko cijeli hrvatski sport zajedno u pet godina.
– Milijardu eura smo moja uprava i ja u mom drugom mandatu donijeli u Dinamo. Što je napravila moja država meni, mom bratu i Dinamu? Ugrožena su radna mjesta, hrvatski nogomet, opstojnost Dinama…
– Koristim priliku da se zahvalim gospodinu Barišiću, najvećem čovjeku moga života. Zahvaljujem se Upravi, cijeloj administraciji kluba, ljudima u omladinskoj školi, tetama čistačicama, spremačicama, praljama, stričekima koji s kosilicama, traktorima, održavaju Dinamove terene… Nikada ih neću zaboraviti, niti njih niti njihove poglede pune zahvale. Ne samo u smislu egzistencije, nego u tome što su i oni dio tog projekta Dinamo. Svima veliko hvala što sam imao privilegiju raditi u Dinamu. Čuvajte Dinamo!
– Nećemo novac koji nije naš. U Dinamu se stvari biraju demokratski. Navijači su zastupljeni kroz svoje povjerenike.
– Želim i molim igrače da se sada ujedine još više u zajedništvo i da protiv Tottenhama naprave moguće! Tražim od njih i molim da izginu na terenu jer sada se brani Dinamo kao nikada do sada. Dinamo mora biti prvak ove sezone da bi opstao. Povijest će vas pisati kao one koji su spasili Dinamo.
– Za kraj o stadionu: Grad nam ga je uzeo 1992. godine. Još stoji da je taj stadion Dinamov u gruntovnici. Taj se stadion održava s Dinamovim novcem, dodatnim. Samo u zadnje vrijeme smo uložili dva milijuna eura. Vratite nam stadion i nikad više grad Zagreb neće morati uložiti jedan euro. Dajte nam stadion, dajte nam na korištenje, dajte nam koncesiju. Mi bi izgradili stadion u tri godine, dokazali da smo sposobni. A ja sam već bio u filmu sa svojim suradnicima, živio u futuru. Ja sam u 2024. godini.
– Samo cu podsjetiti da je Ivo Josipović kada je postao predsjednik rekao da je u hravtskom nogometu mafija. A čovjek ‘niđe veze’, nikad nije bio ni na jednoj utakmici. A onda dolaze njegovi ljudi i žele ‘isušiti močvaru’.
– Svastiku na Poljudu je nacrtao Ranko Ostojić, tadašnji predsjednik MUP-a. A onda optužio svoj narod. Zamislite to. Svoj narod da je fašistički!
– Moj brat i ja nismo suđeni za utaju poreza. Niti za kunu jednu nismo oštetili državni proračun. Nema niti jednog eura pranja novca. A Dinamo, za kojeg se tvrdi da je oštećen, a iz Dinama svi tvrde – ne mi nismo oštećeni.
– Optužuju me da sam neovlašteno iznio novce iz Dinama, a ja sam ih iznio preko računa Luke Modrića i Dejana Lovrena. Provjereno znam da na tom poslovnom računu Luka i danas ima nekoliko milijuna eura koje je podijelio sa mnom. On je onda te novce kasnije dao članovima moje obitelji. Pa Lovren i Modrić su sudionici u ovome ako ćemo po tome. Ili smo svi ili nije nitko. Da se razumijemo, ja Lovrenu i Luki želim isto što i svojoj djeci i unučadima. Presretan sam što su uspjeli.
– Đuro Sessa je varalica, zlotvor, kriminalac, čovjek koji odlučuje o pravu u jednoj suverenoj državi. Nije to još jedan Mamićev šou. Istinu govorim. Rekao sam da sam spreman svim institucijama RH se dati na raspolaganje da dokažem da je Đuro Sessa kriminalac kojemu sam ja i sam donosio novac na stol kao predsjedniku suda. A ostalo neka se sada pozabave institucije, a ja sam spreman surađivati.
– Zvonko Vekić, sudac Županijskog suda u Osijeku. Njemu sam dao preko 500.000 eura za suce Krušlina i Kvesića. Bio je u mojoj kući na Tuškancu. Bio je sa nekim svojim sucima šest puta u BiH kod mene. Ja imam svjedoke za sve to. Bio je sa svojom prijateljicom kod mene. Predao sam mu opet u prisustvu nekih ljudi i moje žene novac za to i to.
– Sjećam se kada mi je prišao Ljubo Prijević i rekao da me žele upoznati suci iz Osijeka, rekao sam super, neka dođu. Mi smo se tada u loži izubijali iz alkohola. Tada sam mu dao sat vrijedan preko 20.000 eura. Ovaj na mojoj ruci. To imam svjedoke. A onda mi ga je u strahu vratio. A onda sam kasnije slao poklone i novac. Slao sam vina da lijepo uživaju dok ljetuju. To sam sve ja plaćao. Voljeli su fini život…
– Moram vam reći da sam ranije govorio o šest inkriminiranih sudaca. Onda sam odustao, želio sam poštivati hravtske institucije. Moj odvjetnik Miljević je već nudio suradnju hrvatskom državnom odvjetništvu i USKOK-u. Spreman sam podvrgnuti se detektoru laži. Ne znam više što da napravim. I 8. listopada prošle godine sam poslao svoju snimku sa svime ovime što sam vam danas rekao.
– Ti isti ljudi, Krušlin i Vekić se i danas časte i idu na utakmice Dinama i u Plavom salonu, na mom radnom mjestu, pjevaju ‘Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine’.
Mamić se nakon još nekoliko minuta optuživanja hrvatskog pravosuđa zahvalio ‘svojoj sada jedinoj domovini BiH uz riječi: “Volim te Bosno, volim te svaki čovječe ove države.”
(Večernji List)
