Liječnici joj sedam mjeseci nisu rekli da ima rak

LINI BUDAK, zagrebačkoj odvjetnici, zbog propusta u liječenju ozbiljno je narušeno zdravlje i ugrožen život. Budak boluje od karcinoma dojke, a ključan nalaz koji ukazuje na tešku malignu bolest bio joj je uskraćen punih sedam mjeseci. Najmanje toliko kasnilo je liječenje ove bolesti za koju je ključno vrijeme reakcije, odnosno što raniji početak liječenja.

Ključan nalaz nije dostavljen ni njoj ni njenom obiteljskom liječniku, nije bio ni u sustavu e-Građani, niti je itko od liječnika u zagrebačkoj Klinici za tumore, koji su to morali napraviti, pogledao taj nalaz.

Nije dobila terapiju, nisu ju liječili. Na kraju je hitno operirana u Njemačkoj

Budak za to vrijeme, naglasimo to još jednom, koje je ključno u liječenju karcinoma dojke, nije dobila nikakvu terapiju, nije joj propisano liječenje, a zbog svega se odlučila na nastavak liječenja u Njemačkoj, gdje joj je odmah propisana terapija te je hitno odrađen operativni zahvat odstranjivanja dojke odnosno mastektomija.

Budak se sada, nakon operativnog zahvata u Njemačkoj, vratila u Hrvatsku te i dalje čeka dozvolu i termin za kemoterapiju.

Htjela upozoriti na grešku da se više nikome ne dogodi, Beroš šuti

Prije puna dva mjeseca zatražila je zbog svog slučaja hitan inspekcijski nalaz. Za nju je, kako kaže, prekasno, no uporna je da se ovakvi slučajevi ne bi ponavljali. Od ministra zdravstva Vilija Beroša početkom prosinca prošle godine zatražila je očitovanje te ispravljanje uočenih sustavnih odnosno sistemskih grešaka u liječenju karcinoma dojke.

Nikada joj se nije javio. I sami smo poslali upit Ministarstvu zdravstva o ovom slučaju, no za sada odgovora nema.

Ovo je priča o Lini Budak.

“Nalaz da bolujem od karcinoma dojke mi je bio uskraćen”

“Ja sam Lina Budak, građanka, pacijentica i odvjetnica koja boluje od karcinoma dojke. Nalaz da bolujem od karcinoma dojke mi je bio uskraćen, a taj nalaz nitko od liječnika u Klinici za tumore nije pogledao punih sedam mjeseci. Bila sam primorana zbog svih peripetija koje sam imala s hrvatskim zdravstvom te nakon što me ministar zdravstva u potpunosti ignorirao kada sam mu ukazala na sistemske, sustavne pogreške i očigledne propuste potražiti zdravstvenu zaštitu u inozemstvu”, kaže na početku razgovora za Index odvjetnica Budak dodajući da je operacijski zahvat u inozemstvu na kraju morala platiti sama.

Trebali su je nazvati kada nalazi budu gotovi, nisu

Budak se bavi odvjetništvom gotovo 25 godina, većinom se bavi medijskim i kaznenim pravom, a do sada je imala i nekoliko slučajeva odštetnog medicinskog prava. No ni jedan slučaj nije bio ni približno kao njen. Sve je krenulo u ožujku prošle godine.

“Nakon što sam napipala nešto na dojci, obavila sam, 24. ožujka prošle godine, pregled u privatnoj poliklinici Medikol, odnosno ultrazvuk i mamografiju. Četiri dana kasnije otišla sam u zagrebačku Kliniku za tumore i na pregledu kod specijaliste poslana sam na razne pretrage”, započinje svoju priču Budak. 

Kako ističe, sve preglede promptno je obavila, a prvi nalazi ukazivali su na sumnju na karcinom dojke. Među pregledima je bio i onaj biopsije dojke u Klinici za tumore koji će se pokazati spornim. Taj pregled obavljen je 7. travnja.

Budak kaže kako su je trebali nazvati kada budu gotovi nalazi, no kako to nisu uradili, na kraju se sama uputila po nalaze.

 

 

Nedostajao je patohistološki nalaz

“Dobila sam hrpu papira jer sam obavila brojne pretrage. Pitala sam jesu li tu svi nalazi i pitala sam je li možda ostao još neki nalaz koji se eventualno nalazi u pripremi. Rečeno mi je da je to sve”, kaže Budak. Među nalazima je bio jedan koji je pokazivao da malignih stanica nema, no tada nije znala da među tim nalazima nedostaje jedan, ključan nalaz.

