Koronavirus: Zašto treba djelovati odmah?

Autor navodi kako je njegov članak u prva 72 sata imao preko 24 milijuna pregleda. Pueyo je 33-godišnjak, govornik na Ted X konferencijama, a ovih je dana na sebe privukao pažnju cijelog svijeta objavom ovog teksta koji prenosimo u cijelosti.

ZBOG svega što se događa oko koronavirusa, može biti vrlo teško odlučiti što treba učiniti danas. Treba li pričekati više informacija? Treba li učiniti nešto danas? Što? U svom članku, koji je objavljen 10. ožujka, a apdejtan 13. ožujka, pa su sukladno tome i svi podaci u članku oni koji su objavljeni do tog dana, za medium.com, s mnogo grafikona, tablica i podataka iz raznih izvora, Tomas Pueyo pozabavio se sljedećim pitanjima.

• Koliko će slučajeva koronavirusa biti u vašem području?
• Što će se dogoditi kad se ti slučajevi realiziraju?
• Što trebate učiniti?
• Kada?

Kad završite s čitanjem ovog teksta, spoznat ćete sljedeće:
* koronavirus dolazi k vama;
* dolazi eksponencijalnom brzinom, isprva postupno, a potom odjednom;
* u pitanju su dani, možda tjedan ili dva;
* kad se to dogodi, zdravstveni sustav bit će prenatrpan;
* vaše sugrađane liječit će u hodnicima;
* iscrpljeni zdravstveni djelatnici će se slomiti, neki će umrijeti;
* oni će morati odlučiti koji će pacijenti dobiti kisik, a koji će umrijeti;
* jedini način da se to spriječi je socijalno distanciranje već danas. Ne sutra. Danas.
* to znači da što više ljudi treba ostati kod kuće, počevši odmah.

Kao političar, društveni ili poslovni lider imate moć i odgovornost da to spriječite, apelira Pueyo.

Možda danas strahujete zbog toga što ste možda reagirali pretjerano. Pitate se hoće li vam se ljudi smijati. Hoće li biti ljutiti na mene? Hoću li izgledati glupo? Zar ne bi bilo bolje pričekati da drugi naprave prvi korak? Hoću li previše naštetiti gospodarstvu?

Ali za dva do četiri tjedna, kad cijeli svijet bude u blokadi, kad onih nekoliko dana socijalne distance koje ste omogućili budu spasili živote, ljudi vas više neće kritizirati, piše Pueyo. Zahvalit će vam na ispravnoj odluci.

OK, krenimo.

1. Koliko će slučajeva koronavirusa biti u vašem području?
Porast broja slučajeva po zemljama

Ukupan broj slučajeva rastao je eksponencijalno sve dok Kina nije uspjela obuzdati širenje virusa. Ali onda se proširio izvan Kine i sad imamo pandemiju koju nitko ne može zaustaviti.

Današnja situacija s brojem zaraženih takva je uglavnom zbog Italije, Irana i Južne Koreje.

U Južnoj Koreji, Italiji i Kini ima toliko slučajeva da je teško vidjeti ostale zemlje, ali zumirajmo na desni donji kut.

Postoji desetak zemalja s eksponencijalnim stopama rasta. Zasad su u većini zapadne zemlje.

Ako nastavimo s takvom stopom rasta samo tjedan dana, evo što ćemo dobiti:

Ako želite shvatiti što se događa ili kako to spriječiti, nastavlja Pueyo, morate pogledati slučajeve zemalja koje su već prošle kroz tako nešto, poput Kine, dalekoistočnih zemalja tijekom SARS-a i Italije.

Kina

Ovo je jedan od najvažnijih grafikona. Narančastom je označen službeni dnevni broj slučajeva u provinciji Hubei, odnosno kod koliko je ljudi dijagnosticirana bolest određenog dana. Sivoplavo je označen stvarni dnevni broj slučajeva koronavirusa. Kineski Centar za kontrolu i prevenciju bolesti otkrio je to kad je pacijente tijekom dijagnostike pitao kada su njihovi simptomi počeli.

Ključno je da ti stvarni slučajevi tada nisu bili poznati. Možemo ih shvatiti samo gledajući unatrag. Vlasti ne znaju kad je netko zaista počeo osjećati simptome, one znaju samo kad netko pođe liječniku i postavi mu se dijagnoza. To znači da narančasti stupci pokazuju što su znale vlasti, a sivoplavi ono što se zaista događalo.

