Ivica Šola: Migrantska kriza više je sigurnosna nego humanitarna
U Gorskom kotaru kod Mrkoplja prostrijeljen je već drugi migrant koji je nasrnuo na hrvatskog policajca. Radi se o ljudima, muškarcima u najboljoj dobi, koji pokušavaju ilegalno prijeći hrvatsku granicu.
Tim povodom u petak je u Otvorenom vođena rasprava koja me cimnula da iz prve ruke dam doprinos, a na to me potakla tipična humanitarna NGO demagogija Sandre Benčić koja preplavljuje javno mnijenje na samo kod nas, nego u cijeloj Europi, nasuprot izvrsnom i istinoljubivom kolegi Hassanu Haidaru Diabu koji, za razliku od gospođe Benčić, ne priča napamet, već istražuje.
Sve je to biznis
Prvo, ovo što se događa u Unsko-sanskom kantonu i Bihaću te Velikoj Kladuši je veliki biznis. Ti ljudi većinom nisu nikakva sirotinja, nego dobro organizirana “vojska” s izvrsnom logistikom.
Naime, prema mojim izvorima koji su o tome već govorili policiji, migrantima stiže u banku u Bihaću preko Western Uniona veliki novac. Oni ga redovito, s dokumentima koje najednom u Hrvatskoj “zagube”, podižu na šalterima. Novac im stiže iz jedne banke iz Beča, to mi je posvjedočeno, ali nije rečeno koja banka. No činjenica da podižu novac lako je provjerljiva, dovoljno je otići u Bihać.
Potom, i tu žalim te ljude, svi zarađuju na njima, ne samo krijumčari. Tako se stalno priča isključivo o šatorima u kojima žive. No ne spominje se da su u Bihaću i šire cijene najma stanova i vikendica skočile. Čisti zakon ponude i potražnje. Tako, samo kao zorni primjer, čak i zaposlenici, neki državni službenici u Unsko- sanskom kantonu, iznajmljuju svoje vikendice migrantima i to po cijeni od 200 KM, dakle sto eura. To sirotinja nema.
U iznajmljenoj nekretnini migranti borave dok ne padne mrkla noć, pa kreću ilegalno preko naše granice, a isti taj iznajmljivač nekretnine nerijetko dojavi policiji da su krenuli, i ovi ih vrate, i eto ti još sto eura za dan. Ne bih isključio da taj novac dijele s tamošnjom policijom. No na migrantima sigurno zarađuje i država, Bosna i Hercegovina.
Od više desetaka milijuna eura (i) iz Europske unije koje je izdvojeno za rješavanje “humanitarne migrantske krize”, samo nekoliko milijuna završilo je namjenski, u Unsko-sanskom kantonu. Gdje je završio ostali novac? Vjerojatno u Sarajevu, ekipa ga podijelila na drugi način. Kako, e to nije na meni, niti to mogu istražiti.
K tome, u kampu u Vučjaku, gdje su uvjeti katastrofalni, ima agregat, a “humani” gradonačelnik Bihaća Fazlić, kako se predstavio u studiju, ni okom nije trepnuo na činjenicu da migrantima naplaćuju jednu marku, četiri kune, za punjenje mobitela, o što se osvjedočio i kolega Diab. Kao i o činjenici da im lokalni špekulanti prodaju robu višestruko skuplje nego domaćima.
No bitno je da gradonačelnik Bihaća i Sandra Benčić napadaju “licemjernu” Europu i Hrvatsku, dok im skupo naplaćuju sve, rade biznis od “siromašnih” migranata. Ne vjerujem da Fazlić ne zna za ove činjenice koje sam iznio.
No ima tu i komičnih situacija dobrih ljudi koji ne znaju pravu istinu.
Tako je jednog mog prijatelja iz Bihaća nazvao čovjek iz jednog Caritasa da im donese deke, jogurta, kruha…, a ovaj koji (je) sve to gleda(o) svaki dan, kaže, iako u šali, istinu: “Donesi im par sto eura da bi smanjili cijenu koju plaćaju švercerima ljudi koji im deru kožu.” Dakle, od migranata se jako dobro živi, i legalno i ilegalno, a Europska unija bi trebala konačno tražiti gdje i kako se troši novac namijenjen migrantima, a ne završi u tu svrhu.
No ni u Otvorenom, ni inače, rijetko se spominje sigurnosni problem, osim, opet kolege Diaba. No on je ključan. Naime, u Bihaću i okolici je trenutno maksimalno šest tisuća migranata, u ogromnoj većini mladih muškaraca iz islamskih zemalja, u kojima nema ni gladi ni rata.
Na dnevnoj razini stiže ih po nekoliko stotina. No od početka krize kroz Bihać je prošlo između pedeset i šezdeset tisuća. Matematika je jednostavna: gdje je završilo 45 tisuća ljudi? U Sarajevu nisu, niti su vraćeni bilo gdje.
Jedna bomba mijenja sve
Islamska država (ISIL) je (za sada) propala, ali tisuće i tisuće njenih boraca, džihadista, nije isparilo. Sigurno je da je mnoštvo njih prošlo i kroz Bihać. Sada su spavači, tu, među nama. To nije plašenje ljudi, već veliki problem. I gospodarski.
Jedna bomba na Stradunu ili splitskoj Rivi i turizam propada, Hrvatska u bankrotu, kaos… Zato hrvatskoj policiji treba odati priznanje, a ne poput licemjernih nevladinih udruga zatvarati oči, ili, možda namjerno sudjelovati u ovom što osobno ne smatram migracijama, već invazijom na Europu, ovaj put prvi put u povijesti bez oružja, dobro organiziranim premještanjem stanovništva iz islamskog svijeta, većinom, kao i u Bihaću, muškarcima u najboljoj dobi.
Da ne bude nesporazuma, ako netko bježi od rata ili bilo kakve nevolje primat ću ga u svoju kuću, bez obzira na rasu i vjeru. Sami smo to prošli, no nismo zaboravili dokumente kada smo bježali. I to žene i djeca, a ne muškarci. No ovo to, uglavnom, nije. O tome u sljedeću nedjelju, ali ne na temelju Orbanova mišljenja, već istaknutih islamskih intelektualaca…
Ivica Šola / Slobodna Dalmacija
