IN MEMORIAM: Kažimir Šarac (1909.-1996.-2018.)
Danas, 24. veljače 2018. navršila se 22. obljetnica smrti Kažimira Šarca (1909.-1996.) iz Mandina Sela, čovjeka koji je cijeli svoj život nesebično pomagao drugima, posebno svojim stručnim veterinarskim djelima i savjetima, za što su mu se nebrojeno mnogo puta obraćali žitelji iz svih dijelova naše općine a često i veterinari iz duvanjske Veterinarske stanice, koji su voljeli svratiti u Mandino Selo i pitati ga za savjet.
Rođen je 24. travnja 1909. godine u Mandinu Selu, kao osmo dijete, u devetočlanoj obitelji Ante i Ruže Šarac. Prerana smrt majke Ruže (1924.), te četiri godine kasnije i oca (1928.), odmah mu je pokazala kako se ne treba uzdati ni u čiju pomoć, već samo u sebe i svoj rad. I doista, cijeloga života osnovna vodilja mu je bila: rad, rad i samo rad, što je revno provodio, skupa sa svojom braćom, Ilijom (1893.-1975.) i Markom (1913.-1995.).
Surova životna zbilja vjerojatno ga je, dakle, zarana i očvrsnula tako da se svima, koji su ga površno poznavali, činio kao osoran i čvrst čovjek, kakav je dijelom i bio i morao biti. Zahtijevao je rad i red, no isto tako imao je i široko srce, što je dokazivao cijeloga života pomažući drugima, kao i njegova supruga Luca (1901.-1979.), koju su svi u selu od milja zvali Luna, koja je uvijek imala komad kruha ili što drugo za jesti, što bi širokogrudno podijelila potrebitima. A takvih je tada u selu bilo dosta.
Kažimir nije imao potomaka, no volio je djecu svoga brata Marka, kao svoju, koja su ga i zvala Stricem (što im je i bio). Zanimljivo, i ostali su ga u selu, zvali Stricem, što govori koliko ga je selo poštovalo.
Drugi svjetski rat proveo je u domobranskim postrojbama, gdje je i ranjen, za što je primio i odličje-Željeznu ranjeničku medalju, za treću ozljedu do 60 % invalidnosti. Po okončanju rata završio je u zatvoru. Izlaskom iz zatvora morao je na „dosluženje“ vojnog roka, u trajanju od 18 mjeseci, o čemu nam svjedoči njegova sačuvana vojna knjižica tadašnje jugoslavenske armije. Izdržao je i to. Cijeloga života bavio se poljoprivredom, ali i aktivno sudjelovao u svim seoskim akcijama, opet većinom kao pokretač i vođa.
Počivao u miru Božjem!
Tekst: Ivica Šarac / mandino-selo.com