Broj novih dijagnosticiranih slučajeva (narančasta boja) eksplodirao je 21. siječnja, pojavilo se oko 100 novih slučajeva. U stvarnosti je tog dana već bilo 1500 novih slučajeva i nastavili su rasti eksponencijalno. Ali vlasti to nisu znale, ističe Pueyo. Znale su samo da se odjednom pojavilo 100 novih slučajeva nove bolesti.

Dva dana kasnije vlasti su zatvorile Wuhan. U tom trenutku broj dijagnosticiranih novih slučajeva dnevno je bio oko 400. Zapamtite taj broj, oni su odlučili zatvoriti grad nakon što se u jednom danu pojavilo 400 novih slučajeva. Zapravo je tog dana bilo 2500 novih slučajeva, ali oni to nisu znali.

Dan nakon toga zatvoreno je još 15 gradova u provinciji Hubei. Do 23. siječnja, kad je Wuhan zatvoren, možete pogledati sivoplavi stupac, raste eksponencijalno. Stvarni broj slučajeva je eksplodirao. Čim je Wuhan izoliran, broj novih slučajeva počeo je usporavati. Na dan 24. siječnja, kad je još 15 gradova zatvoreno, stvarni broj slučajeva (sivoplavo) prestaje rasti. Dva dana kasnije dostignut će maksimalan broj stvarnih slučajeva i od tada je u stalnom padu.

Pueyo ukazuje da narančasti (službeni) broj slučajeva i dalje raste eksponencijalno. U sljedećih 12 dana činilo se kako stvari i dalje eksplodiraju. Ali nije bilo tako. Radilo se samo o tome da su slučajevi imali snažnije simptome i češće su išli liječniku pa ih je sustav lakše prepoznavao. Koncept službenih i stvarnih slučajeva je važan i to trebamo imati na umu za kasnije, upozorava autor teksta.

Ostatak kineskih provincija bio je dobro koordiniran od središnje vlade pa su smjesta poduzeli drastične mjere.

Ovo je rezultat toga:

Broj slučajeva koronavirusa (kineske provincije izvan Hubeija u odnosu na Italiju, Iran i Južnu Koreju)

Svaka ravna linija je kineska provincija sa slučajevima koronavirusa. Svaka je imala potencijal eksponencijalnog rasta, ali zahvaljujući mjerama koje su poduzete početkom siječnja, sve su zaustavile virus prije nego što se mogao proširiti.

U međuvremenu, Južna Koreja, Italija i Iran imali su cijeli mjesec za učenje, ali nisu naučili ništa. Započeli su istim eksponencijalnim rastom kao i Hubei te prestigli sve kineske provincije do kraja veljače.

Dalekoistočne zemlje

Slučajevi u Južnoj Koreji su eksplodirali, ali jeste li se zapitali zašto u Japanu, Tajvanu, Singapuru, Tajlandu i Hong Kongu nisu?

Ukupan broj slučajeva koronavirusa izvan Kine (zemlje s više od 50 slučajeva 7. ožujka 2020.)

Sve su spomenute zemlje bile pogođene SARS-om 2003. godine, ali sve su iz toga izvukle pouke. Naučile su kako zarazno i smrtonosno to može biti pa su situaciju shvatile ozbiljno, ističe Pueyo. Zato njihovi pokazatelji, iako su počeli rasti mnogo ranije, i dalje nemaju eksponencijalni rast.

Dosad smo imali priče o eksploziji koronavirusa, o vladama koje su shvatile prijetnju i suprotstavile joj se. U ostalim zemljama, međutim, situacija je potpuno drukčija.

Prije nego što krenemo, treba napomenuti da je Južna Koreja izuzetak. Koronavirus je bio pod kontrolom kod prvih 30 slučajeva, ali pacijent 31 bio je superzarazan i proširio je virus tisućama drugih ljudi. Budući da se virus proširio prije nego što su ljudi imali simptome, objašnjava Pueyo, dok su vlasti shvatile o čemu se radi, virus je izmaknuo kontroli. Sada plaćaju posljedice tog jednog slučaja. Nastojanja Južne Koreje, međutim, daju rezultate jer su je i Iran i Italija prestigli u broju zaraženih.

Američka savezna država Washington

Već smo vidjeli rast u zapadnim zemljama i kako loše izgledaju prognoze za samo jedan tjedan. Sada zamislite da zaustavljanje ne bude na razini onog u Wuhanu ili u dalekoistočnim zemljama i imat ćete kolosalnu epidemiju. Pogledajmo samo nekoliko slučajeva, poput američke savezne države Washington, područja San Francisca, Pariza i Madrida.

