Karolina Vidović Krišto: Imenovanje Jugoslava Bagatina – dokaz Vladine nazadne i nepotističke politike

Nezavisna saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto na sjednici Sabora u srijedu govorila je o imenovanju Jugoslava Bagatina za predsjednika Upravnog vijeća Kliničke bolnice u Splitu.

IMENOVANJE JUGOSLAVA BAGATINA – DOKAZ VLADINE NAZADNE I NEPOTISTIČKE POLITIKE
Dame i gospodo,
Brzina odlučivanja u današnjem digitalnom vremenu je obveza onih koji donose odluke. Koliko uspješno vlade donose odluke vrlo transparentno se može vidjeti na stranicama statističkog ureda Unije, EuroStat, i to gledajući gospodarski rast ili pad pojedinih država, i, što je vrlo bitno, rast ili pad stanovništva.

Po tim statističkim parametrima, u Hrvatskoj se događa drastičan pad hrvatskog stanovništva, a po kupovnoj moći samo je Bugarska iza nas. Slijedom tih znanstveno utemeljenih podataka – hrvatska je vlada dokazano nesposobna i neuspješna.

Međutim, postoje drugi pokazatelji, oni koji nemaju nikakvu, pa ni znanstvenu podlogu, koji pak, vrijede, za hrvatske main-stream medije, a po njima je Plenkovićeva vlada najuspješnija u Europi, u svijetu, a možda i šire. Tu manipulaciju vlada medijima plaća novcima hrvatskih građana.
Hrvatski mediji su efikasni u izvršavanju usluga hrvatskim moćnicima, to je evidentno, a svoju demokratsku društvenu ulogu uopće ne izvršavaju. Kad-tad će se sramiti zbog svojeg današnjeg djelovanja.

Kako ta javna kontrola uopće ne funkcionira, odluke hrvatske vlade postaju sve apsurdnije i grotesknije. Tako je Vlada na prošlotjednoj sjednici imenovala JUGOSLAVA Bagatina, čovjeka od 72 godine, za predsjednika Upravnog vijeća Kliničke bolnice u Splitu.
Vlada pritom ne navodi kriterije na temelju kojih je Jugoslava Bagatina izvukla iz mirovine, te postavila na tako bitnu funkciju u hrvatskom zdravstvu.
Isto tako, prije nekoliko mjeseci u sustav ministarstva pravosuđa iz mirovine je u aktivnu službu vraćen izvjesni Jure Žulj. Inače, gospodin Jure Žulj je nakon afera 2014. godine umirovljen. Ni u ovom slučaju nam nitko nije objasnio koji su to kriteriji i posebne vještine dotičnog da ga se iz mirovine reaktivira u službu.

S druge strane, šefica ljudskih resursa u jednoj stranoj tvrtki u Hrvatskoj, govori mi kako joj se pri razgovoru za posao srce slama kad tolikim kvalitetnim ljudima mora dati odbijenice, jer jednostavno, hrvatsko tržište rada ne funkcionira, i ljudi nemaju posla, i to kvalitetni i obrazovani ljudi.

Jedan dio problema je što imamo nisku razinu gospodarskih aktivnosti, a ključni uzročnik i toj situaciji je korupcija i nesposobnost vladajućih struktura.
Jer, kao što znamo, Hrvatskom vladaju djeca moćnika iz komunističkog jugo-režima. A njihovu sposobnost vidite i na primjeru kako Plenković nabavlja zrakoplove. Znači, imate novce na računu, a pet godina ne znate kupiti zrakoplove.

To je taj destruktivni, nazadno protu-razvojni duh koji je zavladao Hrvatskom. Naravno da u Hrvatskoj imamo tisuće ljudi koji su u punoj snazi, te visokoobrazovani, s međunarodnim iskustvom, koji bi mogli obnašati funkciju predsjednika Upravnog vijeća u bolnici u Splitu. Ali današnjoj vlasti takovi nisu potrebni. Njima trebaju umirovljeni Jugoslavi Bagatini i Jure Žulj.
Imam slučaj osobe sa završenim studijem na jednom čuvenom američkom sveučilištu. On je htio raditi u Hrvatskoj te se ponudio jednom ministarstvu. Nakon višemjesečnog zavlačenja od strane ministra, čovjek je poslao životopis jednoj od najvećih svjetskih kompanija. U roku 2 tjedna dobio je menadžersku poziciju u toj tvrtki, i to krovnu za cijelu Europu.

Transparentnost, sposobnost, poštenje i domoljublje su kriteriji kojih se hrvatska vlast boji. Plenkovićevoj Vladi trebaju Jugoslav Bagatin i Jure Žulj, ljudi komunističkih manira koji garantiraju da se ništa u Hrvatskoj ne će mijenjati: da bogati budu bogatiji, siromašni siromašniji, i, naravno, da se Hrvati i dalje raseljavaju.

Zato nam je se boriti za društvo znanja, rada i rezultata, protiv drugarsko-nepotističke svijesti, čije rezultate osjećamo svakodnevno na svojoj koži.
Mi Hrvati smo dio srednjoeuropskog vrijednosnog sustava, te smo, uz malo upornosti – osuđeni na uspjeh.
A njega ćemo ostvariti putem vladavine prava. Jer, vladavina prava nema alternativu. U toj vladavini prava će oni, koji su dokazano nesposobni, i koji su sve što su stekli, postigli putem privilegija, a ne znanja, oni će napokon biti uklonjeni s upravljačkih pozicija, a priliku će dobiti vrijedni i sposobni.

Stoga nam je se boriti za pravednu Hrvatsku. Državu jednakih, u kojoj se vrednuju rad i rezultati.
Ponavljam, mi Hrvati smo dio srednjoeuropskog vrijednosnog sustava, te smo (uz malo upornosti) – osuđeni na uspjeh.