Kako je propao Ivan Pernar
NA FACEBOOKU ga prati gotovo 300 tisuća ljudi, više nego bilo kojeg drugog političara, no Ivan Pernar ovih dana jako se muči skupiti potrebnih 10 tisuća potpisa da bi se kandidirao za predsjednika. Pomalo ga je tužno vidjeti kako na zagrebačkom Trgu bana Jelačića ili u pothodniku pod Glavnim kolodvorom vuče ljude za rukav i moli ih da mu potpišu kandidacijsku listu. Nekad su njega molili za fotografiju jer je bio politička zvijezda, danas on mora moliti za potpise. Osmijeh mu je, doduše, ostao isti – optimističan je i vedar te sportski podnosi što mu tako mladome politička karijera ide kraju.
Pernar: Valjda ću skupiti dovoljno potpisa
“Što da lažem? Skupio sam oko 6800 potpisa, dio će ih sigurno biti nevažećih. U ovih par dana koliko je ostalo valjda ću skupiti dovoljno. Skupio bih više da imam mašineriju kao kandidati velikih stranaka, ali nemam”, rekao nam je Ivan Pernar u predahu skupljanja potpisa i sam svjestan da su se vremena promijenila i da mora dati sve od sebe da prikupi dovoljnu podršku i za samu kandidaturu.
Raspad Živog zida i uspon Mislava Kolakušića
Ne tako davno stvari su za Ivana Pernara izgledale puno bolje. Bio je dio trojca koji je vladao Živim zidom, imao golemu sljedbu, planirao strategije za buduće izbore. Kad bi ga netko samo ružno pogledao, na jadnika bi se sručila lavina bijesa s društvenih mreža. No razlaz s Vladimirom Palfi i Ivanom Viliborom Sinčićem nakon izbora za Europski parlament rasturio je Živi zid. Sinčić se povukao u dobro plaćenu briselsku anonimnost, a Pernar je ostao životariti na marginama hrvatske politike.
Pokušao je svoju karijeru oživjeti parlamentarnim provociranjima na grbači saborske straže koja ga mora iznositi sa sjednica. Pokušao je i preko vlastitog sina, kojeg odbija cijepiti, okupiti rasuto živozidaško stado, no ti mu stari recepti više ne prolaze. Sljedba je pronašla novoga ovna predvodnika, Mislava Kolakušića, jer uvijek se nađe netko tko nudi nove nesuvisle priče koje podilaze bijesnom puku.
Stranci dao svoje ime
Pernar se ipak ne predaje i od politike ne odustaje. Osnovao je novu stranku i nazvao je vlastitim imenom – Stranka Ivana Pernara. Krenuo je tako stopama Milana Bandića, koji je također stranci posudio ime, i Zlatka Hasanbegovića, čije ime se i danas nalazi u imenu stranke kojoj više nije član. Njegovo ime je njegov program, fraza je koja se prečesto upotrebljava, ali u slučaju Ivana Pernara je potpuno točna. Biračima nema ponuditi baš ništa osim samoga sebe pa ga se posljednjih dana može vidjeti kako poput propovjednika drži govore na trgovima šireći evanđelje po Pernaru, a pokraj njega prolaze potpuno nezainteresirani ljudi.
“Nisu izbori konjske utrke”
Ivan Pernar je, ipak, nepopravljivi optimist. Uspije li skupiti dovoljno potpisa za kandidaturu, kaže, sve su mogućnosti otvorene.
“Kad se Sinčić kandidirao, nije ga nigdje bilo u anketama, a na kraju je bio treći. I Stjepan Mesić je od ničega došao do dva mandata. Meni bi bio veliki uspjeh osvojiti 10 posto glasova i s time bih bio jako zadovoljan. Ljudi moraju shvatiti da izbori nisu konjske utrke pa da se klade na onoga tko će sigurno pobijediti. Trebaju glasati za onoga tko ih predstavlja, a ne za onoga za koga misle da će pobijediti”, rekao nam je Pernar. Međutim, sve je manje onih koji misle da ih Pernar predstavlja, a još je manje onih koji misle da će pobijediti.
“Nema veze, dogodine su parlamentarni izbori”, zaključio je Pernar.
