Italija oplakuje preminule liječnike: crna lista svakodnevno raste, u ovom nepravednom ratu masovno umiru najbolji i najiskusniji
Giuseppe Finzi (62) bio je bolnički liječnik u Parmi. Luigi Frusciante (71) koji se prošle godine bio povukao u mirovinu, je iz Coma. Iz istoga grada je bio i pulmolog Giuseppe Lanati, star 73 godine.
Antonino Buttafuoco, 66 godina, bio je liječnik opće prakse u Bergamu. Luigi Ablondi, također 66-godišnjak, bivši je generalni direktor bolnice u Cremi. Ovih pet imena koje je u četvrtak navečer svome crnome popisu „palih liječnika“ dodala talijanska nacionalna Federacija kirurga i stomatologa tužno je računovodstvo najsvježijih žrtava u redovima bijelih mantila kojega se na „čizmi“, nažalost, svakodnevno ažurira.
Najmanje je 14 iznimno iskusnih liječnika u Italiji dosad smrtno stradalo u ovome frustrirajućem i nepravednom ratu. U kojemu se bilježi izniman udio od gotovo 9 posto zaraženih u redovima medicinskih radnika
“Mrtvi u pravilu ne prave nikakvu buku, njihov glas obično nije glasniji od rasta trave“, napisao je predsjednik ove liječničke udruge Filippo Anelli na službenoj web-stranici. Pa ipak, imena naših prijatelja i kolega, crna na bijelome, danas stvaraju zaglušujuću buku.
Udio medicinara u talijanskoj populaciji je tek oko 2,5 posto, a na njih otpada gotovo 9 posto od ukupnoga broja oboljelih od korone – prenosi Corriere Della Sera.
Ne smijemo više dopustiti našim zdravstvenim radnicima da se bore protiv virusa golim rukama; to je neravnopravna borba koja nas snažno boli i koja svima šteti – apelira Filippo Anelli.
Priče o profesionalcima koji su usprkos poodmaklim godinama stupili u prve redove borbe s koronavirusom i svjesno izložili sebe kako bi zaštitili druge storije su osobnome herojstvu niza vremešnih Hipokratovih sljedbenika, ali i o velikim obiteljskim gubicima i tragedijama lokalnih zajednica iz kojih dolaze. Mnogi su već bili umirovljenici, mirni djedovi ili ribolovci koje je nenajavljena epidemija iznova obukla u kute i naposlijetku ih zauvijek razdvojila od djece, unuka i omiljenih hobija, prenosi Slobodna Dalmacija.
Mario Giovita (65), liječnik u Caprinu Bergamascu, bio je primjer samoodricanja i humanosti, podsjetio je gradonačelnik grada Etne. Marcello Natali (57) iz Bologne suočio se srčano s prvim talijanskim epicentrom zaraze u Codognu i susjednim općinama. Roberto Stella (67) bio je predsjednik medicinskog društva Varese, sve do posljednjeg dana koji je proveo u svojoj klinici u Busto Arsiziu. Ivano Vezzulli (61) iz San Rocco al Porta bio je liječnik invalidske udruge “Prijateljstvo” iz Codogna, ali i omladinske ekipe nogometnog kluba Piacenza Calcio. Franco Galli (65) bio je liječnik opće prakse u Medoleu, u Mantui.
Massimo Borghese (63) bio je otorinac u Napulju. Raffaele Jura (80) bio je šef plućnog odjela u Comu. Carlo Zavaritt, također u osamdesetima, bio je bivši pedijatar i dječji neuropsihijatar u Bergamu. Giuseppe Borghi, 64-godišnjak, bio je obiteljski liječnik u Casalpusterlengu…
Ekonomija bogate Italije će se nakon što pandemija mine sigurno brzo obnoviti, no ljudski i emotivni reljef gradova i sredina iz kojih ovi ljudi potječu, baš kao i cijele njihove zemlje, nikad više neće biti isti.
Ne zaboravljajući ni ostale zdravstvene radnike, medicinske sestre ili djelatnike Hitne pomoći poput Diega Bianca iz Bergama, koji je nedavno umro u 47. godini, talijanski liječnici okupljeni u strukovnoj udruzi apeliraju na odgovorne da pod hitno učine više na zaštiti iscrpljenih i izloženih liječnika i bolje ih zaštite od fatalnih infekcija odgovarajućom opremom.
Oni su najpotrebniji u ovome ratu u koji su ušli gotovo goloruki – poručuju iz liječničke federacije – te ako oni masovno izginu, tko će sutra braniti zdravlje običnih građana?
