Kako je Mesić podržao silovanje Kolinde Grabar – Kitarović i slanje terorista na Jadran
Drugi bošnjački član Predsjedništva BiH Željko Komšić okuplja zanimljivu ekipu oko sebe. Na razini regije, odnosno, područja bivše Jugoslavije, takvi likovi bi bili dostojniji sprdanja u nekoj od epizoda kultnih Simpsona nego kao (ne)formalni savjetnici člana Predsjedništva države, ma kako god ona bila jadna.
Čedomir Jovanović, lik koji u Srbiji ne može dobaciti do predsjednika kućnog savjeta u manjoj zgradi, Jadranka Kosor, gospođa koja nikad nije imala nikakav legitimitet nego se u maniri služavke iz Krležinih romana pustila ‘u ruke’ Ivi Sanaderu da ju postavi za šeficu vlade i stranke i Stipe Mesić, čovjek koji je zeznuo kvadraturu kruga kao pojam! Od ustaških poklika iz ranih devedesetih, preko ušupkavanja Tuđmanu do osnivanja lijeve frakcije HDZ-a i, naposljetku, izdaje nacionalnih interesa i kršenja Ustava države čiji je predsjednik.
Komšić je za Mesića mala maca. Stjepan je izdao sve šefove koje je imao dok je Komšić od početka svojeg mizernog političkog djelovanja vjerni sljedbenik SDA politike. Zeznuo je samo Lagumdžiju i to u jednom. Postao je veći SDA-ovac od njega iako su mnogi vjerovali da je to nemoguće.
Ipak, unatoč svemu i poznavanju svega onog što Mesić jest, poseban osjećaj mučnine izazvale su njegove zadnje izjave koje je dao novinarima portala Klix. Nije ta mučnina tu iz nekakvih osjećaja izdaje, nemamo mi te iluzije da bi on nešto trebao štititi bh. Hrvate, ta riječ je o čovjeku koji je izdao haašku šestorku i, nardoski kazano, pustio niz vodu naše generale.
Njegove izjave, međutim, mučne su iz bioloških razloga, jednostavno je nevjerojatno da se netko i u tim godinama, kad mu, poslužimo se opet narodnim mudrosvlonim doskočicama, vile stoje pred očima, i dalje nastoji ulizati sarajevskoj političkoj čaršiji.
Tako Mesić, lišen i onog zadnjeg grama stida, napada hrvatsku predsjednicu i bezočno laže kako je Zagreb prema Komšiću bio nepošten. Po Mesićevim riječima, Komšić je nudio nešto novo i drukčije te jednu mogućnost dijaloga zvničnog Zagreba i službenog Sarajeva, al’ avaj, ‘glupa’ Kolinda i ‘blesavi’ Plenki nisu znali prepoznati to nešto novo.
Za Mesića je, očito, prijetnja silovanjem šefici hrvatske države i prijetnja ubojstvom Draganu Čoviću nešto novo. Za njega je, očito, prijetnja slanjem militantnih vehabija na Jadran, nešto novo.
Sačuvaj nas Bože takvih noviteta i takvih Mesića od kojih će se ovo društvo osloboditi tek kad biologija učini svoje.
Kad su Ivu Andrića novinari svojevremeno pitali za izjave, intervjue i komentare, on je uobičavao iskoristiti jedan citat koji se pripisuje Augustu Strindbergu.
‘Život je tako težak da bi svakom čovjeku koji ga časno preživi i prirodno završi trebalo dići spomenik’.
Ovaj citat mogao bi se pripisati i na politički položaj bh. Hrvata. Naš položaj je toliko težak da bi trebalo podići spomenik svakom mislećem bh. Hrvatu koji ignorira ono što dolazi iz usta Mesića i Komšića.
Međutim, nekad je jednostavno teško ignorirati bez obzira na to što je sadržaj tih izjava najsličiniji nusproduktu bolesti zvane dijareja.
AU: L.B./Erotel
