Luka Modrić u autobiografiji otkriva: Dolazak u Mostar bio je pun pogodak, najgore je bilo u Trebinju

Kapetan nogometne reprezentacije Hrvatske i zvijezda Real Madrida Luka Modrić je u autobiografiji ”Moja igra” otkrio detalje od djetinjstva u izbjeglištvu do svjetskog vrha i četiri najprestižnije nagrade za najboljeg igrača svijeta u 2018. godini (Zlatnu loptu Svjetskog prvenstva, FIFA-in “The Best”, Nagradu UEFA-e i “Ballon D’Or”).

Međutim, kako sam tvrdi, važno razdoblje nogometnog sazrijevanja bila je i sezona u Mostaru.

– U ljeto 2003. iznenada se ukazala mogućnost posudbe u Zrinjski iz Mostara, člana Premijer lige Bosne i Hercegovine. Podpredsjednik tog kluba je bio Zdenko Džidić, koji je imao odlične odnose s Dinamom, pa je dogovorio da na posudbu u Mostar odu njegov sin Ivica, Davor Landeka i Leonardo Barnjak. Kako su Davor i Ivica bili moji odlični prijatelji, predložili su mi da idem s njima u Zrinjski – prisjeća se Modrić u autobiografiji, prenosi Avaz.

Priznaje kako nije znao što ga čeka, da je čuo priče kako je Premijer liga brutalna, posebno za mlade i fizički slabije igrače.

– Nisam se bojao. Osjećao sam da je došao trenutak da napravim iskorak u seniorskom nogometu – konstatira as slavnog Real Madrida.

Dolazak u Mostar bio je pun pogodak.

– S Mostarom sam kliknuo od prvog dana. Odmah sam osjetio zadovoljstvo. Smjestio sam se u stanu blizu stadiona Pod Bijelim brijegom. Doduše, svaki dan sam morao prijeći tristo-četiristo stepenica na relaciji stan – stadion, ali nije mi smetalo. U stanu sam bio cimer s Davorom Landekom. Od velike pomoći mi je bio i Ivica Džidić, jer je Mostar bio njegov rodni grad – piše Modrić.

Trener Zrinjskog u to vrijeme bio je legendarni Franjo Džidić. Modrić je odabrao dres s brojem 23, po uzoru na Michaela Jordana i Davida Beckhama, koji je tog ljeta potpisao za Real Madrid.

– Već sam se zamišljao u tom dresu na prvoj seniorskoj utakmici, ali me Džidić brzo vratio u stvarnost. Čitao je imena igrača za utakmicu s Borcem. Čekao sam kad će mene pročitati, ali to se nije dogodilo. Malo je reći da sam se neugodno iznenadio. Došlo mi je bilo da zaplačem od muke. Pitao sam se zašto sam uopće došao ovdje. Ali, dobro je da sam šutio, jer mi je ubrzo prišao trener Džidić i rekao da nisam na popisu jer klub nije riješio moju registraciju. Bilo mi je nekako lakše – prisjeća se hrvatski kapetan.

Debitirao je u utakmici na stadionu Pecara protiv Širokog Brijega koju je Zrinjski glatko izgubio 3:0.

– Prvu utakmicu pred mostarskom publikom ću dugo pamtiti. Gostovao je Čelik, a Zrinjski je pobijedio i ja sam odigrao odlično. Oko 50. minute su me počeli hvatati grčevi i morao sam izaći. No, publika me ispratila ovacijama. Tu se začeo super odnos između mene i navijača Zrinjskog, koji će me pratiti do kraja boravka u Mostaru – otkriva Modrić.

Rezultati nisu bili poseno dobri, jer je Zrinjski u to vrijeme imao prilično mladu i neiskusnu ekipu. Nakon pet kola preuzeo ih je Modrićev trener iz juniora Dinama, legendarni Stjepan Deverić. Zrinjski je na kraju osvojio 11. mjesto u konkurenciji 16 ekipa.

– U Mostaru su me zadužili sjajnim odnosom prema meni. Dao sam najbolje od sebe i oni su to prepoznali. Dobio sam puno pohvala, pričalo se da sam jedan od najboljih igrača lige. Meni je bilo najdraže priznanje ”Filip Šunjić – Pipa”, koje dodjeljuju navijači Zrinjskog Ultrasi onom igraču kojeg smatraju najboljim u sezoni. Važno mi je zbog još jednog detalja – bio je to moj prvi pojedinačni trofej u seniorskom nogometu – piše Modrić.

Priznaje kako je u Premijer ligi BiH stekao ogromno iskustvo. Igrao je na desnom krilu i imao je slobodu u igri.

– To što sam do dolaska slušao u ligi, potvrdilo se i na terenu. Premijer liga je bila dosta gruba, a posebno je bilo teško igrati u gostima. Najgore je bilo u Trebinju, a za nijansu bolje u Banjoj Luci i Zenici. Suci jednostavno nisu štitili gostujuće igrače. Dobio sam poprilične batine po nogama. U Tribinju su stradali moji najdraži štitnici s likom Ronalda koje mi je poklonio otac Stipe. Igrač mi je ušao đonom na nogu metalnim čepovima kopački i probio rupu u plastičnom kostobranu – otkriva Luka.

Modrić ističe kako je fizički dobro odrađivao utakmice u BiH, da je naučio igrati brzo i da se iz duela izvlačio odmah po prijemu lopte u trku, izmičući se suparniku. Jedini problem su mu predstavljali grčevi u listovima.

– U Premijer ligi BiH bilo je puno gledatelja na stadionima, posebno na utakmicama sa Širokim Brijegom, Sarajevom i Željezničarom. Znala se stvoriti odlična atmosfera, ali su se osjećale i međunacionalne napetosti. Cijelu karijeru volio sam pojačani naboj na terenu i na tribinama, ali je tada u Premijer ligi Bosne i Hercegovine bilo prilično nezgodnog ozračja. No, nije me bilo strah. Kako sam se osjećao, najbolje svjedoči moja želja koju sam prenio ljudima iz Dinama, da još godinu provedem na posudbi u Zrinjskom. No, u Dinamu su imali druge planove za mene – ističe Modrić, koji je po odlasku iz Zrinjskog narednu sezonu proveo na posudbi u Interu iz Zaprešića.