Hodak: Lepoj Breni nitko nije isključio struju, kao onda Thompsonu na dočeku Vatrenima
Podsjetili smo se s dužnim poštovanjem na godišnjicu smrti prvog hrvatskog predsjednika – dr. Franje Tuđmana. I ovoga su puta, čovjeku koji je dobio rat protiv srpskog agresora i koji je s RH zaokružio svoju političku agendu, stizala priznanja sa svih strana.
Bio sam tronut načinom kako se Tuđmana prisjetio HRT. Kako to i priliči “katedrali duha” prepustili su to imaginaciji svog udarnog urednika Denisa Latina. Progresivni Denis objavio je na svom zidu poštansku marku na kojoj se nalazio lik pokojnog Predsjednika uz prekrasan lirski tekst: “Markica izbačena iz upotrebe nakon kratkog vremena jer narod nije znao s koje strane da pljune na nju”. Sad je napokon jasno koji se to kapacitet krije u jugo-Denisu.
On je između ostalog i urednik večernje emisije “Otvoreno” pa odlučuje tko će biti pozvan u emisiju. To se moglo vidjeti neposredno pred parlamentarne izbore u Engleskoj. “Latini” puni mudrosti i partijske pameti uvjeravali su nas da će biti gusto… Boris Johnson ima malu prednost, bit će “tijesno” navijale su Latinove “punjene ptice”. Kad mala čela stvaraju velika načela pogode k’o prstom u gov… Johnsonova Konzervativna stranka doživjela je “tijesan” izborni trijumf kakav se ne pamti još od vremena Margaret Thatcher. Glavna oporbena stranka Laburisti “tijesno” je izborila najgori izborni rezultat još od 1935. Tada čak ni ja nisam bio rođen.
I kad smo već kod međunarodnih događaja, treba napomenuti da je Johnsonu prvi čestitao Donald Trump ponudivši Britaniji čvrsto savezništvo, trgovinske ugovore o kojima Njemačka i Francuska mogu samo sanjati. U Bruxellesu su “oduševljeni” rezultatom parlamentarnih izbora u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Napokon se ostvaruje legendarna parola 6. ličke: “Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska”. Budućnost EU-a doznat će se vrlo brzo. Možda već onda kad naša vidovita “Baba Vanga” iliti Thompsonov “obožavatelj” Denis Latin “skocka” jedan pravi narodni ansambl u “Otvorenom” pa nam Mislav Togonal predstavi creme de la creme “Lepe njihove”. To bi mogli biti Dejan Jović, Šokra Beljak, Ante Tomić, Nenad Stazić, Pupovac, Rada, Anka Taritaš Mrak i da ne nabrajam dalje. Ono što smo znali, a sada i potvrdili, HRT je jedna ljevičarsko-sektaška grupa u kojoj ima više mentalnih Jugoslavena nego u propaloj Jugi.
Liberalnija od HRT-a bila je čak i nekadašnja RTB s Mijom Aleksićem i Čkaljom. Današnjom HRT-om vladaju Daniela Trbović koja se još nije dokopala nagrade za cinkanje Gotovine, Rene Bitorajac i preostali jugovići koji još nisu otišli u ideološku pečalbu na N1. Nagraditi uredničkom foteljom na Hrvatskoj radioteleviziji radikalnog jugo-unitaristu farsa je bez presedana. Čovjek koji je doslovno “riknuo” kad je među nogometašima na povratku iz Moskve vidio Thompsona u autobusu s Vatrenima. Morali su mu pružiti čašu vode sa šećerom da ga ne strefi infarkt. To je jeftini haranger protiv Tuđmana. Može biti urednik samo na dvije televizije – beogradskoj i HRT-u.
Premda je prošlo skoro dvadeset godina od Tuđmanove smrti, pokojni Predsjednik je još uvijek skoro na dnevnoj osnovi izložen dezinformacijskim kampanjama kojima je bio izložen od početka svoje borbe za hrvatsku nezavisnost. Povjesničar Davor Marijan tvrdi da je Tuđman “bez ikakve konkurencije najoklevetanija osoba hrvatske povijesti”. Roman Domović, predavač na Tehničkom veleučilištu, piše: “Nevjerojatan je broj članaka negativno orijentiranih prema Tuđmanu…koji stvaraju lažnu sliku o njemu.
