Iskustva Zeničana s koronavirusom: Kao da su oči pune igala, kao da vam podižu kožu…
Nedostatak daha, bunilo, nemogućnost fokusiranja pogleda, brujanje glasova u glavi čak i kada ljudi šapću, temperatura uz osjećaj da tisuću igala izlazi iz tijela i očiju… ovako oboljeli opisuju razdoblje bolesti nakon zaraze koronavirusom.
“Mi smo prebolovali koronu, ne bismo željeli da se vama to dogodi”, poruka je koju su poslali Zeničani iza kojih je teško vrijeme liječenja od Covida 19, javlja N1.
Možda sve priče o bolestima liče jedna na drugu, ali svaki korona pacijent, Covid 19 odbolovao je na svoj način.
“Ja sam se liječio u bolnici, bilo nas je 6 pacijenata, svaki od nas je imao različite simptome. Ne postoji nijedan pacijent da je imao potpuno istu priču”, istaknuo je Midhat Kasap, knjižničar.
Najčešće priča počinje bolom u kostima, malaksalošću, blago povišenom temperaturom i uvjerenjem da se sve može srediti paracetamolom. Zatim, nagli skok temperature. Bunilo. Gubljenje daha. Panika.
“Strava i užas – vjerujte. Najgore je kada dobijete tu temperaturu, ja sam imao osjećaj da iz mene izlazi tisuću igala, da mi podižu kožu, oči su mi pune igala. Kada netko priča imam osjećaj da duplo priča, kažem supruzi prestanite, mislim da je svađa i galama a oni normalno pričaju”, ispričao je Fuad Klisura, sveučilišni porofesor iz Zenice, doktor tehničkih znanosti.
“Najgore sam se osjećao u trenutku kada me kolega nazvao, ja imam temperaturu 39.8, borim se za dah, a on mene optužuje… kaže zašto si to uradio? U prvi mah sam pomislio da me optužuje, da sam nekoga zarazio… da bi on nastavio i kaže zašto si ti u listi kontakata naveo i moje ime. E tu sam ostao šokiran”, naveo je Vahidin Mahmutović, pilot, magistar pravnih znanosti.
“Moji problemi, dakle ta dva najizraženija problema – nedostatak zraka i temperatura su se ponavljali iz dana u dan. Supruga je neoliko puta ulazila u sobu da vidi dišem li. Sutradan je zvala Hitnu, kada me doktorica ugledala pred infektivnim odjeljenjem, nasmiješila se i rekla – odmah u Covid i odmah na kisik”, rekao je Kasap.
U COVID bolnici strah, kod pojedinih nemogućnost fokusiranja pogleda, fizičko uduplavanje onih koji često rade za dvoje. Ne vide im se lica, ali dok se borite za dah, udahnjuju vam nadu, snagu, pričaju ovi sugovornici i ističu: Niste im broj već prije svega čovjek, nisu samo zdravstveni radnici, već prije svega ljudi.
“Mladi ljudi koji rade u zaštitnim odijelima vrućine su tada u rujnu još bile, dolazimo mi, svi smo mi zaraženi, ali baš vam daju snagu i elan da dalje nastavite”, dodao je Klisura.
“O tim ljudima koji su na prvoj crti malo se govori, želim pohvalim sve koji rade u zaštitnim odijelima s vizirima, rukavicama… pohvaliti medicinske tehničare”, kaže Kasap.
“Zahvaljujući doktoru Pezi ja sam danas ovdje s vama”, ističe Mahmutović.
Ozdravljenje opisuju kao izlazak iz pakla. Svojom obvezom smatraju da iskustvo koje su preživjeli podijele i podstaknu na odgovornost.
“Virus ubija, u dva dana izgubili smo tri zvučna imena u ovom gradu, ljudi, probudite se”, naglasio je Mahmutović.
Uz “probudite se”, poruka je i – ne diskriminirajte.
“Ja sam doživio svega, da ljudi kad me ugledaju kao da su ugledali avet, prelazili su na drugu stranu ceste, ja im svima opraštam. Netko je rekao – korona je poput kiše, svi će pokisnuti, netko manje netko više”, naveo je Kasap.
Dijeljenje kišobrana sa slučajnim prolaznikom koji kisne – nije dozvoljeno niti sigurno. Distanca – i na suhom i dok pljušti. Spas od “kiše korone” još uvijek nemamo. Ostaje nam da se trudimo da svojim ponašanjem ne uzrokujemo grad, oluju, nepogodu, tj. još masovniju istovremeno zarazu u kojoj bi poplavila i bolnička skloništa.