Slučajevi koronavirusa u Washingtonu i stopa smrtnosti

Savezna država Washington je američki Wuhan. Broj slučajeva tamo raste eksponencijalno. I trenutačno ih je 140. Ali nešto se zanimljivo dogodilo u početku. Stopa smrtnosti bila je ogromna i u jednom trenutku Washington je imao tri slučaja koronavirusa i jednu smrt. Iz drugih mjesta znamo da je stopa smrtnosti od koronavirusa od 0,5 do 5 posto (više o tome kasnije). Kako u Washingtonu može biti 33 posto, pita se autor teksta.

Pokazalo se da se virus tjednima širio neotkriven. Nisu bila samo tri slučaja. Vlasti su znale za samo tri slučaja, a jedan od njih završio je smrću zato što vjerojatnost testiranja raste s ozbiljnošću stanja. Ovo je slično sivoplavim i narančastim stupcima u kineskom grafikonu. I u Washingtonu su znali samo za narančaste (službene) slučajeve i izgledalo je dobro – samo tri. Ali u stvarnosti, bilo ih je stotine, a možda i tisuće.

To je problem, znamo samo za službene slučajeve, ali i za njihov stvaran broj. No treba nam stvaran broj zaraženih. Kako to procijeniti? Pokazalo se da postoje dva načina. Pueyo ima model za oba. Prvo, kroz broj smrtnih slučajeva. Ako imamo broj mrtvih u nekoj regiji, možemo to iskoristiti kako bismo procijenili stvaran broj trenutačno zaraženih. Znamo otprilike koliko prosječno treba vremena od zaraze do umiranja (17,3 dana). To znači da je osoba koja je umrla u Washingtonu 29. veljače vjerojatno bila zaražena 12. veljače.

Potom znamo i stopu smrtnosti. Za ovaj scenarij koristimo stopu od 1 posto (o detaljima kasnije). To znači da je već 12. veljače u tom području bilo 100-tinjak slučajeva, od kojih je samo jedan 17,3 dana kasnije završio smrću.

Pueyo nadalje ističe kako je prosječno vrijeme udvostručavanja broja slučajeva koronavirusa otprilike 6,2 dana. To znači da se u 17 dana, koliko je jednoj osobi trebalo da umre, broj slučajeva multiplicirao za otprilike osam. To znači da ako nismo dijagnosticirali sve slučajeve, jedna smrt danas znači 800 stvarnih slučajeva danas.

Washington danas ima 22 smrtna slučaja. Prema ovom brzom izračunu, to znači da tamo danas ima 16.000 stvarno zaraženih. Isto koliko trenutačno zajedno imaju Italija i Iran. Pogledamo li detalje, shvatit ćemo, nastavlja Pueyo, da se 19 smrtnih slučajeva dogodilo u istoj grupi, što znači da se virus možda nije previše proširio. Dakle, ako tih 19 umrlih promatramo kao jednu smrt, ukupan broj mrtvih u Washingtonu je četiri. Unesemo li taj broj u obrazac, ispada da danas ima 3000 oboljelih.

Ovaj pristup Trevora Bedforda ne promatra same viruse i njihovu mutaciju kako bi procijenio trenutačni broj slučajeva.

 

Zaključak je da trenutačno u Washingtonu ima otprilike 1100 zaraženih. (na dan  pisanja ovog teksta 10.3.

Nijedan od ovih pristupa nije savršen, ali svi ukazuju na isto – ne znamo koliko slučajeva zaista ima, ali znatno ih je više nego što službene brojke pokazuju. Ne radi se o stotinama, nego o tisućama, a možda i više.

Područje San Francisca

Sve do 8. ožujka u području San Francisca nitko nije umro od koronavirusa, ističe Pueyo. To je otežalo procjenu koliko zaista ima oboljelih. Službeno ih je bilo 86, ali SAD je u velikoj mjeri podcijenio broj slučajeva jer nemaju dovoljno opreme za testiranje. Zato su Amerikanci odlučili napraviti vlastiti test, za koji se pokazalo da ne funkcionira.

Ovo su brojke o provedenim testovima u različitim zemljama do 3. ožujka:

Turska, u kojoj tada nije bilo zaraženih, provela je 10 puta više testiranja po stanovniku nego SAD. Ni danas situacija nije puno bolja, u SAD-u je provedeno oko 8000 testova, što znači da je testirano oko 4000 ljudi.

Broj testova na koronavirus provedenih na milijun stanovnika u raznim zemljama:

 

Ovdje možete koristiti dio službenih slučajeva prema stvarnim slučajevima. Kako se odlučiti? U području San Francisca testirali su se svi koji su putovali ili su bili u kontaktu s putnikom, što znači da su prepoznali većinu slučajeva koji su povezani s putovanjem, ali nijedan koji je proizašao širenjem kroz populaciju. Imajući u vidu odnos širenja kroz populaciju u odnosu na širenje putovanjem, možemo znati koliko ima stvarnih slučajeva.

