Ivan s tatom i mamom invalidima treba novi dom
Život današnjeg čovjeka piše priče, prečesto potresne koje doslovce uzdrmaju dušu, postavljaju pitanja i traže odgovore. Potresaju nas i dotiču kao vlastite, posebice ako se radi o životnim pričama ljudi koji žive u našoj neposrednoj blizini.
Nevolja nikad ne dolazi sama
Proteklih se dana na društvenim mrežama pojavio videozapis u kojem je sažeta jedna takva, teška životna priča o tročlanoj obitelji Marijana Pavlovića iz Goliješnice u Žepču, stopostotnog invalida, objavio je Radio Žepče. Marijan je nesretnim slučajem 2004. izgubio obje noge, a njegova supruga Melisa također je invalidna osoba. Kako nevolja nikad ne dolazi sama, govori i podatak koji su podijelili s novinarima da je, osim svakodnevne borbe s bolešću, njihova trenutačna najveća briga mogući gubitak krova nad glavom. Naime, ova tročlana obitelj već nekoliko godina živi u tuđoj staroj i neuvjetnoj kući, a sada moraju razmišljati što i kako dalje te tražiti novi smještaj. – Imamo za svakodnevni život. Od invalidnine koju primamo živimo i školujemo svog sina Ivana. Dodatno radimo u šumi, skupljamo i prodajemo drva i to su naši dodatni prihodi s kojima osiguramo sebi ono osnovno za život. Imamo za hranu i lijekove. Jedino se brinemo i veliki nam je problem što moramo osigurati novi smještaj za našu obitelj. Mi drugo ništa ne tražimo – ističe Melisa, koja je dosad imala 19 operacija, a svakodnevno se bori i s dijabetesom i povišenim krvnim tlakom. Prije nekoliko godina doživjela je i moždani udar. Melisino teško zdravstveno stanje iziskuje stalnu liječničku skrb i odlazak na preglede i kontrole, kao i redovitu terapiju, što predstavlja znatne troškove za skromni proračun obitelji Pavlović kojima je jedini stalni izvor primanja novčana naknada za pomoć i njegu. Borba da svojoj obitelji osigura osnovno za život najvažnije je za Marijana Pavlovića koji, i osim toga što nema noge, radi veoma težak posao skupljanja drva u šumi. Naime, obitelj Pavlović ima konja s kojim izvlače drva iz šume i prodaju za ogrjev. – Kad god mogu i kada me ljudi pozovu, Melisa i ja idemo u šumu i nabavljamo drva za zimu. U tome i svim drugim poslovima pomaže nam naš sin Ivan, koji nam je desna ruka, jer sam ja stopostotni invalid, a Melisa je operirala kralježnicu te je imala i drugih operacija. Borimo se svaki dan da osiguramo sebi egzistenciju i ne ovisimo o drugima – kaže Marijan. Ovi skromni ljudi koje život nije mazio svakodnevno rade i sve druge teške poslove u kući i oko kuće. Sijeku i režu drva za zimu, obavljaju poslove u vrtu i brinu se o domaćim životinjama. Sretni su s malim stvarima, a nedavno su bili posebice sretni jer su nakon godinu dana uspjeli registrirati auto koji je ovoj obitelji nužan upravo zbog invalidnosti i otežanog kretanja. Obitelj Pavlović pronašla je i kuću koja bi mogla biti njihov novi sretni dom, no zbog nedostatka financijskih sredstava nisu je u mogućnosti kupiti. Prema dogovoru s vlasnikom, koji je obećao da će ih sačekati godinu dana, tročlana obitelj Pavlović nada se da će, uz svoj rad i odricanje i pomoć dobrih i humanih ljudi, prikupiti potrebna sredstva i osigurati krov nad glavom.
– Moraš se, čovječe, zapitati, zašto toliko teška mora biti ova priča i je li baš sve moralo biti ovako. Možda je pravi trenutak da zastanemo, zaustavimo se i otvorimo srce da čujemo što nam to naša ljudskost govori i što nam srce kazuje.
Prozor u bolji život
Možemo li biti taj prozor kroz koji će svjetlo boljeg života ugledati tročlana obitelj Pavlović. Neka o nama govore naša dobra djela. Uz Marijanov pristanak, objavljujemo njegov broj telefona na koji ga možete kontaktirati u slučaju da želite pomoći: 064/4446 930 – objavljeno je, između ostaloga, na internetskoj stranici Radija Žepče.
O tročlanoj obitelji Pavlović iz Goliješnice u okolici Žepča uz tekst je objavljena i videoreportaža koju je snimio i objavio Rejhan Devedžić – Riči. •
vecernji.ba
