Izložba u Bosanskom Grahovu: Željko Krnčević fotografirao je Šator planinu tijekom svih godišnjih doba

Izložba fotografija ‘Šatornalije’ Željka Krnčevića, ravnatelja Muzeja grada Šibenika koji se u slobodno vrijeme bavi fotografijom, postavljena je jučer u dvorani Zavoda za zdravstveno osiguranje u Bosanskom Grahovu. Krnčević je u proteklih godinu fotografirao Šator planinu tijekom svih godišnjih doba, a rezultat možete pogledati sljedećih mjesec dana u Bosanskom Grahovu.

Izložbu je otvorila Danka Zelić, predsjednica Udruge žena Bosanskog Grahova, organizatori su Planinarsko – ekološko društvo Veliki Bat iz Grahova, a realizirana je uz potporu Udruženja građanki Grahovo i Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine Don Juraj Gospodnetić iz Grahova

Uz autora izložbe Željka Krnčevića, na otvorenju su bili i Darko Sarić dopredsjednik Općinskog vijeća Bosansko Grahovo, Luka Krstanović, predsjednik OV-a Tomislavgrad, Stipan Dilber, ravnatelj muzeja Tomislavgrad, Zvone Jelić, ravnatelj Kninskog muzeja koji je bio i moderator, a o izložbi i autoru su govorili Ivana Sarić Mikulić i Fabijan Lovrić.

– Željko Krnčević nastavlja fotografsku tradiciju braće Ante i Zvonimira Brkana, Josipa Klarice, Nenada Gattina i Slavke Pavić. U serijama crno-bijelih i kolor fotografija posvećenih Šibeniku stvorio je neke od najposebnijih i iznimno, potresno emotivnih fotografija grada i njegove okolice, gdje su neraskidivo isprepleteni slojevi tradicije, kulture, humaniteta, ali i visokog emotivnog transfera fotografskog izričaja. No, ovoga puta fotograf nam nudi impresije drugog i drukčijeg. Pejzažni milje planine u bliskom okružju Bosanskog Grahova pod čijim skutom obitava grad, fotograf uvezuje, bilježi u zajedništvu s nebom, dajući fotografiji mogućnost gledanja u vječnost, u darežljivost neba, obitavalište Boga i bezgrešnih duša vječnosti. Neizbježni oblaci doprinose mističnosti pejzaža, krajobraza, ili propuštaju toliko svjetlosti koliko je dostatno vještom znalcu kakav Krnčević jest, da ovjekovječi, zabilježi viđeno. Tako, između neba i zemlje, zamračenih,kao da čekaju istu sudbinu, svjetla je ostalo dostatno da bi se između zabilježio detalj. Tu su i zanimljivosti određenog posla: alat za šišanje ovaca, korpa s gljivama koje je ubrao netko ko bi trebao poznavati gljive, tu je i višeslojnost sjenki koje u prirodi čine jedninu, crkva u Obljaju koja se opire sili teže i prolaznosti vremena, kao i čisti arkadijski krajobrazi iz kojih se gotovo može udahnuti svježina…Od poznatih četrnaest vrsta oblaka nije dočekao sve; bilježio je bijele kumuluse pred buru, čija pojavnost nagovještava jake turbulencije; visoke ciruse sazdane od kristala leda; stratuse koji zamagljuju pejzaž i daju mu mitsku poetičnost priče uz vatru, u toplim domovima Bosansko-grahovskih ognjišta; teške kumuluse bez kojih planine ne mogu. Svu toplinu i svjetlo autor želi podijeliti, odnosno, dijeli s nama, onima koji smo došli uveličati ovu izložbu fotografija. U svemu, atmosferalije imaju oblike, boje, zadivljujuće preobrazbe u igrama promjena i nagovještaja tih promjena kako bi uživali u njima, a ne samo čitali izvješća meteo promjena koje bez sumnje nagovještavaju – kazala je o Krnčevićevoj izložbi likovna kritičarka, Iva Koebler.