Na temelju takvih pisanja moglo bi se zaključiti da je čovjek koji je postavio platformu hrvatske nezavisnosti…izveo Hrvatsku iz totalitarne komunističke Juge i uveo demokraciju, vodio je u ostvarenju samostalnosti i suverenosti, s narodom pobijedio u nametnutom ratu iz kojeg je Hrvatska izašla u svojim granicama i ostvario međunarodno priznanje – da je takav čovjek za Hrvate apsolutni negativac u hrvatskoj povijesti…”. To će biti moguće tako dugo dok nam na filozofskim fakultetima predaju razni Jakovine, Markovine, Klasići, Goldsteini i slična bratja. Bit će moguće i dok na Vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman” u Zagrebu predaju budućim časnicima Dejan Jović i Tvrtko Jakovina – srpski nacionalist i deklarirani Jugoslaven.
Svi oni “rokću” o tobožnje nedostatku demokracije u državi. Tako je “profesorka“ Katarina Peović, inače kandidatkinja Radničke fronte na predstojećim predsjedničkim izborima, “mrtva ‘ladna” izjavila da je “Srbima u Hrvatskoj kao Židovima u Trećem Rajhu”. Analogno toj gluposti ispada da su Židovi u Hitlerovoj Njemačkoj bili u koaliciji s Hitlerom i ekipom… Eto, u kakvoj nevjerojatnoj državi živimo. Živimo s Katarinom Peović, Dragom Pilselom, Matom Kapovićem, Obersnelom, Puhovskim, Granićem, Pusićima, Sanjom Sarnavkom, Jakovinom koji me nedavno iznenadio udbaškom lucidnošću izjavivši za Tuđmana: “On zapravo nikada nije ispao iz svog generalskog šinjela”. Krivo Tvrtko, krivo! Samo jednom je izašao i to je bilo dovoljno da tvoji pobjegnu traktorima kući. Više mu i nije trebalo. Kao predavač na Hrvatskom vojnom učilištu on danas širi “istinu” o prvom hrvatskom predsjedniku. Još su samo trebali angažirati i Ivu Goldsteina, Sanju Modrić, a možda čak i Lepu Brenu u legendarnoj četničkoj uniformi pa da budućim časnicima zapjeva ‘Jugoslovenku‘ kao neki dan u zagrebačkoj Areni pred 20.000 oduševljenih poklonika.
Umjesto recikliranog humora kojeg ubacujem između dva teksta ovoga ću puta prenijeti što je o Tuđmanu mislio i napisao Henry Kissinger, legendarni američki diplomat u razdoblju od 1960. pa do 1977.: “Gospodine Predsjedniče, Vi ste zadužili svoj narod jer ste mu u povijesnim trenutcima bili na čelu i omogućili stvaranje države. Ali kao i svi veliki ljudi, niti Vi nećete dočekati izraze zahvalnosti za to. Učinit će to tek nadolazeće generacije. Ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kad ocjene budu donesene hladnom glavom”.
‘Tihi državni udar’ na Visokom prekršajnom sudu
Kaže Thompsonov odvjetnik Davorin Karačić: “Onima kojima nije prihvatljiv ZDS nije prihvatljiva ni ova država”. Više puta sam napisao da je borba tzv. antifa protiv ZDS čista utopija. Ne bi ga uspjeli eliminirati ni Maras, ni Stazić ni Beljak zajedno. A opće je poznato kakav ogroman ugled oni uživaju među pukom. Skoro k’o Obersnel i Dragec Pilsel zajedno. Oprezni, a stabilni. Nedavno je jedan od njih podučio svog sugovornika starom poslovicom. “Ne vjeruj Dancima ni kad darove nose”. No izgleda da je na Visokom prekršajnom sudu došlo do “tihog državnog udara” u odnosu na legalnost “klero-fašističkog” pozdrava ZDS.
Četiri godine HOS i branitelji su ginuli s uzvikom ZDS, a da pojma nisu imali da su upravo oni “klerofašisti”, a ne oni koji su nas napali, okupirali i razorili Hrvatsku. I kad je Ministarstvo uprave Ivice Račana, inače poznatog “ustaše”, legaliziralo HOS-ov znak, naivni su pomislili da je negacija tog uzvika otišla u povijest.
