Kuprešaci iz Austrije – ‘Najslađi je kruh tamo gdje si rođen! Borite se za svoja prava, najlakše je otići’
Sva četvorica su rođena, žive i rade u Austriji, ali svoje kupreške korijene ne zaboravljaju. Njihova imena su Ante, Mario, Kristian i Tino. Susreli smo ih na Kupreškoj večeri koja je u petak, 10. studenog 2017. održana u Zagrebu.
‘Mi se ponosimo našim krajem i našim običajima.Volimo se družiti s ljudima koji dolaze iz našeg kraja, zato smo večeras ovdje, među Kuprešacima, na večeri koja je puna zajedništva’, priča nam Ante (22). On je rođen u Welsu, a živi u Gmundenu. Završio je višu tehničku školu, inženjer je tehničke građevinske opreme i planiranja energije. Zaposlen je u jednoj tvrtki gdje se bavi kontrolom kvalitete.
Slične priče su i trojice njegovih prijatelja. Mario Lozančić (20) je rođen i živi u Gmundenu, a pohađa istu školu kao Ante. Otac je s Kupresa, a majka iz Bugojna. Kristian Čičak (20) rođen je i živi u Welsu, završio je školu za mehatroničara. Roditelji mu dolaze iz Plehana kraj Dervente. Također dvadesetogodišnji Tino Tomasić rođen je u Welsu, a živi u Steyru, zaposlen je u tvrtki za proizvodnju i montažu kamiona. Otac mu je iz Bugojna, majka iz Jajca.
‘Ne možemo reći da je život u Austriji lak, nije tako. Puno njih misli da je dovoljno govoriti jezik za dobar i kvalitetan posao, međutim nije uvijek tako, treba tu puno više. I sreća igra veliku ulogu’, priča nam Ante i nastavlja:
‘Ljudima u Hrvatskoj većinom su poznate priče oljudima u Austriji i Njemačkoj koji na lak način zarađuju velik novac. A istina je da je standard u Austriji jako visok i isto je tako život skup. Ljudi rade po 10 sati na dan, rade i subotom da bi mogli sebi priuštiti neke stvari u životu. Tko puno radi ima više od drugih, ali zato i manje slobode i manje vremena. Ljudi u Hrvatskoj, nažalost, vide dijasporu samo kad dođe na godišnji odmor da troše taj novac za koji su radili cijelu godinu’, govori Ante.
Dečki su bili ponosni što su se imali priliku fotografirati s predsjednicom Republike Hrvatske, Kolindom Grabar-Kitarović. Njezi je Ured bio jedan od pokrovitelja druženja, piše CroEkspres
Za kraj upućuju zajedničku poruku:
‘Mladima iz Hrvatske želimo poručiti: ako ne morate,ne idite! Najslađi je kruh tamo gdje si rođen. Borite se za svoja prava, morate biti uporni i, vjerujte, vaša upornost bit će nagrađena. U svemu treba ustrajati do kraja. Najlakše je otići. Ne činite to’, zaključuju.
