Livanjka Matea bori se za život: ‘Obična šetnja može me ubiti’
Te 2016. godine dva mjeseca bila sam u induciranoj komi. Sa 60 pala sam na jedva 40 kilograma. To mi je bilo vrlo teško razdoblje u životu. Odmah su me stavili na listu za transplantaciju i od tada svakog dana čekam poziv.Imam pripremljen kofer sa stvarima za bolnicu i, kamo god idem, nosim ga sa sobom, za slučaj da me nazovu, počinje nam svoju priču Livanjka Matea Janković (31), koja tri godine živi u Zagrebu.
Jedina u Hrvatskoj ima plućnu alveolarnu mikrolitijazu, odnosno pluća joj kalcificiraju i otkazuju. Zbog dugotrajne visoke temperature kao osmogodišnjakinja je završila u bolnici, gdje su joj otkrili sjene na plućima.
Pluća su joj otkazivala
Biopsija tkiva nije pokazala zloćudnu bolest, no kako nisu znali što joj je, Matea je nastavila živjeti kao da je potpuno zdrava. Završila je fakultet, udala se, rodila. Mjesec dana kasnije danima je imala visoku temperaturu. Otišla je u bolnicu, gdje su otkrili da joj otkazuju pluća. U Livnu nisu znali što joj je, no u Mostaru su postavili dijagnozu. Nisu imali mogućnosti pomoći joj. Stavili su je u induciranu komu i hitno poslali u Zagreb.
– Znam da će mi život nakon transplantacije biti drukčiji nego što je sad i morat ću se više paziti u zdravstvenom smislu, ali bit ću tu za svoje dijete – zastaje pa priznaje kako joj je život u zadnje tri godine potpuno ograničen jer se ne smije umarati, mora posebno paziti na zdravlje i, čim ulazi u zatvorene prostore, na licu mora imati masku.
Litra kisika dnevno
– I najmanja viroza ili prehlada za mene bi mogla biti kobna. Mogla bih umrijeti.
Po kući ne nosim masku i, koliko mogu, radim sve kućanske poslove. Kad se umorim, sjednem i uzmem kisik. Sad sam na litri kisika dnevno – objašnjava dodajući kako je imala potrebu usporediti svoja iskustva s drugim oboljelima, no tad je shvatila da ih u cijeloj regiji nema. U svijetu je, tvrdi, ukupno 1022 ljudi s tom dijagnozom,pišu 24sata.hr
Nema lijeka, a najviše oboljelih je u Turskoj, Kini, Japanu i Italiji. Bolest je vjerojatno genetski uvjetovana, ali još nema istraživanja koja bi to potvrdila.
– Jako sam zahvalna svojim liječnicima na Jordanovcu jer za mene rade sve što mogu. U stalnom su kontaktu sa specijalistima u Beču, kamo ću vjerojatno ići na transplantaciju. Svakog mjeseca dolazim u bolnicu na redovite pretrage, a nalaze odmah šalju u Beč – kaže Matea.
Upravo je zbog stalnih kontrola i odlazaka u bolnicu Livno zamijenila Zagrebom. Suprug je ovdje pronašao posao, a ona kaže kako joj nedostaje rad. Po struci je računovotkinja.