“Nedostajao je patohistološki nalaz. Za njega sam saznala sedam mjeseci kasnije, odnosno 21. studenog prošle godine. Taj nalaz tada je nađen na moje inzistiranje”, ističe Budak dodajući da je nakon tih nalaza i dalje obavljala sve druge pretrage koje su ranije ugovorene, poput magnetne rezonance dojki.

Problem je bio u tome što se taj pregled može obaviti samo peti do sedmi dan menstrualnog ciklusa te je trebalo čekati pogodno vrijeme za magnetnu rezonancu. S obzirom na neredovite menstrualne cikluse, Budak je naručenu pretragu morala odgoditi po preporuci liječnika.

Radiolog u privatnoj klinici shvatio da nedostaje ključan nalaz

“Taj vrlo bitan pregled magnetne rezonance dojki odgađao se više mjeseci kontinuirano. Kada mi je u srpnju prošle godine napokon počeo menstrualni ciklus, pregled se opet morao odgoditi jer sam imala simptome korone. Nakon toga mjesecima nisam imala menstrualni ciklus. U to vrijeme konstantno sam zvala Kliniku za tumore, pitala sam što da radim. Što ako nikada više, s obzirom na moju dob, ne dobijem menstruaciju? Rečeno mi je da ću sigurno dobiti, kao i da je ta pretraga jedina pouzdana točno u te dane u mjesecu”, objašnjava Budak u razgovoru za Index.

U studenom prošle godine napokon je obavljen i taj pregled, a iz radiološkog nalaza i mišljenja liječnika ispalo je da mora hitno obaviti biopsiju dojki.

“Rekla sam im da sam to obavila još u travnju, no pregledom dokumentacije radiolog u privatnoj poliklinici Medikol mi je rekao da mi nedostaje ključan nalaz patohistološke analize uzoraka nakon biopsije. To je bio taj ključan nalaz”, kaže Budak ističući kako je tek kasnije shvatila da je taj nalaz bio poslan Klinici za tumore 19. travnja, a da je za njega saznala tek 21. studenog.

Nakon sedam mjeseci našli nalaz “u računalu”: “Uuu, evo. Našla sam”

Naime, 21. studenog došla je na Kliniku za tumore i zatražila taj nalaz koji nedostaje. Pitala je, kako kaže, da provjere je li možda negdje kod njih taj nalaz ostao zametnut.

“Vrlo neljubazno su mi rekli da sam još davnih dana dobila sve nalaze. Ponovno sam molila i bila dosadna te su pogledali u hrpu papira, moju medicinsku dokumentaciju te rekli da nema ništa što mi već nisu dali. Molila sam ih da pogledaju u računalo. Rekli su mi prvo da ih gnjavim, no bila sam uporna. Na kraju su mi se smilovali. Sestra je pogledala u računalo te rekla: ‘Uuu, evo! Našla sam'”, prepričava Budak dodajući da je tada zatražila da joj daju isprintani nalaz, no odbijena je.

Rečeno joj je tada da nalaz ne može ići njoj, pacijentu čije je tijelo analizirano, već samo liječniku. Budak je tada u Klinici za tumore čekala nekoliko sati da je primi onkolog te je imala predosjećaj da je čekaju loše vijesti upravo zato što joj nisu dali da pogleda nalaz.

“Pitao me jesam li primila svih šest kemoterapija, rekla sam mu da mi nije dobro”

“Prvo što me doktor Roth pitao, jer je vidio da sam kod njega bila još krajem ožujka, a da je taj dan bio 21. studenog, bilo je jesam li dovršila cijeli ciklus. Pitala sam kakav ciklus? On je pogledao papire još jednom i pitao jesam li ja primila svih šest kemoterapija ili sam tek na petoj. Ja sam tada rekla da mi nije dobro. Moram sjesti. Doživila sam šok. Prva je spoznaja da bolujem od teške bolesti, a druga spoznaja, još i strašnija, je bila ona da me nitko o tome nije obavijestio punih sedam mjeseci”, naglašava Budak.

Budak je tada bila u stanju šoka, dok joj je liječnik rekao da će se stanje riješiti tako što će njen slučaj odmah sutra biti na multidisciplinarnom timu liječnika, odnosno da skupina raznih liječnika specijalista treba donijeti mišljenje o njenom liječenju. Taj tim ubrzo je donio mišljenje kako je potrebna operacija uklanjanja cijele dojke.

