Intervju s Ivanom Tomićem najmlađim zastupnikom u Skupštini HBŽ: Obrazovni sustav treba biti nositelj razvoja našega društva

Ivan Tomić (23) mladić je iz Brišnika pokraj Tomislavgrada. Pozornost javnosti najviše je privukao svojim uspjehom na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Naime, četiri puta osvojio je Dekanovu nagradu, dobitnik je i Rektorove nagrade, a svemu tome pridonio je prosjek ocjena od 5. 0.

Međutim, Ivan je već dugo i politički angažiran u Općinskom vijeću Tomislavgrad gdje je prethodne dvije godine bio vijećnik, a na posljednjim Općim izborima osvojio je mandat i u županijskoj Skupštini ispred HDZ-a BiH.

S Ivanom smo za Tomislavcity razgovarali o obrazovanju i politici, kao i problemima s kojima se susreću ove oblasti.

Ivane, po četvrti put ste dobitnik Dekanove nagrade, uz to dobitnik ste i Rektorove nagrade, što vam sve te nagrade predstavljaju i znače?

– Te nagrade su na početku bile iznenađenje za mene, jer nisam očekivao da bih takvo nešto mogao dobiti, ali s vremenom su mi postale potvrda da se isplati biti uporan, da se isplati raditi, a pogotovo ono što voliš u životu. Velika su mi čast i priznanje s obzirom da je pravo nešto što ja zaista volim i kada dobijete takve nagrade onda je to, kako zadovoljstvo u tome trenutku, tako i motiv da nastavite i dalje raditi.

S obzirom da ste imali prosjek ocjena 5. 0, koliko ste vremena posvećivali učenju?

Iskreno, dosta vremena, uvijek sam pravio svoj dnevni i tjedni raspored, jer mislim da je dobar plan pola puta do cilja, nisam kampanjski učio, nego sam bio sustavan u učenju, a na takav način i dobrom raspodjelom vremena uspjevao sam postići dobre rezultate. Uz to, uvijek sam našao vremena i za zabavu i izlaske. Obično sam učio preko dana, a večer sam izdvajao za sebe.

Jeste li oduvijek znali da ćete upisati pravo?

Mislim da sam od kraja osmog razreda znao da želim upisati pravo i tijekom cijelog srednjoškolskoga školovanja to nije došlo u pitanje, nekako sam bio siguran da to želim. Oduvijek su me fascinirali odvjetnici i pravosudna djelatnost i sveukupni pravni sustav mi je bio posebno zanimljiv.

Kao student bili ste angažirani i kao demonstrator?

Bio sam demonstrator tijekom četvrte i pete godine svoga studija. Inače, demonstrator je student starije godine koji obavlja poslove asistenta, odnosno pomaže studentima mlađih godina i održava vježbe. To je jedno odlično iskustvo jer sam imao priliku prenijeti svoje iskustvo studentima i upozoriti ih na neke pogreške koje sam i ja radio, upozoriti ih na nešto bitno, jer dosta pravnika se izgubi u teoriji. Ja se nadam da sam u tome bio uspješan, nekada sam možda bio i previše strog kao demonstrator, ali to nije bilo iz razloga da ja dokazivam bilo što nekome, nego zbog toga da jednostavno prenesem tu svoju želju i ljubav prema pravu i na druge studente.

Koji su profesori i predmeti bili u pitanju?

Bio sam demonstrator kod prof. Miljke, prof. Rozića, sadašnje dekanice Pravnog fakulteta prof. Horović i docentice Stipanović. Jednu godinu sam bio na državnoj katedri, to je bilo Ustavno pravo, Ustavno uređenje i  politički sustav BiH, te Radno pravo, dok sam tijekom pete godine bio na kaznenoj katedri, odnosno na kaznenim predmetima.

Trenutno ste pripravnik u Općini Tomislavgrad?

