Kako je Stanković driblao i prisiljavao “našeg Bošnjaka” da zabija autogolove?

HRT-ova emisija “Nedjeljom u 2”, ovog 20. sječnja 2019. ostat će zapamćena po izvrsno pripremljenom uredniku i voditelju Aleksandru Stankoviću, te izjavi jedne stanovnice Bihaća, koja je u prilogu Maje Sever, emitiranom u NU2 za Stankovićeva gosta Željka Komšića rekla: “Volimo ga zato što je naš Bošnjak, Zlatni ljiljan…, dok ju je žena pored nje šapatom bezuspiješno ispravljala; “…reci, Hrvat, Hrvat..”.

Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis

No, korpulentna Bišćanka djelovala je samuvjereno i nije se dala smesti, sigurna da nije napravila lapsus kad je za Komšića rekla da je “naš Bošnjak”. Zna žena da Komšić ima hrvatsko ime, a da je po svemu ostalom Bošnjak. Pa i Zlatko (Lagumdžija) njegov politički otac ima hrvatsko ime, a nije Hrvat, već Bošnjak. Istina, Komšić je Stankoviću čak dva puta naglasio da je Hrvat i da smatra fašizmom to što mu “prebrojavaju krvna zrnca”, a da bi to potkrijepio na početku je emisije, vjerojatno prvi put u životu, pozdravio “sve gledateljke”, (a ne gledateljice, vjerujući da je to hrvatska riječ) a onda i gledaoce, što mu je, mora se priznati, bolje ležalo, kao i bezbjednost uopšte.

Prema tvrdnjama dobroupućenih na popisu stanovništva 2013. Komšić se izjasnio kao Bosanac. No, nitko to ne može dokazati, jer su podatci o tome kako se tko nacionalno popisao zakonom zaštićena tajna u BiH. Pa čak ni Središnje izborno povjerenstvo BiH nije imalo pravo tražiti od Agencije za statistiku da mu dostavi podatke što je Komšić upisao u “kućicu” ispod koje je pisalo “nacionalnost”. U prijavi SIP-u kandidature za hrvatskog člana Predsjedništva, Komšić je to zatajio, napisao da je Hrvat, potom kod Senada Hadžifejzovića na Face televiziji “okrenuo mitraljez prema Mostaru”, optužio Čovića i HNS za fašizam i da žele s Dodikom “podjeliti Bosnu”, njegovi simpatizeri sa skupa iz Tuzle poručili su transparentom, koji je stajao tik do “Zlatnog Ljiljana”; “Glasom koji za Komšića damo, Glogov kolac Čoviću zabijamo i zato ga k’o bosanska raja i Kolindi zabijmo do jaja”. I, to je bilo njegova predizborna kampanja. Dovoljno da ga “prava bosanska raja” izaberu u Predsjedništvo, uz malu pomoć SDA logističara.

Komšića ne samo Hrvati, već, vjerojatno i Bošnjaci intimno doživljavaju upravo onako kako je to Bišćanka s početka teksta prva javno izrekla- kao Bošnjaka. I nije sporno što se on odrekao hrvatstva i prihvatio bošnjaštvo, već što je zlorabio hrvatsko ime da bi obespravio narod iz kojeg, kako on sam kaže, “potječe”. Poticao je mržnju prema Hrvatima, klevetao njihove predstavnike kako žele podjeliti BiH, demonizirao njihove političare, slao prostačke i vulgarne poruke sa svojih predizbornih skupova predsjednici Hrvatske,.. A onda ponudio sebe “Bošnjacima” da ga “zabiju Hrvatima”, da upotrijebimo riječnik njegovih simpatizera i birača. I uradio je to svjestan činjenice da se jedino tako može ponovo dočepati džabalebaroške stolice u Predsjedništvu, enormnih, za bh. uvijete, mjesečnih primanja, službenog vozila i još kojekakvih beneficija.

To što je zlorabio rupu u Izbornom zakonu, pa pogazio ustavna prava Hrvata, ponizio ih, što je BiH, u koju se lažno kune vratio u političku nestabilnost, Bošnjacima stvorio iluziju da su njegovim izborom u Predsjedništvo nešto dobili- zaboli “našeg Bošnjaka” za to đon-obraz.

Uz spomenutu Bišćanku, zahvalnost za razobličavanje Komšića treba iskazati i, za intervju, izvrsno pripremljenom Aleksandru Stankoviću i onima koji su mu u tome pomogli (imena im poznata redakciji).

Iako je većina Hrvata u BiH bila bjesna što se Komšiću uopće daje prostor na HRT-u, poslije emisije bili su, vjerujem, oduševljeni Komšićevim nastupom, zbog čega će, siguran sam, i fra Mario Knezović, koji je Hrvatima u BiH sugerirao da “ne isključe televizor, već isčupaju i šnjuru iz utičnice” kad Komić bude na hrvatskoj “dalekovidnici” poželjeti pogledati emisiju na Youtubeu. Ako je već nije pogledao.

