Jakov Sedlar progovorio o suicidu branitelja
I u Hrvatskoj će se 10. rujna obilježiti Svjetski dan prevencije samoubojstava. To je kod nas još uvijek tabu tema, a poglavito suicidi hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji.
O tome nema ni nekih značajnih priloga, sve je manje-više prepušteno stihiji. A u hrvatskoj državi se dosad ubilo čak blizu 3500 ljudi koji su sudjelovali u obrani hrvatske države. Strašno, jezivo i nedopustivo. Istina, Ministarstvo hrvatskih branitelja nastoji i u ovom slučaju pomoći, i to raznim akcijama, ali ova je priča prema svemu sudeći otišla predaleko. Naime, najvažnije je pitanje: zašto se ubijaju ljudi koji su stvorili hrvatsku državu? Također je nejasno, zbog čega se ne istražuju suicidi, već se jednostavno konstatira – „nema vidljivih znakova nasilja“ i tome slično. A ljudi se ubijaju na najstrašnije načine. Tako je jedan hrvatski branitelj 2005. u Hrastinu kod Osijeka motornom pilom prerezao vrat. Još ni danas „nitko“ ne zna zbog čega je to učinio. Također se postavlja pitanje: kako pomoći onima koji su preživjeli suicid?
Na sva ta, ali i druga pitanja, pokušat će odgovoriti i redatelj Jakov Sedlar u svom novom dokumentarnom filmu „3069“, koji donosi strašne ispovijedi obitelji branitelja koji su počinili samoubojstvo. Premijera se očekuje 23. rujna u Vukovaru.
Kad smo Sedlara pitali, kako je došao na ideju da se posvetite hrvatskim braniteljima koji su izvršili suicid, uz ostalo je rekao:
– Nije moguće ostati hladan kada je u pitanju ova tema…Suicid je napravilo više od „polovice“ broja poginulih branitelja u Domovinskom obrambenom ratu, što je katastrofa. Zanimali su me razlozi te tragedije i odatle je došla ideja.
A, što se može naučiti iz te priče?
– Najvažnije što se može naučiti jest poruka članova koje su ostavili njihovi najbliži, a ona glasi: Nemojte ni razmišlajti o samoubojstvu, to nije rješenje. Imamo svoju državu za koju ste se iskreno i srcem borili, napravite sve da bude bolja. S onoga svijeta ništa ne možete napraviti.
Zbog čega se, po Vama, hrvatski branitelji ubijaju?
– Najčešći razlozi su nerazumijevanje i tretman okoline, nezadovoljstvo političkom situacijom u kojoj veće privilegije imaju oni koji su napravili sve da ne dođe do neovisne Hrvatske od onih koji su za nju prolijevali krv. Ima i samoubojstava kojima je razlog materijalna situacija, jer branitelji ni u kom slučaju nisu privilegirani, dapače, obrnuto je.
Što su Vam rekli neki od sudionika Vašeg filma- mogu li se spriječiti neki od suicida?
– Postoje različita rješenja da se suicidi zaustave, ali najvažnije je aktivirati državne institucije da pomognu. Ohrabruju inicijative ministar Tome Medveda, i njegove ekipe suradnika koji rade sve da bi se pomoglo ugroženim braniteljima.
Imaju li ovakvi projekti potpore, poglavito od institucija?
– Od državnih institucija dobio sam potporu od strane Ministarstva hrvatskih branitelja.
Hoće li taj film biti prikazan i na nekom domaćem filmskom festivalu?
– Ovaj film otvorit će drugu sezonu djelovanja Festivala domovinskog filma Gordan Lederer što me posebno veseli. Gosp. Poturica, gđa. Gregurić i ostali ljudi oko tog Festivala rade mnogo na promicanju tema koje nemaju pravo glasa u javnom prostoru, što je žalosno.
Zbog čega se taji o samoubojstvima, zbog čega se o tome ne govori u javnosti?
– Teška je to tema i meni je bilo uistinu teško naći sugovornike. To su otvorene rane koje nikada neće zacijeliti. Sve je teško kada je ova tema u pitanju. I pronaći osobe koje su spremne govoriti , ali i pronaći sredstva, jer se ozbiljan film ne može raditi bez toga.
Nego, moja malenkost napisala prvu knjigu („Svakim nas je danom sve manje“, 2012.), o samoubojstvima branitelja, (uz neke znanstvene priloge), ali i podigla prvi spomenik jednom od onih koji su se ubili. Ništa nisam postigao, osim marginaliziranja i prešućivanja… Čak ni ta knjiga“ nikog“ nije zanimala, a sam sam je morao i financirati.
– To mi je posve jasno. Vi ste otvorili niz tema koje nitko neće, upozoravali ste na nepravde, stalno pišete i mislim da je nužno i diviti vam se i podržati u svakom smislu, jer takvih je ljudi malo.
Koji je Vaš slijedeći (filmski) korak?
– Završio sam nekoliko filmova. Prvi je igrani film pod naslovom «Utakmica», američki film s Francom Nerom, Armand Assanteom i Caspar Phillipsonom u naslovnim ulogama, ali i uz sudjelovanje hrvatskih sportskih legendi Lovrena i Kovačića. Drugi je dokumentarac «Albanci i Židovi», vrlo zanimljiva i intrigantna priča. Ima toga još što se upravo završava…- rekao je Sedlar, čiji će film o samoubojstvima, bez sumnje, ponovno izazvati veliku pozornost.
