HRS NEĆE DOZVOLITI RASPRODAJU ONOGA ZA ŠTO SE KRVARILO
Nakon što smo nekako uspjeli spriječiti, ili odgoditi bar, usvajanje Zakona o šumama Federacije, zadnje u nizu federalnih kukavičkih jaja koje nam se servira je ideja o federalnom Zakonu o nacionalnom parku Blidinje. Kako je to bilo i sa spomenutim Zakonom o šumama, u propagandu se uključuju sve partijske medijske mašinerije koje nam žele prodati kako je sve to za naš interes. Kao da svi mi patimo od kolektivne amnezije, preko partijskih glasila ravnatelj parka Blidinje Zdravko Kutle nam tumači kako je nužno za spas Parka „donošenje federalnog Zakona o nacionalnom parku Blidinje i predaja nadležnosti“, jer se ne može upravljati tako vrijednim resursom kada se trebaju tri županije dogovoriti. Nevjerojatno!!!
Budući da je ravnatelj iznio cijeli niz besmislica te da je riječ o zornom primjeru kako i na koji način rade/funkcioniraju partijski uhljebi na čelu javnih tvrtki, jednostavno je obveza odgovoriti.
Na osnovu Zakona o zaštiti prirode, Park „Blidinje“ su osnovale županije, tri sa većinskim hrvatskim stanovništvom i gotovo apsolutnom hrvatskom vlašću HBŽ, ZHŽ i HNŽ. Ravnatelj Kutle preuzima Park prirode s dosta neplaćenih obveza, ali i sa imovinom koja višestruko premašuje te obveze. Dolaskom Kutle, kreće rasprodaja, na način da se prvo imovina daje u najam, pa kasnije proda tim istim tvrtkama koje su uzele imovinu u najam.
Tako je za iznos od 105 000 KM prodana žičara na skijalištu, na ime duga od 1200 KM bivšem uposleniku. Žičara kojoj je nabavna vrijednost bila 2,4 milijuna maraka i u koju je samo godinu prije prodaje uloženo 27.000 € novca Parka prirode. Umjesto da se dug namiri pokretnom imovinom, gle slučaja, sud u Konjicu, koji je isključivo komunicirao sa Kutlom, odlučuje prodati ono najvrjednije. Nakon toga je prodan i restoran „Pahuljica“ za početnu cijenu 332.286 KM tvrtki kojoj je ravnatelj iznajmio isti restoran godinu ranije. U ovaj restoran je samo 2012. godine bilo uloženo 120.000 KM naših novaca.
Nakon rasprodaje imovine koja je krajem 2015 vrijedila 4,5 milijuna KM godine 2017. ravnatelj u intervjuu spominje neplaćene dugove za struju 90.000 KM, radnicima 70.000 KM i sudski spor težak 3 milijuna KM. S obzirom da se ovako restrukturirao Park prirode te da su dugovanja ostala i nakon rasprodaje imovine, onda i ne čudi da se 2021. zaziva Federacija u spas. Tko će drugi, nego Federacija namiriti naše uhljebe koji nakon skoro deset godina upravljanja sebi u partijskim glasilima postave pitanje i na ista odgovore na način: „Ako i lokalpatriotski gledate, mi slabo znamo upraviti onim što imamo“.
Ravnatelj koji punih deset godina upravlja parkom izjavljuje ovo i naglašava: „Zato sada, kad odemo na federalnu razinu, vjerujem da će se mnoge stvari raditi bolje“, objavljujući stvarne razloge prebacivanja na Federalnu razinu riječima: „Kad se potpuno riješi priča s nacionalnim parkom, mi ćemo dobiti 700 tisuća KM za hladni pogon, za rendžere….“
Tu se dolazi do odgovora zašto se forsira federalni Zakon o nacionalnom parku Blidinje, ali i kolika je cijena prodaje onoga za što se nekad ginulo da bi se obranilo. Osnovni motiv je novac, jer se spiskalo sve što se spiskati da iz Parka kojeg su stvarale i stvorile županije, pa se želi dodatno parazitariti, ne libeći se za 700 000 KM prodati ono za što se ginulo. Ne samo da prijedlog federalnog Zakona ne garantira nikakvo upošljavanje lokalnog stanovništva, imenovanje Uprave ispred općina (sve bi imenovala Vlada FBiH), pristaje se na projekt „federalnih rendžera“, ideja začeta u središtu SDA u cilju sarajevskog ovladavanja šumskim i prirodnim resursima tri spomenute županije.
Djelovanjem preko jedinica lokalne samouprave HRS je već pokrenuo aktivnosti obrane interesa ne samo ove tri županije gdje Hrvati čine većinu, nego i općina. Postoje sasvim dovoljni mehanizmi na županijskim i lokalnim razinama s kojim se mogu ne samo zaštititi resursi Parka „Blidinje“, nego od toga napraviti jedan od gospodarskih pokretača ove tri županije i općina koje pokriva.
Na ovome ćemo inzistirati do kraja, kao i na demaskiranju traljavosti i licemjerstva partijskih uhljeba koji nam prodaju resursa koji su NAŠI, a ne partijski, promoviraju kao nacionalni interes. Županije su zadnji, ali i jedini bastion obrane hrvatske konstitutivnosti u BiH, tko god radi na njihovom slabljenju je izdajnik hrvatskih nacionalnih interesa i u nama će imati najjačeg i najljućeg protivnika. Nećemo vam to dopustiti, ma kolikogod se vi busali u svoja licemjerna domoljubno (interesna) legitimna prsa.
Ivica Brešić
HRS
