Išli su spavati i gladni i žedni. Sin im ima srčanu manu, vrata su im zatvarali, a onda je stigla pomoć…
Koliko su solidarnost i suradnja Crkve i Caritasa u Hrvatskoj i BiH važni i potrebni, pokazuje i primjer obitelji Antić koju su novinari Nedjelje.ba, portala Katoličkog tjednika, posjetili u selu Mramor 15 km udaljenom od Tuzle. Mario sa suprugom Mislavkom i 19-mjesečnim sinom Markom živi u skromnoj kući koju je naslijedio od pokojnog oca, preminulog prije tri godine, a majku je izgubio kao 13-godišnjak.
Ukinuli im i doplatak
– Bez posla smo i ja i supruga. Imamo malog sina. Imali smo uvećan dječji doplatak. No, ukinut nam je. Primali smo i stalnu novčanu pomoć koja nam je također ukinuta. Živimo zahvaljujući Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije Sarajevo – kazao je Mario. Godinama traži i prihvaća svaki pošten posao, ali ne uspijeva dobiti mnogo prilika. – Radio sam i u Afganistanu. Ovdje sam obišao apsolutno sve. Gdje sam god došao, rekli su da će zvati, ali nitko nikada nije. Posljednji put radio sam u praonici za dnevnicu od 15 KM, ali se zatvorila – priča Mario. Sa suprugom je pokucao na mnoga vrata. – Išli smo u razne institucije. Odbijali su nas… Trebaš, kažu, imati navršenih 70 godina da bi dobio pomoć. U Općini su nas odbili za ogrjev – kaže Mario. – Idemo kući, a ne idemo… Ne znamo gdje idemo. Izgubljeni, gladni, žedni… Nismo jednom legli gladni i žedni – posvjedočio je za Nedjelju.ba. – Imamo i nalaze za sina koji ima srčanu manu i još neke dijagnoze, ali svi su nas odbijali – priča, dodajući kako je naposljetku poslao e-mail i Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije. – Tražili smo za našeg sina makar mlijeko i pelene. Poslije toga nas je nazvala Irma Araranković i rekla nam je da ćemo ih dobiti. No, došle su Irma, s. Kata Ostojić i pomoćnica. Donijele su nam i mlijeko u prahu i pelene i hrane… Čovjek je doslovce bio željan svega!
Donijeli svega
Onda su s. Kata i Irma još jednom donijele svega. Ispričao sam Irmi da su nas odbili u Općini za ogrjev, a onda nam je Caritas uplatio 200 KM. Dobili smo bračni krevet, el. pokrivač, kompletnu kuhinju, hladnjak, zamrzivač, odjeću, obuću, hrane… No, Caritas nije stao na tome – ponudio im je mogućnost nabave ovaca. – Uplatili su nam 1500 KM kako bismo uzeli ovce i ovna. Za sada ih ne bih prodavao, a plan mi je dogodine ići preko Caritasa kako bismo i mi pomogli nekoj obitelji – kaže. – Za Caritas Vrhbosanske nadbiskupije mogu reći da su to ljudi – anđeli… S. Kata nas je pitala koji broj obuće nosimo i kupila nam novu. Zna Irma koliko zaradim kad odem na dnevnicu. Iscijepam pet metara drva za 20 KM, što nitko neće za taj novac. Ruke su mi izubijane od ostruge. Moraš raditi bilo što. Kopati kanal, što god – kaže Mario . – Ova velika pomoć oko stoke iznova nam je dala nadu – dodaje Mislavka. – Planiramo, ako Bog da, raditi s mlijekom i sirom. Prodavali bismo domaći. Ljudi, trudite se, borite, nemojte odustajati. To je najlakše. Tu su vjera u Boga, dobre ljude. Caritas je doslovce spasio tri života. Produžio nam živote – optimističan je Mario.