Pogledajmo taj omjer za Južnu Koreju, koja ima sjajne podatke. Do trenutka kad je tamo bilo 86 slučajeva, postotak širenja kroz populaciju bio je 86 posto. S tim brojem, ističe Pueyo, možemo izračunati stvarni broj zaraženih. Ako u području San Francisca danas ima 86 potvrđenih slučajeva, vjerojatno je stvarni broj oko 600.

Francuska i Pariz

Francuska tvrdi da danas ima 1400 slučajeva i 30 umrlih. Koristeći dvije spomenute metode, možemo procijeniti da je stvarni broj zaraženih između 24.000 i 140.000. Ponovimo, broj zaraženih u Francuskoj trenutačno je višestruko veći nego što je službeno objavljeno.
Ne vjerujete? Pueyo poziva da ponovno pogledamo grafikon o Wuhanu.

Vremenska crta događaja u Hubeiju

Ako pogledamo narančaste stupce na dan 22. siječnja, vidjet ćemo 444 slučaja. Dodamo li sivoplave stupce, imamo oko 12.000 slučajeva. Dakle, kad su u Wuhanu mislili da imaju 444 slučaja, zapravo ih je bilo 27 puta više. Iako Francuska misli da ima 1400 slučajeva, moglo bi ih biti desetke tisuća, upozorava Pueyo.

Ista matematika vrijedi i za Pariz. S oko 30 slučajeva u gradu, stvarni broj zaraženih vjerojatno se mjeri u stotinama, možda i tisućama. S 300 slučajeva u širem pariškom području (Ile-de-France) ukupan broj zaraženih u toj regiji mogao bi prelaziti desetke tisuća.

Španjolska i Madrid

Španjolska ima vrlo sličan broj slučajeva kao i Francuska (1200 prema 1400, a obje zemlje imaju oko 30 umrlih). To znači da vrijedi isto pravilo, Španjolska je vjerojatno već prešla brojku od 20.000 zaraženih. U madridskoj regiji, sa 600 službeno potvrđenih slučajeva i 17 umrlih, stvarni broj zaraženih je vjerojatno između 10.000 i 60.000.

Ako čitate ove podatke i mislite da to nije moguće, sjetite se da je s istim brojem slučajeva koronavirusa Wuhan već bio u karanteni. A ako pomislite kako je Hubei samo jedna provincija, Pueyo podsjeća da to područje ima gotovo 60 milijuna stanovnika, više od Španjolske i otprilike isto kao Francuska.

2. Što će se dogoditi kad se ti slučajevi koronavirusa realiziraju?

Dakle, koronavirus je već ovdje. Skriven je i raste eksponencijalno. Što će se dogoditi s našim zemljama kad nas pogodi? To je lako reći jer već postoji nekoliko mjesta na kojima se to događa. Najbolji su primjer Hubei i Italija.

Stopa smrtnosti

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) navodi 3,4 posto kao stopu smrtnosti (postotak zaraženih ljudi koji umiru). Ova je brojka izvan konteksta i zato je treba objasniti.

Stopa smrtnosti: umrli/ukupno zaraženi:

Trenutačno mnogo toga ovisi o zemlji, pa je stopa od 0,6% u Južnoj Koreji do 4,4% u Iranu. O čemu se radi? Pueyo kaže kako se možemo poslužiti trikom da bismo shvatili.

Postoje dva dana da se izračuna stopa smrtnosti, umrli/zaraženi i umrli/zatvoreni slučajevi. Prvi način vjerojatno će dati podcijenjeni rezultat, zato što će mnogo otvorenih slučajeva završiti smrću. Drugi način dat će preveliki rezultat, zato što će se smrtni slučajevi brže smatrati zatvorenim slučajem nego oporavljene osobe.

Zato je Pueyo razmotrio kako se obje stope razvijaju s vremenom. Obje će stope dati isti rezultat kad jednom svi slučajevi budu zatvoreni, pa se projiciranjem prošlih trendova na budućnost može procijeniti koja će biti konačna stopa smrtnosti.

To se vidi u podacima. Stopa smrtnosti u Kini sada je između 3,6% i 6,1%. Ako to projiciramo na budućnost, čini se da će se konvergirati na 3,8% do 4%. To je dvostruko više od trenutačne procjene i 30 puta gore nego kod gripe. Ipak, brojka se sastoji od dvije potpuno različite realnosti – Hubeija i ostatka Kine.

