Macronove riječi odzvanjaju svijetom: Zašto predsjednik Francuske kritizira NATO?
Riječi francuskog predsjednika Emmanuela Macrona iz intervjua datog za britanski The Economist odzvanjaju diljem svijeta. Naime, francuski je vođa ni manje ni više nego izjavio kako sadašnji NATO savez izgleda kao „moždana smrt“. Prema njegovim riječima, Europa više ne može računati na vojnu zaštitu SAD-a i mora početi razmišljati o sebi, kao o samostalnoj geopolitičkoj snazi.
Nije trebalo dugo da ovako snažne riječi naiđu na reakciju diljem međunarodne zajednice. Tako su danas njemačka kancelarka Angela Merkel i glavni tajnik NATO saveza Jens Stoltenberg, očito zatečeni, na zajedničkoj konferenciji za medije održanoj u Berlinu izjavili kako Macronove riječi ne odgovaraju stvarnom stanju stvari i da su preoštre, piše Zoran Meter za geopolitika.news.
Merkel je kazala kako je Macron izabrao „oštre riječi“ i da njegovi pogledi ne odgovaraju pravom stanju, dok je Stoltenberg kancelarkine riječi podržao, kazavši kako je NATO savez jači nego ikada, u svezi čega je dodao i slijedeće: „Europski saveznici povećavaju investicije, SAD povećavaju nazočnost u Europi.“
S druge strane, glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova riječi francuskog predsjednika nazvala je „zlatnim riječima“, koje su istinite i odražavaju bit stvari.
Bilo kako bilo, spomenute riječi francuskog predsjednika, ukoliko izuzmemo laike, bolje poznavatelje prilika uopće ne trebaju iznenaditi. Naime, francuski je čalnik već ranije oštro kritizirao NATO savez i upitnom nazvao samu smisao njegovog daljnjeg postojanja, a sve u kontekstu nedavne odluke Washingtona o jednostranom povlačenju američkih vojnika sa sjeveroistoka Sirije uoči pokretanja turske vojne operacije „Izvor mira“. Nije, međutim, stvar u ovoj ili onoj političkoj odluci američke administracije, već o činjenici da Pentagon o toj odluci nije izvijestio svoje europske NATO saveznike, jer, osim američkih, u tom dijelu Sirije bili su razmješteni i vojnici iz pojedinih drugih zemalja NATO saveza. Konkretno – Francuska je tamo imala jedan kontingent svojih vojnih specijalaca koji su zajedno s Amerikancima pružali zaštitu tamošnjim Kurdima. Zbog neznanja o američkom povlačenju francuski su vojnici iznenada ostali sami između dvije, međusobno suprostavljene strane – sa sjevera su nailazile turske snage s njihovim sirijskim oporbenim saveznicima, a s jugozapada su nadirale postrojbe službene sirijske vojske. U tim i takvim okolnostima, prema pojedinim izvorima, francuski su vojnici bili primorani zatražiti zaštitu ruske vojske, stacionirane u Siriji, s ciljem pružanja sigurnosne zaštite u slučaju eskalacije stanja. Osim toga, europske članice NATO saveza zauzele su oštru protutursku politiku zbog pokrenute turske vojne operacije u Siriji, dok je američka administracija, nakon početne fingirane strogosti, popustila pred Erdoganom i zapravo mu daloa „zeleno svijetlo“ za početak operacije. Tako je na kraju složena situacija prema kojoj je EU, odnosno tamošnje članice NATO saveza, protiv Turske (kao članice tog isto NATO-a!) uvela sankcije, između ostaloga i one vojnoga karaktera, dok je Trump vrlo brzo ukinuo ranije uvedene protuturske sankcije kao „znak dobre volje“ zbog prestanka turske vojne operacije.
A kada je svo to stanje već tako konfuzno, kao što jest, spomenute riječi francuskog predsjednika, ma kako nekome čudno izgledale, itekako imaju svoje uporište u stvarnosti. Osim toga Macron nije malouman čovjek da ih upotrebljava jer su mu eto pale na pamet. On je ipak predsjednik jedne, u svijetu bitne države.
Naravno, kako ni Angela Merkel, a još manje Jens Stoltenberg Macronove riječi nisu mogli podržati i smjestiti ih u okvire objektvnih (iako ih sasvim sigurno oboje dobro razumiju, kao što dobro shvaćaju i samu smisao onoga što Macron njima želi reći), svatko iz svojih razloga – Merkel, jer je Njemačka prepuna američkih vojnika i baza NATO saveza, a Stoltenberg jednostavno zato jer je na njegovom čelu.
Međutim Francuska je nešto posve drugo od Njemačke: ona je do još ne tako davno uvijek inzistirala na određenoj dozi svoje vanjskopolitičke samostalnosti u odnosu na kolektivni Zapad, a s ponosom je zadržavala i svoj posebni odnos prema NATO savezu, kojemu se u punoj formi kao članica vratila tek u vrijeme predsjednika Jacquesa Chiraca. Osim toga, Francuska je, uz Veliku Britaniju, jedina (zapadno)europska nuklearna sila pa joj nikakve političke kalkulacije prilikom iznošenja svojih stavova po ovim ili sličnim pitanjima nisu niti potrebne.
