Hrvatski vojnik Ivo Brešan i kako su ljudi iz livanjskog kraja nesebično pomagali Šibenčanima u Rujanskom ratu
Sredinom Rujanskog rata Šibenčani su dobili jasnu potvrdu od Hrvata iz Bosne i Hercegovine kako nisu usamljeni u svojoj hrabroj borbi protiv pobunjenih Srba. Vijest da njihove uspjehe cijene i preko granice, koja je, kad je riječ o stanovnicima Hercegovine i Dalmacije, djelovala više nego simbolično.
– Pomozite nam kako znate i možete! Neprijatelj je na Šibenskom mostu, pa nam pomoć može stići jedino iz Hercegovine i s hrvatskog juga – zavapio je priznati šibenski kazališni redatelj Pero Mioč svojim prijateljima (i zemljacima) Livnjacima.
Nije dugo trebalo da kamioni s pomoći užurbano krenu iz Livna prema Krešimirovu gradu. Profesori Ante Beaković i Ivo Čeko, te slikar Stipo Zoraja s hrabrim vozačem Zelom prednjačili su u organizaciji humanitarne pomoći ratom ugroženim Šibenčanima. Šibenski “časnik za vezu” ostao je već spomenuti Mioč, podrijetlom iz Šuice, kojemu je riječ domoljublje sve samo ne fraza. Hrvat, jednako zaljubljen u Šibenik, gdje mu je stalna adresa i Livno, odakle je krenuo u svijet.
U Šibenik i (kasnije) Vodice iz Livna je stizalo sve ili gotovo sve. Hrana, drvo, tkanina za (granatama narušeno) Šibensko kazalište…
PRIJATELJSTVO S LIVNOM
Čak su poslije i livanjski nogometaši Perić i Matan odjenuli šibenski dres u prvoj sezoni Prve hrvatske lige.
Čvrsti most prema Livnu podignuli su i nezaboravni književnik Ivo Brešan, i stari zafrkant, glumac Mate Gulin kao članovi šibenske Umjetničke čete. Poslije šibenske kazališne predstave u Livnu, domaćini su, poštujući i na svoj način famozno šibensko “Oba su pala”, uputili na topničku bitnicu na Zečevo pun kamion suhomesnate robe. Kad je doznao da Šibenik ima teškoća u opskrbi mlijekom, livanjski svećenik fra Miroslav reagirao je spremno, simbolički i duhovito. U jednom od kamiona za Šibenik poslao je živu, živcatu kozu!
Priču o prijateljstvu Šibenika i Livna dodatno je podgrijao gastarbajter Frane Pašalić, podrijetlom iz livanjskog kraja, koji je u njemačkom Münchenu od prvog dana disao s napadnutim Šibenikom. Pritom mu je čvrsta veza bio Josip Juras, predsjednik Kriznog stožera grada Šibenika i kasniji ministar.
Teško je nabrojiti sve Pašalićeve donacije hrabrim ratnicima šibenskog kraja. Tisuću i pol vojničkih zimskih kaputa, više od 300 vojničkih šatora…Kažu da se vrijednost pomoći, koju je poslao Pašalić mjeri u stotinama tisuća njemačkih maraka. Razapet emocijama između hercegovačkog zavičaja i želje da pomogne šibenskom kraju Pašalić je svoju pomoć Krešimirovu gradu u jednom trenutku uvjetovao slanjem 3 šibenska dalekometna topa u Livno. I ne sluteći da će artiljerija puno manje trebati Livnjacima nego obrani Hrvatske. Poglavito, četiri godine poslije, kad su se sa snježnih vrhova Dinare tražili putovi oslobođenja kraljevskoga grada Knina.
VELIKA INVESTICIJA
Pašalić je želju da pomogne ratom zahvaćenom šibenskom kraju dodatno oplemenio svojom odlukom da svoj put gospodarstvenika nastavi u Rogoznici, gdje je izgradio najbolju hrvatsku marinu Frapa. Sa svojim je luksuznim brodom ljeti nerijetko bio privezan u primoštenskoj marini Kremik, pa njegov prijatelj, Primoštenac Ivan Soža i nije imao posebnih problema da ga dodatno nagovori na izgradnju nautičke luke u susjednoj Rogoznici.
Prve “papire” za tu nemalu investiciju od 20 milijuna njemačkih maraka Pašalić je počeo, vjerovali ili ne, praktički skupljati već u rujnu 1991. godine. U doba, kad se ratni nemir prosuo od Knina do Žirja. U trenutku, kad je trećina Lijepe naše bila okupirana, a veza između hrvatskog sjevera i juga svedena na stalno granatirani Paški most.
– Bilo je, ne krijem, ozbiljnih njemačkih gospodarstvenika i mojih prijatelja, koji su me uvjeravali da sam lud, kad sam krenuo u tu, po njima, izuzetno rizičnu investiciju. Mene je, međutim, na ulaganje na (ne)izravan način natjerala hrabrost šibenskih ratnika, koji su me uvjerili da ćemo pobjednički završiti Domovinski rat. Zato sam bez imalo straha od neprijatelja i mogućeg poslovnog neuspjeha uložio sve što sam imao u izgradnju marine u Rogoznici – govorio nam je nekoliko godina poslije Frane Pašalić.
Poslovna hrabrost mu je “debelo” honorirana. Nije ni slutio da će nautička luka Frapa biti dvadesetak puta proglašena najboljom na hrvatskoj obali Jadrana, a jednom i u svijetu. Kao generator turističkog razvoja Rogoznice i svojevrsno podsjećanje na neraskidivu vezu Šibenčana i Livnjaka u najtežim danima slavnog Rujanskog rata.
Danas se Pašalić rado sjeća burnog rujna 1991. godine. No, neizbježno zagrinta, kad mu spomeneš neke od aktualnih političkih prvaka. S nesalomljivim uvjerenjem kako su Šibenčani (i ne samo Šibenčani !) prije trideset godina bili puno složniji i uspješniji u Domovinskom ratu nego danas u miru!