Prije pola godine počeo sam odrađivati pripravnički u Općini Tomislavgrad, a raspoređen sam u Općinskom pravobraniteljstvu. Zadovoljan sam jer imam neposrednu praksu, idemo po sudovima, zastupamo Općinu. Imam radnu kolegicu koja mi je doslovno pravi mentor i koja me uči i ukazuje na pogreške na jedan dobar način, a istodobno mi daje priliku da i ja pišem akte i da se razvijam koliko je to moguće.

Koliko vam je znanje s fakulteta pomoglo pri radu?

Dosta komentara ima da se na fakultetu ništa ne nauči i da se uči tek u praksi, ali mogu reći da sam osnovna znanja koja su mi potrebna usvojio na fakultetu. Naravno da je to u praksi nešto sasvim drugačije iz razloga što se susrećete sa životnim slučajevima, koji su nekome i životne sudbine i vi ih tu zastupate i predstavljate. To je ta neka dimenzija koja je različita, više se udubite u predmet i onda dođete do jednoga dijela prakse koja i ne mora biti strogo formalistička, odnosno dozvoljena su odstupanja, ali opet onako kako je to u duhu zakona, pa je i s te strane malo drugačije.

Sjećam se svoga profesora Zvonke Miljke koji je uvijek govorio: “Praksa ne može postojati bez teorije.” To, naravno, treba ujediniti.

Često možemo čuti za problem neusklađenosti obrazovnog sustava i tržišta rada. Smatrate li da je problem u obrazovnom sustavu kao takvom ili u tome što mi kao pojedinci ne ulažemo dovoljno vlastitih snaga u razvoj?

Djelomično se mogu složiti s tim da obrazovni sustav nije usklađen s tržištem rada, dijelom tome pridonosi i problem financiranja našega Sveučilišta. Što se tiče Tomislavgrada, drago mi je da su se u Srednjoj strukovnoj školi otvorili novi smjerovi i to je pozitivna priča.

Svakako je potrebo uskladiti stvarne potrebe, odnosno uvesti upisne kvote, ali opet dolazimo do problema financiranja. Naša županija je tu jedan od predvodnika s obzirom da redovno izmiruje svoje obveze prema Sveučilištu, ali smo isto svjedoci da je semestar, odnosno godina na fakultetu preskupa i posljedično se sve svodi na to da se što prije polože ispiti i time se ne daje prednost stvarnom znanju.

S druge strane, trebamo se i mi angažirati. Imamo različite mogućnosti i za izvannastavne aktivnosti i za usavršavanje, premda znam da ni to nije lako i da svi nemaju istih financijskih mogućnosti.

Društvo koje ne ulaže u obrazovanje je propalo društvo i jedini način preporoda našega društva je stvoriti obrazovni sustav koji će uistinu biti nositelj generacija koje se ne boji kritički razmišljati, ali i generacija koje su spremne konstruktivno razmišljati.

Kako je tekao vaš politički angažman u HDZ-u i kako ste se opredijelili za ovu političku opciju?

U HDZ BiH sam se učlanio od svoje 18. godine i moguće je da je na to dijelom utjecao i moj obiteljski odgoj utemeljen na demokršćanskoj idelogiji, odnosno određeni ideali i nešto što HDZ kao demokršćanska stranka u sebi nosi. Naravno da je tu bio utjecaj i naše sredine u kojoj je HDZ Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine predvodio procese oslobađanja i stvaranja hrvatske države i otuda moja ljubav prema HDZ-u.

Nakon određenoga vremena bili su unutarstranački izbori i postao sam predsjednik Temeljnog ogranka HDZ-a BiH Tomislavgrad-Brišnik, time sam postao i član Općinskoga odbora i sve je išlo nekim svojim tijekom, bio sam na listi za Općinsko vijeće u koje sam izabran i možda je to bilo malo i iznenađujuće za mene s obzirom da sam mlad. Za Opće izbore predložen sam da budem na listi za županijsku Skupštinu, tu sam odgovornost prihvatio i birači su to prepoznali i zaista im zahvaljujem.

