Kineske laži o smrti hrabrog liječnika neugodno podsjećaju na Ruse i Černobil

LI WENLIANG i Valerij Legasov. Kineski liječnik koji je jučer umro od zaraze koronavirusom i ruski znanstvenik koji se ubio 1988. prije nego što je podlegao posljedicama nuklearne radijacije iz Černobila, na prvi pogled možda nemaju puno zajedničkog.

No vrlo brzo postaje jasno da ova dvojica znanstvenika, odnosno liječnika zviždača dijele istu sudbinu. Li je bio liječnik u jednoj od glavnih bolnica u Wuhanu, kineskom velegradu u kojem je u prosincu prošle godine izbila epidemija novog soja koronavirusa. Imao je 34 godine.

Li je među prvima primijetio da sedam slučajeva zaraze nepoznatim virusom imaju sličnosti sa SARS-om koji je također uzrokovao koronavirus, a od kojeg je 2003. umrlo gotovo 800 ljudi u Kini, ali i diljem svijeta.

Kad je upozorio svoje kolege liječnike da bi se moglo raditi o reprizi SARS-a i da nose zaštitnu odjeću kako bi izbjegli zarazu, posjetila ga je policija, odnosno službenici iz Ureda za javnu sigurnost koji su mu predali pismo u kojem je optužen da je “davao lažne informacije”.

 

Morao je potpisati da “razumije” da je “narušio društveni poredak”

Štoviše, morao je potpisati pismeno priznanje u kojem kaže da “razumije” da je svojim upozorenjima “ozbiljno narušio društveni poredak”.

“Službeno Vas upozoravamo da ćete biti privedeni pravdi ako nastavite širiti ovakve neosnovane glasine“, zaprijetilo mu se u pismu koje je dobio. Policija je, osim njega, nadgledala još sedam osoba zbog “širenja nevjerodostojnih glasina”.

Naravno, na kraju se ispostavilo da glasine nisu neosnovane i da je Li s pravom upozoravao da bi mogla izbiti epidemija. U međuvremenu su mu se lokalne vlasti ispričale, no bilo je kasno za ispriku – epidemija je već bila u punom zamahu, 20. siječnja proglašeno je izvanredno stanje zbog epidemije, a 30. siječnja i Liju je dijagnosticirana zaraza.

Tjedan dana kasnije, ovaj zviždač je umro. Tada je uslijedio jedan od najskandaloznijih slučajeva režimske cenzure u zemlji kojom, iako se ekonomski liberalizirala, i dalje čvrstom rukom vlada Komunistička partija.

Naime, prvotna vijest o Lijevoj smrti koju su u četvrtak navečer objavile i kineske državne novine Global Times, People’s Daily i druge, bila je nakon nekoliko sati demantirana. Global Times je javio da je Li u kritičnom stanju i na aparatima za održavanje života, ali da je živ. Novinari i liječnici u bolnici u kojoj se Li liječio otkrili su da su režimski dužnosnici intervenirali i da su državni mediji dobili nalog da izmijene svoje vijesti.

Na kraju je Lijeva smrt ipak potvrđena, ali prema službenoj verziji umro je u petak ujutro, u 2.58 po lokalnom vremenu.

 

Kinesko državno antikorupcijsko tijelo najavilo je da će otvoriti “iscrpnu istragu o pitanjima koje je otvorila javnost vezanima uz dr. Lija”.

Kineske društvene mreže od jučer su, kako piše BBC, preplavljene bijesnim komentarima ljudi i teško se uopće prisjetiti nečega što je u eri društvenih mreža izazvalo toliko mnogo tuge, bijesa i nepovjerenja u vlasti.

Kineski režim cenzurira građane koji traže slobodu govora

Na Weibou, najpoznatijoj kineskoj društvenoj mreži koja nalikuje na Twitter, pojavila su se dva hashtaga – “Vlada Wuhana duguje ispriku dr. Liju Wenliangu” i “Želim slobodu govora”. Potonji je koristilo gotovo dva milijuna ljudi, ali cenzorska mašinerija ponovo je aktivirana i heštegovi su kolektivno izbrisani.