“Nakon toga događa se niz neprihvatljivih, neljudskih i ponižavajućih postupaka prema meni kao teško bolesnoj pacijentici kojoj je šteta učinjena nečinjenjem”, nastavlja Budak dodajući kako je sve krenulo najavom kako će joj se mišljenje tima liječnika poslati poštom, na što je rekla da ona nema više vremena za čekanje pošte jer se mora hitno liječiti.

Pročelnik Klinike za tumore: Nešto smo iz vašeg slučaja naučili

“Primljena sam sljedeći dan, a vezano za mišljenje tima liječnika. Za vrijeme dok razgovaram s liječnikom Rothom o tome, njegov kolega u ordinaciji pratio je na televiziji utakmicu Svjetskog prvenstva jer je igrala Hrvatska. To da razgovaram o ozbiljnoj, teškoj temi u jednoj takvoj atmosferi, dodatno me zaprepastila”, ističe Budak.

Nakon te epizode u klinici otišla je do pročelnika Klinike za tumore Roberta Šeparovića, kojeg je upitala jesu li što poduzeli za njen slučaj te ju je zanimalo hoće li se bolnica barem pisanim putem ispričati za učinjene propuste.

“Rekao mi je da mu je žao što se to baš meni dogodilo i rekao mi je, citiram: ‘Ipak, svi smo iz Vašeg slučaja nešto i naučili!’ To je tako bezobrazno i ponižavajuće ponašanje prema meni kao pacijentu”, naglašava Budak dodajući da je tek dobila dio isprike za sve učinjeno od ravnatelja Vinogradske bolnice pod kojim je Klinika za tumore.

“Otišla sam da se spasi što se spasiti da”

Njeni problemi s neliječenjem doveli su do odlaska iz zagrebačke Klinike za tumore i prelazak na bolnicu Rebro kako bi se “spasilo što se spasiti da”. Njihov tim s Rebra zaključio je da zbog većeg proteka vremena mora ponovno ići na biopsiju dojke.

Problemi su bili prvo oko uputnice, a kod samog pregleda htjeli su napraviti biopsiju jedne dojke iako je jasno pisalo da postoji sumnjiva tvorba i na drugoj strani te da treba nabaviti biopsiju obje dojke. Priznali su grešku i napravili biopsiju obje dojke. Nalaz i mišljenje KBC-a Zagreb – Klinike za onkologiju bio je da je potreban operativni zahvat jednostavne mastektomije s implantacijom ekspandera te biopsijom limfnog čvora čuvara, a ta operacija je zakazana za 10. siječnja ove godine.

“Liječnik koji me trebao operirati radi, odnosno prima pacijente samo petkom. Sve nalaze i mišljenje dobila sam 30. prosinca u petak i tada je bilo prekasno jer taj liječnik više nije primao. Pitala sam da me primi sljedeći petak 6. siječnja, no rečeno mi je da je to neradni dan. Kako je operacija zakazana za 10. siječnja, shvatila sam da neću moći vidjeti liječnika koji će me operirati i da se neću moći kod njega informirati o samom zahvatu”, prepričava Budak dodajući da je to bio prijelomni trenutak kada se odlučila na liječenje u njemačkom Münchenu.

U Njemačkoj je u jednom danu sve dogovorila

Naime, ona je još u prosincu zatražila od liječnika u Njemačkoj drugo mišljenje, koje je i dobila. Uz drugo mišljenje dobila je i terapiju koju u Hrvatskoj nitko od liječnika nije predložio. Taj lijek, koji se prima 3 mjeseca, stajao je svega 22 eura.

Nakon što je odlučila otići na liječenje van Hrvatske, odlazi početkom godine, a u jednom danu dogovorila je operaciju za 26. siječnja. Upoznala se s kirurgom koji će obaviti zahvat, a sastanak je trajao sat i 20 minuta.

“Informirana sam o vrstama operacije te smo se odlučili na najprimjereniju s obzirom na moje stanje i povijest bolesti. Ono što nisam uspjela dobiti u Hrvatskoj skoro godinu dana, u Njemačkoj uspijevam u jednom danu”, ističe Budak.

Liječnici u Njemačkoj su bili zgroženi

Liječnicima u Njemačkoj rekla je kako je ključan nalaz vidjela tek nakon sedam mjeseci. Oni su, kako kaže, prvo bili uvjereni da je nisu dobro razumjeli jer im nije bilo jasno kako je jedan takav ključan nalaz mogao ostati skriven sedam mjeseci.