Stopa smrtnosti u provinciji Hubei u Kini:

Stopa smrtnosti u Hubeiju vjerojatno će se konvergirati na 4,8%. Istodobno u ostatku Kine vjerojatno će biti 0,9%.

Stopa smrtnosti u Kini, bez Hubeija:

Evo i grafikona za Iran, Italiju i Južnu Koreju, jedine zemlje u kojima je broj umrlih dovoljno velik da bi bio relevantan.

Projekcija stope smrtnosti od koronavirusa u Iranu:

Projekcija stope smrtnosti od koronavirusa u Italiji:

Projekcija stope smrtnosti od koronavirusa u Južnoj Koreji:

Broj umrlih/broj zaraženih u Iranu i Italiji konvergirat će se na 3% do 4%. Pueyo nagađa da će i njihova konačna stopa smrtnosti biti otprilike ista. Južna Koreja je najzanimljiviji primjer, zato što su dva izračuna stope smrtnosti potpuno nepovezana. Broj umrlih/broj zaraženih je samo 0,6%, ali broj umrlih/zatvoreni slučajevi je nevjerojatnih 48%. Tome treba pristupiti sa spoznajom da je Južna Koreja iznimno oprezna, tamo se testira svakoga (uz tako mnogo otvorenih slučajeva, stopa smrtnosti se doima niskom) i slučajevi se duže drže otvorenima (i brzo zatvaraju ako pacijent umre). Ono što je relevantno je da stopa umrli/zaraženi stoji na oko 0,5% od početka, sugerirajući da će tako i ostati.

Posljednji je relevantni primjer kruzer Diamond Princess, sa 706 zaraženih, 6 mrtvih i 100 oporavljenih, pa je stopa smrtnosti između 1% i 6,5%. Evo kakve zaključke Pueyo izvlači iz toga:
* zemlje koje su se pripremile imat će stopu smrtnosti od oko 0,5 (Južna Koreja) do 0,9 posto (ostatak Kine);
* zemlje koje su preplavljene zaraženima imat će stopu smrtnosti između 3 i 5 posto.

Drugim riječima, zemlje koje djeluju brzo mogu smanjiti broj umrlih za deset puta. To se odnosi samo na broj umrlih, a brza reakcija smanjuje i broj zaraženih.

Dakle, što neka zemlja treba učiniti da bi bila spremna? Kakav će biti pritisak na sustav?

Oko 20 posto slučajeva traži hospitalizaciju, 5 posto slučajeva treba intenzivnu skrb, a 1 posto zaraženih treba vrlo intenzivnu pomoć, odnosno respiratore i ECMO uređaje.

Prikaz s webinara Američke bolničke udruge, koja procjenjuje učinak koronavirusa na američki zdravstveni sustav u 2020. godini:

Problem je što se do respiratora ili ECMO uređaja ne može doći tako lako. Prije nekoliko godina, iznosi Pueyo kao primjer, SAD je imao samo 250 ECMO uređaja.

Dakle, ako odjednom bude 100.000 zaraženih, mnogi od njih željet će se testirati. Oko 20.000 trebat će hospitalizaciju, 5000 će trebati intenzivnu njegu, a 1000 zaraženih trebat će uređaje kojih danas nema dovoljno. I to se odnosi samo na 100.000 slučajeva.

Pritom se u obzir ne uzimaju pitanja poput maski. Zemlja poput SAD-a ima samo jedan posto maski koje su potrebne zdravstvenim radnicima. Ako se odjednom pojavi mnogo zaraženih, maski će biti dovoljno samo za dva tjedna.

Zemlje poput Japana, Južne Koreje, Hong Konga  ili Singapura, kao i kineskih provincija izvan Hubeija, bile su spremne i pružile su pacijentima neophodnu skrb. Ali ostale zapadne zemlje radije idu u smjeru Hubeija i Italije, smatra autor teksta. Što se tamo događa?

Kako izgleda zdravstveni sustav preplavljen pacijentima?

Priče o tome što se događalo u Hubeiju i one iz Italije postaju jezivo slične. Hubei je izgradio dvije bolnice u 10 dana, ali unatoč tome bio je potpuno preplavljen zaraženima. Na oba mjesta bolnice su bile prepune pacijenata. Moralo ih se zbrinjavati svugdje, na hodnicima, u čekaonicama…

Zdravstveni radnici provode sate i sate u istoj zaštitnoj opremi, zato što opreme nema dovoljno. Zbog toga, satima ne mogu napustiti zaražena područja. Kad napokon izađu, padaju s nogu, iscrpljeni su i dehidrirani. Smjene više ne postoje. Kako bi se pokrile potrebe, pozvano je i umirovljeno zdravstveno osoblje. Ljudi koji nemaju pojma o zdravstvenoj skrbi preko noći su obučeni kako bi se popunila kritična mjesta. Svi su neprestano dostupni.