Kao vjećniku Općinskoga vijeća i kao osobi koja je upoznata s političkim procesima, što mislite u kojem smjeru ide općinska politika?

Općinska, odnosno lokalna razina politike je dio politike koji se susreće s najviše problema i s različitim i konkretnim životnim situacijama, a zapravo ima najmanju financijsku mogućnost u odnosu na ostale razine  Bosne i Hercegovine.

Tu ima i nekih dobrih i nekih loših odluka, ali to vam je kao i u svakodnevnome radu. Mislim da općina u svojim financijskim okvirima ide u dobrom smjeru, iako uvijek ima prostora za napredak. Naravno da uvijek postoje različite dileme u kojem smjeru treba poći, ali tomu je djelomično doprinijela cjelokupna politička situacija ne samo u BiH nego i u RH i šire.

Potrebna nam je nova snaga i nova složnost jer vidimo da smo svi nekako klonuli duhom, a mislim da prave stvari dolaze kada su ljudi složni i spremni zajedničkim snagama raditi. Smatram da moramo doživjeti katarzu kao društvo, jer trenutno kad razgovaram s većinom ljudi osjećam tu ogorčenost, jednim dijelom i razumijem to ogorčenje i zato se nadam da će nove generacije dati tu potrebnu snagu kako bismo mi nadišli ovaj teški period i iseljavanja i svih ostalih problema.

Nedavno je bila konstituirajuća sjednica županijske Skupštine. Što očekujete od Skupštine?

Nastojat ću na županijskoj Skupštini određena pitanja, nadam se, uspješno problematizirati. Tu je nekoliko segmenata u kojima, po meni, treba djelovati, od različitih zakona koje treba donijeti i uskladiti, npr. Zakon o legaliziranju bespravno sagrađenih objekata, zatim Zakon o pravobraniteljstvu, također treba zaštiti i poljoprivrednike na bolji i adekvatniji način, treba ih zapravo upoznati s njihovim pravima, kao i poticati mlada gospodarstva.

Koliko je to sve skupa sad realno ne znam, ne mogu reći da ću sve uspješno učiniti ali znam da ću pokušati tijekom rasprava na županijskoj Skupštini dati svoj doprinos.

Smatrate li da je politika na neki način dužnost mladoga čovjeka?

Smatram. Iako nismo svi za sve i iako ima u politici previše ljudi koji je doživljavaju olako, a to je zapravo jako odgovorna dužnost. U ovim vremenima smatram da se svi mladi ljudi trebaju uključiti u politiku, trebaju naći način izražavanja svojih ideja, jer vjerujem da mladi ljudi nose nove ideje i novu snagu. To je zapravo jedini način da umjesto kritičara postanu netko tko će djelovati, odlučivati i time promijeniti stvari koje oni smatraju da je potrebno.

Pretpostavljam da puno vremena posvećujete stručnoj literaturi što zbog učenja, što zbog posla, ostaje li u svemu tome prostora i za neke druge knjige?

 I dalje najviše čitam stručnu literaturu budući da sam u procesu pripreme za polaganje pravosudnoga ispita, ali naravno da volim pročitati i neke druge knjige i pogledati dobar film kada za to nađem vremena.

Idući korak je, dakle, polaganje pravosudnoga ispita?

Zakonska regulativa je takva da mi je potrebno dvije godine radnoga iskustva za polaganje pravosudnoga ispita, to je i dosta obimna materija koju je potrebo savladati, jer su u njoj sadržani svi glavni predmeti s Pravnoga fakulteta. Kada spremim ovaj ispit nadam se da ću ga i položiti pa ćemo vidjeti kako će se dalje razvijati moj put i karijera, nadam se da me politika neće u tome spriječiti. (smijeh)

Jelena Perković/Tomislavcity