Istina je ‘voda duboka’, teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista
Kad čovjek pročita tekst sredovječne „novinarke“ Štefice Galić (fotografkinje po struci) koja bi barem sudeći po godinama već trebala ponešto znati o zanatu kojim se bavi (tim više što uređuje portal Tačno.net) i uz to sebi daje za pravo docirati ljudima oko sebe, a vidi pri tomu kako ista nije u stanju sklepati suvislu prosto-proširenu rečenicu, onda se upita komu ovakvo „novinarstvo“ uopće treba i gdje su granice prizemnih medijskih manipulacija kakve svojom verbalnom akrobatikom i diletantskim pristupom ozbiljnim i složenim temama prakticira Štefica Galić na svome matičnom portalu.
No, na stranu dikcija, interpunkcija, zbrkan stil, nevješto i pučkoškolski složene metafore čiji je cilj pokazati i dokazati neku tobožnju objektivnost iako je „iz aviona“ vidljivo da je nema ni u tragovima jer već je na prvu jasno kao dan kako iz nje progovara amortizirani i razočarani komunistički aparatčik koji je izgubljen u vremenu i prostoru bez nane Partije i babe Tita (da se izrazimo po „bošnjački“) i sad mu (joj) je svatko živ kriv zbog tog nenadoknadivog i neprežaljenog gubitka – a posebno „velikohrvatski nacionalizam“ kojega često apostrofira u svojim nebuloznim opservacijama raspada jugo-tvorevine.
Baš kao da su Hrvati sa Srbima opkoljavali i razarali Sarajevo, ubijali u Srebrenici i Goraždu, etnički čistili BiH, a ne ginuli za prostore što su ih „viteške“ brigade „Armije BiH“ izgubile bježeći glavom bez obzira od Karadžićevih i Mladićevih trupa.
Naime, u njezinoj viziji krvavog raspada mile i drage „Juge“, ključno mjesto zauzimaju „velikosrpski i velikohrvatski nacionalizam“, dok „velikobošnjačkog“ ili „muslimanskog“ nema nigdje – baš kao da nikad nije bilo ni „Patriotske lige“, ni „Zelenih beretki“, ni Abu Nidala, Abu Hamze, Maktoufa Abdiladhima i tisuća drugih krvnika i zločinaca – mudžahedina niti njihovih napada na hrvatske prostore i masovnih zločina što su ih činili u suradnji s Alijinim i Seferovim jurišnicima, žareći i paleći od Mostara preko Jajca i Lašvanske doline do Konjica, Uzdola, Grabovice, ritualno odsijecali glave, ubijali, pljačkali i silovali po hrvatskim selima – „tako da kokoš ne ostane“.
Drugarica Štefica koja potpisuje tekstove muslimanske paraobavještajne službe koja krivotvori podatke i pravi konstrukcije, a pri tome druge proziva za laži, ovoga se puta dohvatila dr. Ive Lučića u namjeri da mu doskoči svojim improvizacijama i verbalnom ekvilibristikom nesvjesna činjenice da mu ni intelektualno ni retorički, niti u bilo kojem drugom smislu parirati ne može.
„Budali je more do koljena“ – kaže jedna stara narodna koja dobiva svoju potvrdu i u ovom slučaju.
No, da se ne bismo upuštali u analizu njezinih polupismenih nebuloza i prozirne kombinatorike, objavljujemo odgovor dr. Lučića s njegovog facebook profila, pa neka čitatelji prosude sami o čemu je riječ i tko je u pravu – amortizirana antifa aktivistkinja bošnjačkog usmjerenja Štefica Galić ili on, doktor znanosti i povjesničar – koji se (po našem skromnom sudu) možda i ne bi trebao upuštati u rasprave s dotičnom, koliko god ga prozivala.
Evo citata:
„Dva je članka potpisala Štefica Galić u kojima opisuje neke ratne događaje u Ljubuškom tijekom ljeta 1993. Oba su objavljena na portalu www.tacno.net, a u oba me spominje i citira:
„Ivo Lučić kaže – laže: ‘Herceg Bosna je imala svoje grijehe – ratni zločini na tom prostoru se jesu dogodili. Logori za ratne vojne zarobljenike jesu postojali. Civili jesu stradavali. Mnogi od njih jesu protjerani, ali to se nije radilo sustavno. Naime, bošnjački civili jesu protjerivani iz zapadnog dijela Mostara, ali nisu ni iz Livna ni iz Tomislavgrada ni iz Ljubuškog. K tomu, na teritorij Herceg Bosne ljudi su se nesmetano vratili, što se ne može reći ni za današnju Republiku Srpsku a niti za teritorij koji se tad zvao RBiH.’“
Šteficu Galić jako je naljutilo to što u citatu piše kako bošnjački civili nisu protjerani iz Ljubuškog. O tome se doista može razgovarati, pa i s pravom prigovarati, ali kakve to veze ima sa mnom? Naime, riječi koje mi Galić pripisuje nikada nisam napisao niti izgovorio. To je izvadak iz članka Jurice Gudelja „IDEAL SLOBODE Što danas simbolizira Herceg Bosna?“ objavljenom 24. kolovoza 2018. na portalu www.dnevnik.ba. Lako je provjeriti i utvrditi tko zapravo laže. Evo i poveznice: https://www.dnevnik.ba/…/ideal-slobode-sto-danas-simbolizir….
Ne tražim ispriku niti ispravak, takav zahtjev podrazumijevao bi barem relevantnost onoga od koga se traži. Ovaj osvrt napisao sam zbog javnosti kako ne bi više puta ponovljena laž postala istina. Jer, istina je doista „voda duboka“ teško dohvatljiva plitkim umovima priprostih aktivista.“