“Ostali su bez teksta. Bili su zgroženi. Da! Bili su zgroženi jer je učinjena šteta”, kaže Budak u razgovoru za Index dodajući kako joj je od početka bilo jasno kako su različiti standardi liječenja u Hrvatskoj i Europskoj uniji. Od ponašanja i tretiranja pacijenta pa do ozbiljnosti i predanosti.

Unatoč nevjerojatnoj grešci i previdu i svemu onom što se događalo u njenom slučaju, Budak je zatražila liječenje u inozemstvu o trošku HZZO-a, no odbijena je s obrazloženjem da to isto liječenje može dobiti u Hrvatskoj. Liječenje koje, kako je razvidno iz dokumentacije i izjava odvjetnice Budak, u našoj zemlji nije ni dobila.

Beroš bez riječi već dva mjeseca

Budak se 8. prosinca prošle godine obratila ministru Viliju Berošu te zatražila hitnu inspekciju i njegovo očitovanje. Nije dobila nikakvu povratnu informaciju iako je prošlo više od dva mjeseca.

“Moja prijava bila je vrlo detaljna i do danas nisam dobila nikakvu povratnu informaciju. Nisu me pozvali da se dodatno očitujem ili dodatno dokažem svoje tvrdnje. Ništa! Osoba sam kojoj je napravljen vrlo radikalan medicinski zahvat te ću imati sada vrlo teško liječenje, a veliki dio toga mogu zahvaliti propustu koji je napravljen u mom slučaju, a to je da sedam mjeseci ne samo da nisam dobivala liječenje nego nisam ni dobila ključan nalaz”, ističe Budak kazavši da se Beroš nije udostojio u razumnom roku odgovoriti na njen zahtjev, što je dodatno vrijeđa i ponižava.

Beroš je Čavajdu upitao zašto se njemu nije javila

 

 

Podsjetili smo Budak na slučaj trudnice Mirele Čavajde kojoj nisu htjeli prekinuti trudnoću iako joj je rečeno da beba ima golem tumor zbog kojeg će ili umrijeti ili biti biljka. Beroš se tada pred novinarima upitao zašto njega nije zvala jer bi tada ubrzali proces. Za razliku od Čavajde, Budak se javila Berošu, no nije joj odgovorio.

“Možda sam pogriješila što sam se javila izravno Berošu. Možda sam se trebala javiti glasnogovorniku vlade da Berošu pošalje dvije riječi: Lina Budak. Ne znam. Možda je to poticaj”, kaže Budak dodajući da je i ovaj tjedan poslala novi zahtjev Berošu da je primi, no ne očekuje previše.

“Upozorila sam na sustav. Na sistemske greške koje su se dogodile u mom slučaju. Od pogrešnih formulara do toga da se pretrage moraju obavljati kod privatnika jer to nema smisla. U Rebru nisu bili u stanju pročitati jedan CD s mojim nalazima iz privatne klinike koji sam platila 10 tisuća kuna. Na kraju krajeva, ključne nalaze nitko ne gleda. Posebno oni koji su za to plaćeni i koji bi se trebali brinuti za naše zdravlje. To su sistemske greške. To je stvar sustava koji ne funkcionira”, kaže Budak.

Treba li za kemoterapiju veza?

Nakon što je nedavno obavila kirurški zahvat u Njemačkoj, za Budak je trebala krenuti kemoterapija. No, kao i do sada u njenom slučaju, opet su krenuli problemi.

“Dan nakon što sam se vratila iz Njemačke, odmah sam poslala potrebne formulare i obavila pozive liječnicima da nastavim liječenje u Hrvatskoj primajući kemoterapiju, no još uvijek, nakon pet dana, nemam pravi odgovor. Nadam se da će mi netko odgovoriti ovaj tjedan. Molila sam i da mi hitno odgovore ako slučajno nemam pravo na nastavak liječenja u Hrvatskoj, da mi to odmah kažu kako bih nastavila terapiju negdje drugdje”, kaže Budak dodajući kako joj također nitko nije rekao ništa.

Budak kaže da je poznanici i prijatelji uvjeravaju kako je za početak kemoterapije i za hitni odgovor potrebna veza.

“Kakvu vezu? Za kemoterapiju trebam vezu? Za što? Za hrvatski zdravstveni sustav za koji uredno svaki mjesec plaćam doprinose”, zapitala se na kraju Budak.

Cijeli intervju s Linom Budak

index.hr