Stanković se odlično pripremio, pa je u prvoj polovici emisije tako dobro “izvozao” Komšića, njemu dokazujući, a gledateljima pokazujućući odredbe Ustava BiH, iz kojih je jasno da u Predsjedništvu BiH nije predviđena nikava pozicija za “sve građane BiH”, za “Bosance i Hercegovce”, već za bošnjačkog, hrvatskog i srpskog člana Predsjedništva, koje bi trebali izabrati narodi koje ta trojica trebaju predstavljati, što s Komšićem nije slučaj. To je suština predstavničke demokracije, pojasnio je u prilogu Tihomir Vinković. U isto vrijeme dok je Komšić uvjeravao da se po Ustavu bira član Predsjedništva BiH “iz reda Hrvata”, realizator emisije gledateljima je pokazao telop s tekstom odredbe Ustava o načinu na koji “hrvatski član” Predsjedništva ulaže veto. I kako “hrvatskom članu” Predsjedništva taj veto potvrđuje Klub Hrvata u Domu naroda Parlamenta BiH, što je potvrda kako hrvatski član Predsjedništva treba biti izabran od naroda kojeg predstavlja. Suočen s dokazom “crno na bijelo” Komšiću nije ostalo drugo do slagati kako je Stanković “loše preveo Ustav”.

– Komšić je simbol i sredstvo obespravljenosti Hrvata. Pobjedio je na govoru mržnje prema Hrvatima. Izabrali su ga Bošnjaci, tako da sad u Predsjedništvu imamo dva predstavnika Bošnjaka, jednog Srba i ni jednog Hrvata, argumenirao je u emitiranom prilogu suštinu problema s izborom Komšića, kolega Juirica Gudelj.

Stanković je pokazao i apsurdnost Komšićevih motiva da se kandidira za hrvatskog člana Predsjedništva.- Ako je fašizam to što tvrdite da vam prebrojavaju krvna zrnca, onda je i Ustav BiH fašistički, ako u njemu piše da se bira Bošnjak, Hrvat i Srbin. Ako je to tako, što onda prihvaćate igrati po tim pravilima, što ste se onda kandidirali?, pitao je Stanković Komšića.

Ovaj mu je, pak, potvrdio kako se on zalaže za ukidanje konstitutivnosti naroda, pa time i hrvatskog, da bi koji minut poslije izrekao oprečnu tvrdnju kako se trebamo “tvrdo držati Ustava”, čiji je temelj upravo konstitutivnost naroda.

“Našeg je Bošnjaka”, to su gledatelji u Hrvatskoj i šire, jasno mogli vidjeti najviše iritiralo samo spominjanje Hrvata i njihovih prava. -Pa šta hoće, imaju jednu trećinu vlasti u BiH i polovicu u Federaciji, opet je slagao, povisujući ton, vidno uzrujani Komšić. -Sa 17 odnosno 12 izaslanika u Domu naroda, mogu sve blokirati, kazao je “naš Bošnjak”. Iako ni to nije točno on bi im i to ukinuo, ukidajućim im konstitutivnost.

No, nije da merhametli Željko ne bi za Hrvate baš ništa učinio. Otkrio je kako ga je jedan fratar iz Novog Sarajeva molio da mu nešto pomogne. -I pomoći ću mu, ne kao političar, već kao čovjek, pohvalio se Komšić svojim čojstvom, a pomoći će, kaže, i da “Hrvat bude predsjednik Republike Srpske”.

Komšićevo korištenje govora mržnje u predizbornoj kampanji Stanković je ilustrirao transperantom s Komšićevog skupa u Tuzli, koji se nalazio koji metar s njegove lijeve strane, pa ga “nije vidio”, jer je “gledao pravo”, kao što nije pročitao ni huškačke poruke njegova savjetnika za medije Nihada Hebibovića na društvenim mrežama, lažući da su te poruke objavljene prije nego ga je imenovao za savjetnika. Slagao je i kako dvije trećine Hrvata nije izašlo na izbore. Izašlo ih je, naime, jednako kao i druga dva naroda, pokazuju podatci SIP-a

I tako je Stanković Komšića i njegov koncept pred javnosti Hrvatske manje-više ogolio do kraja. Još da je pokazao snimak iz Komšićeva nastupa na Face televiziji gdje ovaj okreće svoj “mitraljez prema Mostaru”, “naš Bošnjak” bio bi i u Hrvatskoj politički pokopan do kraja. No i bez toga, to što mu je Stanković radio neodoljivo je podsjećalo na prizor s jedne nogometne utakmice u kojem napadač tako izdribla golmana da ovaj na kraju i ne primjeti da si zabija autogol.

Primjetno je bilo kako je Komšić u nastupu na HRT-u omekšao retoriku prema Hrvatskoj. Nije ju spominjao kao “agresora na BiH”, nije prijetio tužbom Hrvatskoj zbog Pelješkog mosta, kazao je i kao je hrvatska predsjednica uvijek dobra došla u Sarajevo. No, dojam je, djelovao je potišteno što ga ignorira službeni Zagreb. -Primi me, primi me, samo me primi,.. samo što nije, kao “Marinko” u čuvenoj sarajevskoj “Audiciji” “naš Bošnjak” poručio predsjednici, noj kojoj “bosanska raja… da ne ponavljamo prostački jezik s njegovih skupova. Prihvaćanje, a time i priznavanje lika poput sarajevskog geliptera, simbola i sredstva obespravljivanja Hrvata predsjednica Hrvatske, ili bilo koji drugi političar, vjerujem da su svjesni, ne samo da bi izdali svoje sunarodnjake  u BiH, već i sebe politički sahranili. /HMS/