Tako je sve dok se i oni sami ne razbole. A to se događa često, tvrdi Pueyo, zato što su stalno izloženi virusu bez odgovarajuće zaštitne opreme. Kad se to dogodi, moraju u karantenu na 14 dana, a tijekom tog razdoblja ne mogu raditi. U najboljem slučaju, izgubljena su dva tjedna. U najgorem slučaju, medicinsko osoblje umire.

Najteže je u jedinicama intenzivne njege, gdje pacijenti moraju dijeliti respiratore ili ECMO uređaje. Njih je zapravo nemoguće dijeliti, pa osoblje mora odlučiti koji će pacijent dobiti uređaj. To znači da osoblje odlučuje tko će živjeti, a tko će umrijeti.

„Nakon nekoliko dana morali smo odlučivati… Ne može se svakog intubirati. Odlučivali smo na temelju dobi i zdravstvenog stanja“, rekao je medijima talijanski liječnik Christian Salaroli.

Sve navedeno dovodi do toga da sustav ima stopu smrtnosti od 4% umjesto 0,5%. Ako želite da vaš grad ili vaša zemlja imaju stopu od 4 posto, onda danas ne trebate poduzeti ništa, upozorava Pueyo.

3. Što trebam učiniti?
Izravnajte krivulju
Ovo je sada pandemija. I ne može se eliminirati. Ali mogu se smanjiti njeni učinci.
Neke su zemlje u ovom slučaju bile uzorne. Najbolji je primjer Tajvan, koji je iznimno povezan s Kinom, a do danas je imao manje od 50 zaraženih. Ovaj nedavni rad objašnjava sve mjere koje je Tajvan rano poduzeo, a bile su usmjerene na suzbijanje bolesti.

Tajvan je uspio obuzdati bolest, ali većina zemalja nije imala znanja da to učini. Takve zemlje sada se moraju baviti ublažavanjem. One moraju učiniti virus što je manje moguće škodljivim.

Ako reduciramo infekcije što je više moguće, naš zdravstveni sustav moći će se bolje skrbiti o zaraženima i tako smanjiti stopu smrtnosti. A ako to s vremenom proširimo, doći ćemo do trenutka kad će ostatak društva biti cijepljen pa će rizik u potpunosti biti uklonjen. Dakle, nastavlja Pueyo, cilj više nije eliminirati zaraze koronavirusom, nego ih odgoditi.

Što više slučajeva odgodimo, bolje će funkcionirati zdravstveni sustav, manja će biti stopa smrtnosti te će veći postotak populacije biti cijepljen prije nego se zarazi.

Kako ćemo izravnati krivulju?

Socijalno distanciranje

Jedna vrlo jednostavna stvar koju možemo učiniti, a koja djeluje je socijalno distanciranje, tvrdi Pueyo. Ako se vratimo na grafikon o Wuhanu, vidjet ćemo da je broj slučajeva počeo padati čim je uvedena karantena. To se dogodilo zato što ljudi nisu komunicirali i virus se nije mogao širiti.

Trenutačno se znanstvenici slažu da se virus može proširiti u krugu od dva metra ako netko kašlje. Inače kapljice padnu na tlo i ne mogu zaraziti nikoga. Potom se zaraza može širiti preko površina. Virus na različitim površinama može preživjeti od nekoliko sati do nekoliko dana. Ako se ponaša poput gripe, tjednima može preživjeti na metalu, keramici i plastici. To znači da stvari poput kvaka, stolova i tipki u liftovima mogu postati strašni izvori zaraze.

Jedini istinski način da se to smanji je socijalno distanciranje. Treba držati ljude u kućama koliko god je to moguće, što je duže moguće, sve dok se ovo ne povuče. To se već dokazalo djelotvornim u prošlosti, tijekom pandemije gripe 1918. godine.

Pouke pandemije gripe iz 1918.:

Grafikon 19: Stopa smrtnosti tijekom pandemije gripe 1918. u gradovima s različitim mjerama socijalnog distanciranja
Možemo vidjeti kako Philadelphia nije reagirala dovoljno brzo i imala je ogroman porast stope smrtnosti. Usporedimo to sa St. Louisom koji je odmah poduzeo mjere. Potom pogledajmo Denver, koji je proveo mjere i potom ih ublažio. Zato je imao dvostruki vrhunac, a drugi je bio viši od prvog.

