Javni mu je bilježnik, umjesto 150, naplatio 3400 kuna: Dalmatinac se žalio i onda shvatio da su bilježnici zaštićeniji od ličkih medvjeda
Jednom se građaninu u ostavinskom postupku iznos javnobilježničke nagrade od gotovo 3400 kuna učinio previsokim, ali kako je javni bilježnik, kao službena osoba, tražio da toliko plati, nije sumnjao u taj zahtjev, nego je otišao do bankomata jer je plaćanje bilo isključivo gotovinom, vratio se i platio.
Kad je došao kući, počeo je provjeravati propise i izvješća o vrijednosti nekretnina u Splitsko-dalmatinskoj županiji i pronašao da bi za predmet ostavine – neobrađeno poljoprivredno zemljište u Omiškoj zagori bez pristupnog puta, površine nešto veće od 1600 četvornih metara – trebao u ostavinskom postupku platiti javnobilježničku nagradu od samo 150 kuna plus PDV. Nazvao je javnog bilježnika, koji mu je odgovorio da nemaju o čemu razgovarati jer javnobilježnička nagrada iznosi toliko, gotovo 3400 kuna.
Priča tu nije stala, nasljednik tog neobrađenog poljoprivrednog zemljišta na 40 katastarskih čestica, s 20-ak posjedovnih listova u izvanknjižnom vlasništvu, uložio je prigovor javnom bilježniku, a potom se počeo obraćati institucijama, ali zadovoljštinu nije dobio, samo je izgubio vrijeme i živce ukazujući na nepoštenu praksu.
A sudeći po obraćanju građana potrošačkim udrugama kad se radi o ostavinskim postupcima, njegov primjer nije usamljen. Ljudi ne znaju – niti ih javni bilježnik uputi u to – da se na ostavinskom ročištu treba spomenuti tržišna vrijednost i da se prema toj vrijednosti obračunava javnobilježnička nagrada.
– Ljudi se uglavnom žale na visinu naknade za naslijeđenu nekretninu, koja je uvijek 3000 kuna bez obzira na stvarnu tržišnu vrijednost. Poseban je slučaj kad nasljednici nemaju tih 3000 kuna i zbog toga se ostavinski postupak ne može dovršiti – kaže nam Iskra Maras Jelavić, pravna savjetnica udruge “Splitski potrošač”, dodajući kako im tada savjetuje da upute prigovor na postupak o kojima ovisi neko njihovo pravo (veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio, opravdanost isključenja nužnih nasljednika ili postojanje razloga za nedostojnost, je li se neka osoba odrekla nasljedstva) ili o sastavu ostavine. U tom slučaju, kaže pravna savjetnica, javni bilježnik predmet uputi na sud, koji vodi ostavinski postupak bez plaćanja naknade, osim troška presude.
Javnobilježničke nagrade u ostavinskim postupcima regulirane su Pravilnikom o visini nagrade i naknade troškova javnog bilježnika kao povjerenika suda u ostavinskom postupku (NN 135/2003). Kako navode u Hrvatskoj javnobilježničkoj komori (HJK), taj je trošak jedan, bez obzira na to koliko ima ročišta i nasljednika.
– Vrijednost ostavine, radi određivanja nagrade, određuje se po slobodnoj ocjeni, na temelju izjava nasljednika, podataka utvrđenih u postupku i podataka koje su nasljednici podnijeli. Po potrebi, javni bilježnik može, po odredbama o procjeni ostavine radi razreza poreza na nasljedstvo, odrediti da procjenu obavi vještak na trošak nasljednika. Vrijednost čiste ostavine radi naplate nagrade utvrđuje se prema vrijednosti koju ostavina ima u vrijeme procjene. Pri utvrđivanju vrijednosti čiste ostavine radi određivanja nagrade, odbit će se ostaviteljevi dugovi, troškovi pokopa ostavitelja, legati i drugi tereti, troškovi popisa i procjene ostavine i drugi troškovi – odgovorili su na naš upit u Hrvatskoj javnobilježničkoj komori.
Pitali smo i treba li javni bilježnik usuglasiti vrijednost ostavine na ostavinskom postupku s nasljednicima i objasniti im kako se obračunava javnobilježnička nagrada, a u HJK-u na to kažu kako se vrijednost ostavine, radi određivanja nagrade, određuje po slobodnoj ocjeni, na temelju izjava nasljednika, podataka utvrđenih u postupku i podataka koje su nasljednici podnijeli.
Što se tiče nadzora, kako se naplata ovih usluga ne bi zloupotrijebila i mogućih sankcija u takvim slučajevima, u HJK-u kažu da nadzor nad radom javnih bilježnika u ostavinskom postupku obavljaju općinski sudovi, s obzirom na to da se radi o povjerenim poslovima, dok općenito nadzor nad javnim bilježnicima provode Hrvatska javnobilježnička komora i Ministarstvo pravosuđa.
U Ministarstvu pravosuđa reći će kako stranka u ostavinskom postupku prije svega ima pravo svojim aktivnim sudjelovanjem utjecati na utvrđivanje vrijednosti ostavinske imovine, o čemu ovisi odmjeravanje visine javnobilježničke nagrade. Također može prigovoriti na to i zatražiti od zakonom određenog suda, na području kojega je sjedište javnog bilježnika, da odmjeri visinu nagrade, odnosno naknade troškova.
– U slučaju da stranka ne iskoristi navedenu mogućnost, zaštitu svojih prava može ostvarivati tužbom pred redovnim sudom. Ako se u tom postupku utvrdi da je javni bilježnik zaračunao nagradu protivno javnobilježničkoj tarifi i tražio veću, to bi bio i stegovni prijestup, kažnjiv prema odredbama Zakona o javnom bilježništvu (članak 147.) – kažu u Ministarstvu.
I tako je na papiru sve posloženo, ali u praksi je drugačije, barem sudeći po primjerima građana koji prigovaraju na visinu javnobilježničkih nagrada. U primjeru nasljednika neobrađenog izvanknjižnog poljoprivrednog zemljišta, čije čestice više u stvarnosti ni ne postoje, u ostavinskom postupku vođenom u gradu na ušću Cetine, prigovor javnom bilježniku naišao je na zid, dok mu je na Općinskom sudu rečeno da nemaju ovlasti odmjeravati javnobilježničku nagradu.
A sve što je tražio bilo je ukazati na činjenicu da je vrijednost naslijeđenog zemljišta prema tržišnim cijenama između jedan i pet eura po četvornome metru, što po srednjoj vrijednosti iznosi ukupno oko 30.000 kuna, za što se zaračunava nagrada od 150 kuna plus PDV, a ne gotovo 3400 kuna, koliko je javni bilježnik odredio, ističući u svojem naknadnom službenom dopisu objašnjenja kako je toliku javnobilježničku nagradu izračunao – jer je cijena takvog zemljišta 50-100 eura po četvornome metru.
U izvješću o tržištu nekretnina za 2018. na području Splitsko-dalmatinske županije cijena poljoprivrednog zemljišta iznosila je za Omiš prosječno 54,34 kune po četvornome metru, za Imotski 18,18 kuna, za Zadvarje 37,09 kuna, za Zagvozd 28,39 kuna, za Vrgorac 25,79 kuna, za Trilj 8,36 kuna, za Dicmo 9,34 kune, za Dugopolje 31,77 kuna, za Hrvace 3,88 kuna, za Nerežišća 8,55 kuna…
Slobodna Dalmacija
