Ljilja Ćosić iz Tomislavgrada: “Cijeli život posvetila sam slastičarstvu”
Slastičarstvo je jedna vrsta umjetnosti, razmišljamo dok gledamo radove Ljilje Ćosić, slastičarke iz Tomislavgrada. Za torte i kolače opredijelila se još u mladosti, radi ih više od 20 godina. Sjeća se svake torte iz djetinjstva, a spletom životnih okolnosti ušla je u slastičarske vode. Prvim otvaranjem svadbenih salona počela je svoje slastice i prodavati, a danas se to razvilo u nešto veliko. Registrirala je obrt i ima svoju radnju u Tomislavgradu,piše Tomislavcity.
– Dugo godina radila sam u svojoj kući, međutim, moj posao je prešao kapacitete kuće, a uz to sam imala toliko opreme da sam jednostavno morala tražiti prostor, bila je opcija ili raditi za nekoga ili se upustiti u nešto svoje. Budući da sam cijeli život posvetila slastičarstvu nisam mogla prelomiti u sebi da radim za nekoga drugoga – priča nam Ljilja.
Prije tri godine odlučila je završiti i slastičarsku školu, pa odlazi u Zagreb i nakon godinu dana postaje i službeno slastičarka, ali unatoč tome kaže da se talent za pravljenje slastica rađa u čovjeku, edukacija je tu da proširi znanje, a iduća joj je kod slastičara iz Dubaija.
– Moj posao traži puno odricanja. Znala sam 48 sati raditi “u komadu” – bez spavanja. Kada je ljeto i vrijeme svadbi radnoga vremena nema, tada u pomoć priskaču moje četiri vrijedne pomoćnice.
Govori nam kako u svijetu slastičarstva stalno niču neke nove ideje, mladi roditelji često traže za svoje dijete neke posebne i neobične torte i samim time posao je uvijek zanimljiv i izazovan.
– Autobus torta mi je bila jedna od najizazovnijih, radilo se o torti koja se zapravo sastojala od 14 torti, bila je duga 1,70 metara, a visoka pola metra, vremena sam imala jako malo, ali sam izazov uspješno svladala – kaže naša sugovornica.
Za napraviti svadbenu tortu potreban joj je cijeli dan, a najviše vremena obično ode na ukrašavanje. Samo prošle godine napravila ih je oko stotinu. Uz to, podjednako su postali atraktivni i slatki stolovi, zaključujemo da je to vjerojatno zbog toga što se u nekim mjestima sve manje donosi kolača prilikom nekih proslava, pogotovo kada se radi o našim iseljenicima. Ali posao kao posao, nije uvijek istoga inteziteta.
– Nekada svi imamo previše posla, a nekada nitko, pogotovo u drugom i trećem mjesecu, drugačije je kad radiš u svojoj kući, drugačije kad imaš svoj obrt, jer i o tome ovisi određena dobit. Sakodnevno radim kolače za motel Kripton u Šujici, ali inače nemaju ljudi običaj ići svakodnevno kupiti kolače, imam male torte u ponudi na dnevnoj bazi i one mi idu jako dobro, cijena im je 20 maraka.
Kao i u svakom poslu i u ovome se znaju dogoditi pogreške, a Ljilja nam je ispričala svoju:
– Rad s ljudima nije jednostavan, uvijek se pogreška može dogoditi, a moja se dogodila zbog velikog nesporazuma s mladenkom. Ja od prvoga dana u svom radu pokušavam svojim kupcima pružiti najbolju moguću kvalitetu i smatram da sam baš zbog toga i opstala tolike godine u poslu, ne štedim na materijalu. Ali dogodila mi se jedna pogreška koju nikada neću zaboraviti. Toliko godina sam u ovome poslu, ali unatoč tome zaboravila sam napraviti jednu svadbenu tortu, ispričala sam se i svjesna sam da se to ne smije dogoditi, ali to se dogodilo i teško mi je i sada kada se toga prisjetim.
Što se tiče suradnje s ostalim slastičarkama iz Tomislavgrada kaže nam kako sve one lijepo surađuju, iako su konkurencija.
– Mislim da bi bez problema izašle u susret jedna drugoj kad zatreba, konzultiramo se i u vezi cijena, neki materijal nabavljamo skupa i zadovoljna sam tom suradnjom, dodaje naša sugovornica.
Iako sve više ugostiteljskih objekata u svojoj ponudi ima kolače, Ljilja tvrdi da najčešće prodaja kolača u takvim objektima ovisi od platežne moći ljudi koji dolaze, a kada su u pitanju recepti koji se sve više traže od slastičarki kaže:
– Oduvijek su naši ljudi tražili recepte, nije to ništa novo, ali ja nisam sklona tome da pišem recepte iz jednog jedinog razloga – što puno tih recepata iz svoje glave odradim, nije problem recept dati, ali kad ja podijelim jedan recept to vuče stotinu potpitanja i jednostavno nemam vremena za to.
Svoje slastice radi još uvijek s domaćim materijalima, premda tržište sve više traži rad s industrijskim. Često ljudi kažu kako se osjeti razlika kada se kolač kupi i kada se napravi kod kuće, pa nam Ljilja objašnjava kako se u kućama obično nema profesionalni mikser koji će dovoljno istući kremu, pa može ovisiti i od toga.
Dugoročni Ljiljini planovi su proširenje svoje slastičarnice, a jedina želja joj je dobro zdravlje.
-Često ljudima znam reći kada mi naruče tortu godinu dana unaprijed da sam slobodna, ali da ne znam hoću li biti živa-veselo zaključuje Ljilja.
Mi joj želimo da još dugo poživi i nastavi svojim slasticama uveseljavati svoje kupce, a uz to preporučujemo da pogledate i njezinu Facebook stranicu Lily cakes Tomislavgrad i njezin Instagram profil.