Stopa smrtnosti u Denveru tijekom pandemije gripe 1918.:

Ako generaliziramo, otkrit ćemo ovo:

Ukupna stopa smrtnosti od upale pluća i gripe u odnosu na vrijeme reakcije zdravstvenog sustava

Ovaj grafikon pokazuje da je tijekom gripe 1918. u SAD-u više smrtnih slučajeva bilo u gradovima u kojima su mjere kasnile. Na primjer, grad poput St. Louisa proveo je mjere šest dana prije Pittsburgha i imao je dvostruko manje preminulih stanovnika. U prosjeku, uvođenje mjera 20 dana ranije prepolovljuje stopu smrtnosti.

Italija je to napokon shvatila, piše Pueyo za medium.com. Talijani su prvo u nedjelju zatvorili Lombardiju, a dan kasnije shvatili pogrešku i odlučili da moraju zatvoriti cijelu zemlju. Pueyo se nada da će se u sljedećim danima vidjeti rezultati. No trebat će tjedan ili dva. Prisjetimo se opet grafikona o Wuhanu. Trebalo je proći 12 dana od trenutka kad je najavljena karantena do trenutka kad je službeni broj zaraženih (narančasto) počeo padati.

Kako političari mogu pridonijeti socijalnom distanciranju?

Ako ste političar na području pogođenom koronavirusom, odmah slijedite talijanski primjer i naredite zatvaranje, savjetuje autor teksta.

Evo što treba provesti:

* nitko ne može ući ili izaći iz zatvorenog područja, osim zbog dokumentiranih obiteljskih ili poslovnih razloga;
* kretanje unutar zatvorenog područja treba izbjegavati, osim ako nije opravdano hitnim osobnim ili radnim razlozima koji se ne mogu odgoditi;
* ljudima sa simptomima (respiratorne infekcije i vrućica) snažno se preporučuje da ostanu kod kuće;
* ukidaju se uobičajeni radni rasporedi medicinskog osoblja;
* zatvaraju se sve obrazovne ustanove, sportske dvorane, muzeji, skijališta, kulturni i društveni centri, bazeni, kina i kazališta;
* barovi i restorani imaju ograničeno radno vrijeme od 6:00 do 18:00, uz najmanje metar distance među ljudima;
* moraju se zatvoriti svi pubovi i noćni klubovi;
* sve komercijalne aktivnosti moraju se odvijati uz metar distance među klijentima. Oni koji to ne mogu ispoštovati moraju zatvoriti poslovanje.

Vjerski objekti mogu ostati otvoreni sve dok mogu jamčiti navedenu distancu;
* posjeti obitelji i prijatelja bolnicama se ograničavaju;
* poslovni sastanci moraju se odgoditi. Treba poticati rad od kuće.
* otkazuju se sva sportska natjecanja i događaji, javni ili privatni. Važni sportski događaji mogu se održati iza zatvorenih vrata.

Ovo je najmanje što bi Pueyo savjetovao. A ako želite zaista biti sigurni, nastavlja on, učinite sve u stilu Wuhana. Ljudi će možda danas negodovati, ali kasnije će biti zahvalni.

Kako poslovni lideri mogu pridonijeti socijalnom distanciranju?

Ako ste poslovni lider i želite znati što trebate učiniti, najbolji izvor je web stranica Staying Home Club.

Radi se o popisu politika socijalnog distanciranja koje su pokrenule američke tehnološke kompanije, dosad njih 138. One se kreću od dopuštanja do obaveze rada od kuće, ograničavanja putovanja, posjeta ili događaja.

Postoji više stvari koje svaka kompanija mora odlučiti, nastavlja Pueyo, poput toga što učiniti s radnicima na sat, treba li ostaviti ured otvorenim ili ne, kako voditi razgovore za posao, što učiniti s kantinama…

4. Kada?
Vrlo je moguće da ste se dosad složili sa svime što je Pueyo napisao, ali ste se pitali kada treba donijeti svaku od neophodnih odluka. Ili drugim riječima, koji su okidači za svaku mjeru.

Model za okidače temeljen na rizicima

Kako bi to riješio, Pueyo je stvorio ovaj model.

Model nam omogućava da procijenimo vjerojatni broj zaraženih na našem području, da izračunamo vjerojatnost da su neki zaposlenici naše kompanije već zaraženi, kako će se to razvijati s vremenom i kako nam to govori trebamo li zatvoriti urede.

