Kako je predsjednički kandidat Zoran Milanović izbjegao plaćati porez na dohodak
isječak/facebook
Ne tako davno , kad se povlačio iz aktivne politike, bivši predsjednik SDP-a, a tada saborski zastupnik Zoran Milanović, najavio je da se iz aktivne politike povlačio kako bi zaradio “velike” novce u realnom sektoru. Vodeći se tim načelom, iako javnost ne zna za koga je radio, zaradio je za hrvatske prilike velike novce no vođen manirom onih kojima je prevariti državu – normalno, tu državu i je bar pokušao prevariti na jeftin, podmukao i kranje nemoralan način. Vjerojatno se vodio načelom da je “slučajnu državu” normalno varati jer u njoj nije ništa normalno.
Konzultantska tvrtka EuroAlfa Advisory, u vlasništvu predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića, za 2018. godinu prikazala oko 745 tisuća kuna prihoda. Od toga je 535 tisuća kuna, prema podacima iz financijskog izvješća, ostvarila od prodaje usluga na domaćem tržištu. Iz financijskog izvještaja da se iščitati kako je bivši hrvatski premijer, a sada predsjednički kandidat sam sebi isplaćivao oko 3300 kuna plaće.
Visinu minimalne plaće za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. godine utvrdila je Vlada RH u bruto svoti od 3.439,80 kuna,
Milanović , jedini vlasnik, direktor i zaposlenik tvrtke, kandidat za predsjednika s karakterom, isplaćivao je sebi plaću za vrhunske usluge u iznosu od 3.300 kn, znači manje od zakonom utvrđenog iznosa minimalne plaće.
Plaću od 3.300 kn isplaćivao je samo kako ne bi platio ni jednu kune poreza na dohodak. koristeći pogodnosti koje mu je ta njegova “slučajna država” omogućila da plati manji porez na dobit tvrtke. Zanimljivo da je osobni odbitak za 2018. godinu iznosio 3800 kuna. U narodu za takve kažu – sitni kokošar, ali eto za Milanovića je to sasvim – Normalno.
Tako je normalni predsjednički kandidat “s karakterom” tražeći i koristeći“rupe “ u zakonu ne plaćajući porez na dohodak jerbo sebi isplaćuje plaću manju od zakonom utvrđene minimalne plaće nije prekršio zakon. Sasvim legalno je tražiti rupe u zakonu, no jeli to normalno za jednog predsjedničkog kandidata s karakterom i gdje je tu uopće – karakter.
Može li netko tko se sintagmama normalno, s karakterom uopće biti nečiji predsjednički kandidat. Očito može za stranku čiji je kandidat, pa i za stranke koje ga podržavaju jer i pojedincima, čak i predsjednicima tih stranaka – moral je samo floskula.
Toliko o ” normalnom predsjedničkom kandidatu “s karakterom.
Ante Rašić
