IN MEMORIAM DR. IVAN BAGARIĆ Ivan je otišao, ali je ostavio jedan jako dubok trag u cijelome hrvatskom biću BiH
U javnosti ovoga podneblja prvi put si se pojavio kada si na prvim višestranačkim izborima u našoj državi izabran, zajedno s pokojnim dr. Ivanom Šarcem, za zastupnika u Parlamentu BiH. Prethodno si sudjelovao u utemeljiteljskom saboru HDZ-a u Zagrebu. Svojim istupima kao zastupnik tada si skrenuo pozornost na sebe kao poštenog čovjeka i iskrenog borca za interese naroda naše države, a posebice za interese hrvatskog naroda. Kada se nad našu zemlju nadvio mrak rata, odmah si se uključio u lokalne organizacije koje su pripremale narod za nadolazeća događanja.
Pošten i predan rad
Pobliže smo te upoznali kada si u sastavu HVO-a, a kasnije i Vlade HR HB, preuzeo ulogu organizacije vojnog saniteta, i ne samo vojnog već i kompletne zdravstvene zaštite cijelog stanovništva ovih područja. Sa šturim znanjem o vojnom sanitetu, o čemu si se malo upoznao tijekom studija na medicinskom fakultetu, vizionarski si uspio stvoriti organizaciju kojoj mogu zavidjeti i veće vojne sile. Sve si to mogao jer ti je uvijek na prvom mjestu bio čovjek i njegova sigurnost. Ustrojio si Glavni sanitetski stožer HVO-a, čiji si bio načelnik i pod čiji si nadzor uključio sve bolnice i ostale zdravstvene ustanove na ovom području. Sa svojim suradnicima angažirao si sve raspoložive zdravstvene kadrove, utemeljio brojne ratne bolnice od Neuma do Orašja, od Livna do Busovače. Bio si u nastupu bespogovoran, a zahvaljujući svom poštenom i predanom stavu prema zadacima, kolege i ostalo sanitetsko osoblje izvršavali su sve tvoje zapovijedi. Odmah si shvatio značaj naše mostarske bolnice u cijelom lancu vojnog saniteta i na čelo imenovane Regionalne ratne bolnice Mostar doveo mladog liječnika dr. Antu Kvesića koji, također bez većeg iskustva, svojski prihvata tu dužnost, oslanjajući se na iskusnije kolege, organizira uže vodstvo bolnice.
Svojim kontaktima s vrhom tadašnje vlasti u Zagrebu i Sarajevu, i sa samim predsjednikom svih Hrvata i njegovim suradnicima, uspio si na ovo područje, u ratne bolnice, dovesti kadrovsku ispomoć koja je nedostajala među lokalnim kadrom. Zasluženo si posebnu podršku i svesrdnu pomoć imao od prof. dr. Andrije Hebranga, tadašnjeg ministra zdravstva. Mnogo smo vremena proveli iznalazeći najbolja rješenja problema koji su bili pred nama. Tvoja briga je bila sveobuhvatna, ti si isposlovao da i tadašnji pritvorenici imaju zadovoljavajuću zdravstvenu zaštitu, ti si predlagao Crvenom križu da preuzme patronat nad Ratnom bolnicom Mostar da bi se u njoj liječili ranjenici i oboljeli obiju zaraćenih strana. Saznavši za tragičnu sudbinu dr. Travljanin, ti si organizirao skup u bolnici na kojem su osuđeni počinitelji zločina, a da mnogo ne govorimo o tvojoj neizmjernoj ulozi u organiziranju jedinstvenog, veličanstvenog i spasonosnog “Bijelog puta” s prof. dr. Langom i ostalima za pomoć središnjoj Bosni.
Hrvatski narod ti je bio najvažnije u životu te si znao da taj narod bez kvalitetnog zdravstva i obrazovanja neće opstati. Uvjet za to bila je izgradnja dobre bolnice kakve su druga dva naroda imala u svojim većinskim gradovima. Zbog toga si već u vrijeme rata, zajedno s pojedincima iz bolnice, tražio načine kako ostvariti san o izgradnji bolnice. Bio si predsjednik Upravnog vijeća bolnice. Zajedno s ravnateljem i njegovim suradnicima uspio si animirati sve lokalne domoljube da pomognu, a Republika Hrvatska pružila nam je svesrdnu pomoć, kako materijalnu tako i kadrovsku. Iskustvo je govorilo da bez vlastitog kadra nema napretka te si među prvima prihvatio ideju o osnivanju Medicinskog fakulteta,piše vecernji.ba. Na sve načine si s ostalim matičarima uspio isposlovati odobrenje sa samog vrha vlasti u Zagrebu za osnivanje Medicinskog fakulteta u Mostaru.
Državni ured za Hrvate
Hrvatski narod se uvjerio u tvoje poštenje, iskrenost i beskompromisnost te si izabran 2003. godine za zastupnika u Hrvatskom saboru, gdje si istinski odradio dva mandata. Između mnogih uspješno odrađenih zadataka, bio si pokretač donošenja Strategije i Zakona o odnosima Republike Hrvatske i Hrvata izvan Republike Hrvatske, kao i Deklaracije o potpori hrvatskom narodu u BiH i BiH na putu u EU. Temeljem toga organiziran je Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i Savjet za Hrvate izvan Republike Hrvatske.
Kada si kasnije bio na drugim dužnostima, uvijek si bio s našom bolnicom u kontaktu i zanimao si se o njezinu napretku. Posvetio si se i znanstvenom napredovanju te si, uz brojne obiteljske obveze, uspio magistrirati i doktorirati te u zvanju docenta održavati nastavu na Medicinskom fakultetu i Fakultetu zdravstvenih znanosti u Mostaru.
Pri našim susretima bio si uvijek srčan, razdragan i svoje si veselo raspoloženje prenosio i na ostale oko sebe. Znao si reći da se prema Božjem zakonu, kojega si se striktno držao, svaki čovjek treba ponašati prema drugom kao prema samom sebi, a nekad i bolje. Bog će cijeniti tvoje poštenje, ljubav prema ljudima i žrtvu tijekom života i nagradit te vječnošću. Pokoj ti duši.•