Evo što nam model kazuje:
* ako vaša kompanija ima 100 zaposlenika na području američke savezne države Washington, u kojoj je već 11 osoba umrlo, postoji 25 posto šanse da je barem jedan zaposlenik zaražen i treba odmah zatvoriti urede;
* ako vaša kompanija ima 250 zaposlenika na području San Francisca i Santa Clare, koji imaju 22 službena slučaja, (a pravi broj vjerojatno je najmanje 54), dana 9. ožujka šansa da je barem jedan zaposlenik zaražen bila je dva posto.
* ako je vaša kompanija u Parizu i ima 250 zaposlenika, današnja šansa da jedan zaposlenik ima koronavirus je 0,85 posto, a sutra će biti 1,2 posto.

Ovaj model koristi izraze kao što su „kompanija“ i „zaposlenik“, ali isto se može koristiti i za škole, javni prijevoz… Dakle, ako imate samo 50 zaposlenika u Parizu, nastavlja Pueyo, ali svi koriste pariški sustav javnog prijevoza i nailaze na tisuće drugih ljudi, vjerojatnost da će se barem jedan od njih zaraziti odjednom postaje bitno veća i treba odmah zatvoriti urede.

Ako i dalje oklijevate zato što nitko ne pokazuje simptome, imajte na umu da se 26 posto zaraza događa prije bilo kakvih simptoma, napominje Pueyo.

Spadate li među lidere?

Ova je matematika sebična. Ona pojedinačno promatra rizike svake kompanije, preuzimajući onoliko rizika koliko želimo dok ono neizbježno ne zakuca na naša vrata i koronavirus ne zatvori urede. Ali ako spadate među više lidere, poslovne ili političke, kalkulacija se ne odnosi samo na jednu kompaniju, nego na cjelinu. Tada pitanje glasi kolika je vjerojatno da se zaraza pojavi u bilo kojoj od naših kompanija? Ako imate skupinu od 50 kompanija i u svakoj kompaniji prosječno 250 zaposlenika, u širem području San Francisca vjerojatnost da je barem jedan zaposlenik u barem jednoj kompaniji zaražen iznosi 35 posto. A vjerojatnost da će se to dogoditi sljedećeg tjedna je 97 posto.

Zaključak: Cijena čekanja

Možda je zastrašujuće donijeti odluku danas, ali ne treba o tome tako razmišljati.

Model novih dnevnih slučajeva koronavirusa s mjerama socijalnog distanciranja uvedenim u razmaku od jednog dana:

Ovaj teorijski model pokazuje različite zajednice, prva ne poduzima nikakve mjere socijalnog distanciranja, druga s njima počinje na dan n nakon pojave bolesti, a treća na dan n+1. Svi brojevi su potpuno izmišljeni, Pueyo ih je izabrao kako bi podsjećali na ono što se dogodilo u Hubeiju, kad je na vrhuncu zaraze svakog dana bilo novih 6000 slučajeva. Brojevi su izabrani kako bi ilustrirali važnost svakog pojedinog dana u nečemu što raste eksponencijalno. Možemo vidjeti da zbog jednodnevnog zakašnjenja vrhunac dolazi kasnije, ali potom se novi dnevni slučajevi spajaju na nuli.

Ali što je s kumulativnim slučajevima?

Model kumulativnih slučajeva koronavirusa s mjerama socijalnog distanciranja uvedenim u razmaku od jednog dana:

U ovom teorijskom modelu, koji ponešto podsjeća na Hubei, jednodnevno čekanje kreira 40 posto više slučajeva zaraze. Dakle, da su vlasti u Hubeiju proglasile karantenu 22. siječnja umjesto 23. siječnja, možda su mogli smanjiti broj zaraženih za nevjerojatnih 20.000.

Imajmo na umu da se ovdje radi samo o zaraženima. Smrtnost će biti bitno veća, ne samo zato što će biti 40 posto više umrlih, nego se povećava rizik od kolapsa zdravstvenog sustava, što dovodi do smrtnosti i do 10 puta veće nego smo dosad vidjeli, upozorava Pueyo. Dakle, jednodnevna razlika u uvođenju mjera socijalnog distanciranja može rezultirati eksplozijom broja umrlih u nekoj zajednici, multipliciranjem broja zaraženih i višom stopom smrtnosti.

Ovo je eksponencijalna prijetnja i svaki dan je važan. Ako kasnimo s odlukom samo jedan dan, neće u pitanju biti samo nekoliko slučajeva zaraze, nego vjerojatno stotine i tisuće. Svaki dan u kojem nema mjera socijalnog distanciranja ovi slučajevi rastu eksponencijalno.

Podijelite ovo svijetu

Ovo je vjerojatno jedini slučaj u posljednjih desetak godina da dijeljenje jednog članka može spasiti živote. Ljudi moraju razumjeti ovo kako bismo spriječili katastrofu. Sad je trenutak za akciju, zaključuje svoju analizu Tomas Pueyo.

index.hr