KONGORA: Ulovljen džudžan?

Za jedne je mitska životinja, džudžan, za druge riječ je o kuni bijelici. Kako god bilo, riječ je o vještome prirodnome predatoru, skoro neuhvatljivom. No, jedan je sinoć “pao” u Kongori, gdje su ga ispred kokošara “u gvožđa”, ulovili Vladimir Miško Radoš i Vladimir Dado Majić. Pas ga je lovio bezuspješno nekoliko dana, no nakon što su mu postavili stupicu, s malo slanine, momci su ulovili primjerak dugačak 75 centimetara. O džudžanu smo pisali nekoliko puta na našim stranicama, kao i u rubrici Duvanjski pojmovnik (srpanj 2016.) u kojemu je napisano:

Životinja na granici suvremene zoologije i hercegovačke mitologije. Nitko ga nije vidio, ali svi znamo da postoji. Stari ljudi kažu: Džudžan kostiju nema i Džudžan more kroz ključanicu proći. Mladi vjeruju da može pobijediti udružene Tarzana i Conana, RoboCopa i Batmana. Po lukavosti i fizičkoj snazi ravan je vukodlaku. Navodno ga respektira i sam Chuck Norris. Obožava otkidati glave kokošima i piti svježu krv. Poznati su slučajevi da džudan po noći prokopa ispod praga kokošinjca i nesritna žena ujutro nađe kokošje glave poredane ko pod špagu. Na ljusci jajeta samo vidi probušeno ko iglicom kud je džudžan isisao žumanjak (to ovo stvorenje posebno voli), Može probiti krov, rupu na zidu, proći kroz sijeno, hodati po gredi… Ne ostavlja tragove. Brz i okretan. Nevidljiv i nečujan.

Na duvanjskim portalima prije dvije godine pojavila se vijest kako je lovac Učo na prijevaru uhvatio džudžana. Međutim, budući da je džudžan po definiciji neuhvatljiv, očito se radi o medijskom spinu antidžudžanskog lobija (T.M.).

Mandino selo

Foto: Vladimir Miško Radoš