Katedrala je svjedok prisutnosti Hrvata u Sarajevu

Katedrala Srca Isusova u Sarajevu, nacionalni spomenik višestruke, i to ne samo kulturno-povijesne važnosti za cijelu BiH, ove godine obilježava 130. od posvećenja. O njezinoj gradnji, povijesni prilikama, iseljavanju, maćehinskom odnosu države prema prvostolnici, ali i katedrali kao svjedoku prisutnosti Hrvata katolika u Sarajevu, u intervjuu za Večernji list BiH govori rektor i prepošt/predstojnik katedrale mons. Ante Meštrović.

Uskoro će, točnije 18. prosinca, četiri godine da ste potvrđeni za prepošta Stolnog kaptola vrhbosanskog. Što je vaša uloga kao prepošta te rektora katedrale Srca Isusova u Sarajevu? Važan datum za katedralu je i 8. prosinca.

Ove godine 8. prosinca navršava se 101. godina od smrti sluge Božjega Josipa Stadlera (1843. – 1918.) graditelja/poručitelja katedrale. Kao vrhbosanski nadbiskup morao je iz ničega, na “goloj ledini” organizirati Crkvu nakon stoljetne turske vladavine. Njemu, uz katedralu, dugujemo zahvalnost za zgradu travničkog sjemeništa, Kaptola, Bogoslovije te mnogih crkava i drugih objekata na području Nadbiskupije. Ulagao je mnogo u školstvo. Nadbiskup Stadler bio je socijalno osjetljiv, a, osim gradnje, bavio se pisanjem, prevođenjem i svekolikom obnovom Vrhbosanske nadbiskupije. Na njegovu grobu molila su dvojica papa u katedrali. Arhitekt pl. Josip Vancaš (1859. – 1937.) zaslužan je za podizanje katedrale u Sarajevu. Rođen je u Beču, gdje se i školovao. Povjeren mu je zadatak izraditi projekt za katedralu u Sarajevu, što je i učinio tijekom zime 1883./84. Tako je nastalo prekrasno djelo arhitekture u stilu nove gotike vrlo jednostavna vanjskog izgleda od golog kamena i skladno složenog interijera.

Zakonik kanonskog prava u kan. 503 kaže da je “stolni kaptol zbor svećenika čija je zadaća vršiti svečanije bogoslužne obrede u stolnoj crkvi (katedrali); osim toga, dužnost je stolnog kaptola da obavlja zadaće koje mu povjeri pravo ili dijecezanski biskup”. Apostolskim pismom pape Leona XIII. “Ex hac augusta” (s ove uzvišene Stolice) od 5. srpnja 1881. uspostavljena je Vrhbosanska crkvena pokrajina s nadbiskupskim sjedištem u Sarajevu. U pismu je određeno da u Vrhbosanskoj nadbiskupiji bude podignut Kaptol, a u Mostaru i Banjoj Luci “čim to dopuste vremenske i stvarne okolnosti”. Svaki kaptol treba imati svoj Statut poštujući uvijek odredbe utemeljenja, uređenje kaptola i broj kanonika. Kanon 507 propisuje da jedan od kanonika bude predstojnik (prepošt) kaptola. On po Statutu Kaptola Vrhbosanskog biva biran od kanonika i predložen nadbiskupu vrhbosanskom, a on ga dekretom potvrđuje. Prepošt u svim imovinskim i pravnim poslovima zastupa Kaptol vrhbosanski. Vodi korespondenciju, potpisuje spise. Ne odlučuje o važnim problemima Kaptola prije nego se dogovori s ostalim kanonicima. Radi toga saziva sjednice i njima predsjeda. Rektor katedrale ne mora biti prepošt kaptola. Može to bilo koji od četvorice kanonika. Prema Statutu Kaptola vrhbosanskog dužnosti su rektora katedrale: brinuti se za raspored liturgijskih službi u katedrali, za red, čistoću i popravke u katedrali, voditi blagajnički dnevnik katedrale, koordinirati posao sakristanke u katedrali. Također, treba održavati stalnu vezu sa župnikom katedrale i usklađivati kaptolske dužnosti u katedrali s pastoralnim potrebama župne zajednice. Osnovne smjernice župnik – Kaptol nalaze se u Zakoniku kanonskog prava, kan. 510. Međutim, u novim vremenima pojavile su se i druge obveze. Radi boljeg informiranja turista i posjetitelja katedrali, katedrala ima svoju stranicu: www. katedrala-sarajevo.com, gdje se nalaze informacije slavljenja sv. misa, vrijeme posjeta, važnije najave i više informacija vezanih za katedralu te neki događaji i posjeti, vijesti. Omogućene su informacije na više jezika. Stranica se može pratiti preko Facebooka.

Katedrala u Sarajevu proslavlja 130. obljetnicu posvećenja, a 2005. proglašena je nacionalnim spomenikom. Kolika je važnost prvostolnice za katolički puk, ali i cijelu BiH? U čemu se ogleda njezina povijesna i umjetnička vrijednost?

