Livno ne mari za svoje simbole
Da ne mari za Livnjake to najbolje znaju oni koji su morali otići iz Livna a previše ih je. Međutim malo koji grad ima tako dugu i bogatu povijest a tako malo brendova i simbola, prepoznatljivih markera grada.
Spomenik su, kakav je, napravili mještani sela i grada Livna, kafane i nisu neki simbol za razglednice, kula samo što nije pala. Imamo most na izvoru Bistrice. Na svim je fotografijama sa razlogom. No kroz godine planskog urbanizma došli smo u situaciju da je avantura doći do tog mosta. Nogostupa nema, neće ga nikad ni biti. Korito Bistrice je ničija zemlja, zaboravljeno ili ograđeno. A pristupni putovi, ako ih koji turist i pronađe, jamče eventualno prolazak ali samo u jednom smjeru i onda slijepa ulica.
Eventualno se možete okrenuti ako još jedno auto nije došlo ili ući autom u tuđe dvorište. Žalosno je da sve ove godine prometnica u Prikorici, koja je bez razloga slijepa ulica, kao i mnoge u tom dijelu grada, nije dobila svoj izlaz.
Žalosno je da, na cestu nagurani poslovni objekti sa pripadajućim voznim parkom apsolutno zatvaraju promet žitelja te ulice. Ne d’o Bog da hitna mora prijeći tih 200 metara kad trgovina istovara robu!
Pozivamo policiju da omogući promet tim ulicama, bar to nije neki posao. Pozivamo Grad da hitno napravi projekt koji će spojiti te slijepe ulice u Prikorici i na kasarnama, da dobiju smisao i da bar malo pokažemo poštovanja prema biserima ovog grada.