“Ovo nije smrt zviždača. Ovo je smrt heroja”, glasi jedan od rijetkih komentara na Weibou koji je izbjegao masovnoj cenzuri.

“Dobri ljudi ne žive dugo, ali zlo živi tisuću godina”, napisao je još jedan korisnik. Na Weibou su se pojavile i fotografije s porukom “zbogom Li Wenliang” urezanom u snijeg u Pekingu.

Profesor povijesti na kineskom Sveučilištu Fudan pozvao je vlasti u Wuhanu da izgrade spomenik u čast Liju i da se taj spomenik nazove “Širitelj glasina”.

Posebno je zanimljivo to da su čak i neki državni mediji neizravno napali gradske vlasti u Wuhanu zbog cenzure i zastrašivanja ovog zviždača.

Podsjetimo, broj umrlih od koronavirusa već se popeo na 636 i na putu je da prestigne broj umrlih od SARS-a. U Kini, ne računajući Hong Kong, već je umrlo više ljudi nego od SARS-a. No to očito nije bilo dovoljna opomena kineskoj Komunističkoj partiji da odustane, barem u ovoj kritičnoj situaciji, od cenzure, zataškavanja i kontrole javne riječi, iako to može odmoći, a ne pomoći u borbi protiv epidemije.

 

I u Sovjetskom Savezu, nakon tragedije u ukrajinskom Černobilu, prvi potez vlasti bio je taj da se zataška havarija u nuklearnoj elektrani.

Ni suvremena  Rusija nije naučila lekciju iz jedne druge katastrofe, one černobilske prije 33 godine koja je na neki način zapečatila sudbinu tadašnjeg Sovjetskog Saveza. I tada je prva reakcija vladajuće Komunističke partije bila – sve poreći i sve zataškati. Svijet je saznao što se dogodilo tek kad je Švedska detektirala nenormalno visoku radijaciju koja dolazi iz Rusije.

Baš kao što je Kina u početku zataškavala informacije o novoj ubojitoj zarazi, a prema mišljenjima medicinskih stručnjaka iz Imperial Collegea u Londonu i kasnije prijavljivala, bilo namjerno ili zbog aljkavosti, daleko manji broj zaraženih od stvarnog stanja.

U  Rusiji je tada upozorenje kemičara Valerija Legasova koji je izabran kao ključni član komisije za sanaciju katastrofe u nuklearnoj elektrani u Černobilu, dočekano na nož. Nije mu se vjerovalo kad je objašnjavao da je nuklearni reaktor eksplodirao i da požar svakog sata ispušta radijaciju veću od one nakon padu atomske bombe na Hirošimu.

Srećom, uspio je uvjeriti nadređene da je potrebno evakuirati cijeli obližnji grad Pripjat i zaustaviti radijaciju zatrpavanjem gorućeg reaktora. Nakon što je Černobil saniran, bacio se na analizu reaktora i utvrdio fatalnu grešku u proizvodnji koja je bila uzrok katastrofalnog kvara. No i njemu je bilo zabranjeno govoriti o toj grešci u inozemstvu. Greška je ispravljena tek nakon njegove smrti.

 

Ironično, tek je njegovo samoubojstvo koje je šokiralo sovjetsku nuklearnu industriju nagnalo odgovorne da priznaju greške u RBMK reaktorima i isprave ih. Sovjetski mediji to nisu, izvještavajući o njegovoj smrti, uopće spomenuli. Režimska zavjera šutnje se nastavila – i tada u Sovjetskom Savezu i danas u Kini. Međutim, i u slučaju znanstvenika Legasova i u slučaju liječnika Lija istina se na kraju probila u javnost.

index.hr