Katedrala u Sarajevu završena je i posvećena 14. rujna 1889. Toga dana bilo je nazočno 12 biskupa, oko 120 svećenika i oko 8000 vjernika. Mnogi vjernici bili su u narodnim nošnjama. “Među njima je bilo hrabrih Krajišnika, čilih Livljana, junačkih Hercegovaca, vitkih Posavljaka, radišnih Travničana i pobožnih Ramljaka” (A. Jagatić). Ove godine svečanije smo obilježili godišnjicu posvete. Lijepo je to vrijeme postojanja jednog značajnog vjerskog i kulturnog objekta u glavnom gradu BiH kao što je katedrala, 130 godina. Vrhbosanski kaptol izdao je vodič kroz sarajevsku katedralu “Katedrala u Sarajevu” na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. Moderno je opremljen i dobio je pohvale. U njemu je ukratko puno rečeno o sarajevskoj katedrali. Stara katedrala sv. Petra u Vrhbosni iz prve polovine XIII. stoljeća, arhitekt pl. Josip Vancaš (1859. – 1937.), gradnja katedrale (1884. – 1889.), umjetnička opremljenost katedrale, obnove katedrale: 1935., 1989., obnova vitraja (2000. – 2003.), posljednja unutarnja obnova (2010. – 2011.), obnova orgulja (2014. – 2017), pape i katedrala, nadbiskup Josip Stadler i postupak za njegovo proglašenje blaženim. Rješenjem gradskog Zavoda za zaštitu i uređenje spomenika kulture u Sarajevu br. AB-824/75, od 30.12. 1975. godine katedrala je proglašena spomenikom kulture. Odluku potpisuje ravnatelj Alija Bejtić, dip. ing. arh. (Arhiv Vrhbosanske nadbiskupije, br. 2174/75, 31.12.1975). Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 25. do 31. siječnja 2005. donijelo je odluku da se povijesna građevina – katedrala (katedrala – crkva Srca Isusova) u Sarajevu proglašava nacionalnim spomenikom BiH. Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema aneksu 8. Općega okvirnog sporazuma za mir u BiH (Službene novine Federacije BiH br. 2/02, 27/02 i 6/04). Odluku potpisuje predsjedateljica Povjerenstva Amra Hadžimuhamedović 25. siječnja 2005., br.: 06.1-2-285/04-4. Katedrala u Sarajevu ima veliko značenje za vjernike katolike ne samo što je biskupova crkva nego i zbog toga što od samog početka upečatljivo svjedoči prisutnost Hrvata katolika u Sarajevu, identitet i njihovu kulturu, a to čini i danas. Katedrala je na takvoj poziciji u Sarajevu da ju je teško zaobići i ne posjetiti. A velik je broj turista koji dolaze iz svijeta i posjećuju katedralu. Ona je za žitelje Sarajeva bez obzira na sve i danas kultno mjesto. Tu se ljudi po dogovoru nalaze i susreću, tu je tramvajska, autobusna, taksi-postaja – katedrala. Trg ispred katedrala i spomenik svetog pape Ivana Pavla II. prekrasno je mjesto za susret. Umjetnička vrijednost ove neogotičke građevine nemjerljiva je te svojom skladnošću i ljepotom kako izvana tako i unutarnjom dekoracijom plijeni. Njezin graditelj nadbiskup Josip Stadler pronašao je najbolje umjetnike tog vremena za uređenje interijera. Vitraji su veličanstveni, glavni oltar, prezbiterij, sporedni oltari, freske, propovjedaonica, orgulje, rozeta, a sve natkriljuje ornamentika i dekoracija s mnoštvom raznih biljnih listova i cvjetova u skladnim i živopisnim bojama.

Isticali ste da se država maćehinski odnosi prema katedrali te da nekad jedino pomognu dvije sarajevske općine. Primjerice, naglasili ste da je to jedina bogomolja u glavnom gradu BiH koja nema vanjsko osvjetljenje. Zašto je takav odnos prema prvostolnici, jeste li se ikome obraćali za pomoć? Kako, uopće, katedrala opstaje?

Jedna od posljedica Domovinskog rata je odljev pučanstva iz BiH. Prema najnovijim podacima kanonske vizitacije koju sam u svibnju i lipnju obavio kao fojnički arhiđakon po ovlasti vrhbosanskog nadbiskupa, u Sarajevskom dekanatu u osam župa u Gradu Sarajevu ima 8827 vjernika u 3108 obitelji. Bez pomoći dobrih ljudi i donatora nemoguće je održavati vjerske objekte u svih osam župa Sarajeva, a pogotovo katedralu. Takvo je stanje na području cijelog Sarajevskog dekanata. Za očekivati je da država pomogne nacionalni spomenik kulture BiH, katedralu. Sigurno ima ljudi s dobrom voljom, ali to nije stavljeno u okvire i otvoreno je pitanje da se vrijednosti procjenjuju i što je i po kojim kriterijima za pojedince i strukture vrijednost. No, zahvalni smo svima pa i institucijama kad barem nešto, mrvicu pomognu. Sve je na dobroj volji. Velike su stavke grijanje, unutarnje osvjetljenje, čišćenje kao i nadzor nad turistima i posjetiteljima katedrale. Stranim donatorima nije prihvatljivo pomagati projekte ovakvog tipa. Teško im je razumjeti da lokalna zajednica ne pokriva te potrebe. Grad Sarajevo i gradonačelnik manjim donacijama kao i Općina Stari Grad podupru neke potrebe katedrale. Ali to je kap u moru. Katedrala ima vanjsko osvjetljenje i dobila ga je davno, ali vapi za rekonstrukcijom te redovitim popravcima i održavanjem. To spada u domenu “javne rasvjete“.