Hrvatska je primila izbjeglice iz Jajca; Nema naoružanja koje tzv. JNA nije koristila u napadima na kraljevski grad

“Danas slavimo dan velike pobjede i oslobođenja kraljevskog grada Jajca, poslije tri godine okupacije i prognanstva jajačkih Hrvata, Bošnjaka ali i nezanemarivog broja Srba koji su tijekom šestomjesečne opsade Jajca ostali sa svojim sugrađanima dijeleći s njima sve ratne patnje i stradanja”, istaknuo je Brtan.

Jedan od domaćina današnje proslave 23. obljetnice oslobađanja Jajca, Anto Bratan, u ime udruge “13. rujan” istaknuo je i herojski otpor jajačkih branitelja koji su sedam mjeseci branili crtu bojišnice od 120 km odolijevajući napadima daleko brojnijeg i nadmoćnijeg neprijatelja.

“Skoro da ne postoji naoružanje iz tada bogatog arsenala tzv. JNA koje nije korišteno u napadima na Jajce – od raketa zemlja-zemlja do 128 zračnih napada.

Mnoge druge postrojbe, posebno iz Središnje Bosne, također su dale veliki doprinos i podnijele veliku žrtvu u obrani Jajca 1992. godine”, kazao je Brtan.

Napomenuo je i kako su u oslobađanju Jajca sudjelovale brojne postorjbe HVO-a i HV-a, ali da taj grad posebnu zahvalnost duguje pripadnicima Kotorvaroške bojne HVO-a.

“Oni  su 1992. ostali s nama do zadnjeg trenutka.Rijetko je spominjano da su pripadnici te bojne zaslužni za propast neprijateljske operacije „Vrbas“ koja je imala za cilj presijecanja “koridora” i dovođenja Jajca u potpuno okruženje. Gubitci koje su 15. kolovoza 1992. nanijeli neprijatelju, više od 30 poginulih i skoro 100 ranjenih vojnika, natjerali su ih da prekinu operaciju. Teško je i zamisliti kakva bi sudbina zadesila građane Jajca da je ta operacija uspjela”, rekao je Brtan.

Prema njegovim riječima, tijekom opsade Jajca, od travnja do kraja listopada 1992., poginulo je 111 pripadnika HVO-a, a u narednih nekoliko mjeseci još ih je 9 preminulo od posljedica ranjavanja u Jajcu. U drugim postrojama HVO-a i Hrvatske vojske, poslije pada Jajca, poginulo je još 98 jajačkih Hrvata.

“U dugoj i slavnoj povijesti Jajca, vjerojatno nikada nije bilo toliko bola i patnji, tako sustavnog uništavanja sakralnih objekata i imovine kao te kobne 1992. godine. Hladne jesenje kiše ispratile su nas iz Jajca na put neizvjesnosti, novih patnji i stradanja”, izjavio je Bratan.

Istaknuo je i kako su Hrvati Jajca bili toplo prihvaćeni kao izbjeglice u u Središnjoj Bosni, u Hercegovini, u Tomislavgradu i Livnu.

“Prihvatila nas je i R. Hrvatska, ne pitajući tko je Hrvat, Musliman ili Srbin. Ne smijemo zaboraviti ni tko je skrbio o našem narodu tijekom tri teške godine prognanstva, također ne praveći razliku tko je kakve vjere ili nacije. To su bili naši franjevci, predvođeni gvardijanom fra Stipom Marčinkovićem, koji su skrbili o Jajčanima i u Herceg Bosni i R. Hrvatskoj”, kazao je Brtan.

Istaknuo je i kako su bosanski franjevci pomagali i materijalno i duhovno te čuvali iskru nade u povratak zavičaju.

“Ostale su mi u sjećanju proročanske riječi fra Stipe kada je kazao okupljenim vjernicima na misi u Podhumu kod Livna, listopada 1994. povodom 2. obljetnice pada Jajca da će sljedeća godina biti puno bolja i da moramo vjerovati u povratak u Jajce. Vjerujem da je time htio ohrabriti svoj puk, da ne klonu duhom i da se mole i nadaju. Nije mogao znati da je taj trenutak tako blizu, a bio je”, kazao je.

Prema njegovim riječima, već  krajem 1994. godine započele su oslobodilačke opracije na Kupresu. Bila je to uvertira za najsjajnije vojne operacije Hrvatskih snaga u povijesti hrvatskog naroda.

“Svaka od tih operacija zaslužuje posebno mjesto u vojnoj povijesti. Nama je svakako najvažnija VRO ‘Maestral’ u kojoj je osobođen kraljevski grad Jajce”, zaključio je u razgovoru za Dnevnik.ba, Ante Brtan, časnik HVO-a iz Jajca i današnji domaćin proslave 23. obljetnice VRO Maestral.