Račan je umro, došao je Sanader, pa Kosorica – HDZ-ovi antife. Uključili su se i Slavica Lukić, Gera Gerovac, Brane Pofuk, Vedrana Rudan, Robert Bajruši, Ivanka Toma i druga “jaka” medijska imena. Istovremeno na Visokom prekršajnom sudu je formirano “respektabilno” vijeće s “avnojskim” referencama koje je av(nojevski) gurnulo glavu u pijesak. Ne žele čuti ni za Račana, ni 780 HOS-ovih ratnika koji su poginuli s pozdravom ZDS na usnama. Predsjednik vijeća je moj bivši prijatelj i teniski partner Siniša Senjanović, a članice vijeća su Branka Žigante Živković i Renata Popović. Počelo je s mojim klijentom Joe Šimunićem i nastavilo se sistematski, pedantno i rezolutno s Thompsonom.
Ivan Turudić, predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, je rezolutan: “Nijedno vijeće na Visokom prekršajnom sudu ne može više suditi drugačije”. U prvi sam mah pomislio onako “rigidno desničarski” – j…. se! Uveli smo anglosaksonsko “presedansko pravo” pa pravo nam bilo. No izgleda da tri sutkinje Visokog prekršajnog suda nisu čule ni pročitale Turudićevo “mudro proročanstvo”. Vijeće u sastavu Anđa Ćorluka, Ivanka Mašić i Mirjana Margetić odbilo je žalbu šibensko-kninske policije na prvostupanjsku oslobađajuću presudu koju je donio sudac Ivan Lokas.
Antifašisti su odmah skočili na svoje kržljave noge. Odluka je trenutno kod evidentičara sudske prakse i tek ako je potvrdi, ona se odašilje strankama. Do tada čitamo “formalno-pravne i antifašističke floskule” o pozdravu iz pjesme Čavoglave koji je prošao kod Ivice Račana, ali ne prolazi kod 6.ličke, Branke, Renate, Slavice i političkog komesara Siniše. Možda “ljevičarski, progresivni i antifašistički” suci uspiju zatvoriti i ovu rupu iz koje curi ustajali klero-fašizam. Ali curit će i dalje. Osobito kad “majstori” definitivno odu.
Qui quod vult dicit, quae non vult audiet ili tko govori što hoće, čut će što neće – još davno je govorio mudri Latin Terencije.
Do sada me svojim liberalizmom oduševljavao samo papa Franjo. No nedavno me istinski ganulo saznanje da su njemački biskupi proglasili homoseksualnost “normalnim oblikom seksualne sklonosti”. Eto to je taj “civilizirani moderni svijet”. Malo mi je žao biskupa Vlade Košića. Baš me zanima što on misli o tom “civilizacijskom iskoraku” Katoličke crkve? Taj iskorak je kod nas još davno dobio sva prava sukladno onom vicu “ima pedera, ali nema love”.
Izgubljeni IDS i ostali pitomci JNA
U povodu “skandalozne” odluke Visokog prekršajnog suda javili su se iz svojih vila IDS-ovci. Smirila se frka oko Uljanika i oni odmah krenuli u 7. prijateljsku ofenzivu. “U zemlji koja za nekoliko tjedana preuzima predsjedavanje EU-om, sud je odlučio da nema ništa spornog u veličanju fašizma. Fantastičan uvod u hrvatsko predsjedanje…” pa dodaju kako bi u ovom slučaju trebalo javiti kolegama Nijemcima da je pozdrav “Heil Hitler” sasvim OK.
Miletić i ostali pitomci JNA “ističu da sav civilizirani svijet jednoglasno osuđuje revitalizaciju zločinačkih režima poput fašizma i nacizma te da reagira na bilo kakav oblik promicanja…” itd. itd. Mislim da ste odmah uočili plitkost ovih jugo-farizeja. Od silne dvoličnosti izgubili su “memoriju pamćenja”.
Komunistička nomenklatura misli da je ovo 1945. Da, čitav svijet osuđuje fašizam i nacizam, ali drugovi komunjare iz Istre, osuđuje i komunizam tj. vas kod kojih komunisti vladaju dulje nego u Sjevernoj Koreji! Umjesto da ste se bavili Uljanikom, vi se bavite izlizanom partijskom frazeologijom kako bi oblatili pozdrav pod kojim je pometena vaša JNA.
Počeo sam s njemačkim biskupima pa se sada pitam u kakvoj su uzročnoj vezi jedni s drugima… Ne znam. Možda po “progresivnosti”. Prisjetih se kako je svojevremeno kardinal Walter Brandmüller, predsjednik emeritus Papinskog odbora za povijesne znanosti, upozorio da bi – nastavi li se ovim putem koji dovodi u pitanje crkveno učenje o celibatu, muškom svećenstvu, homoseksualnosti i braku moglo doći do “nacionalne crkve” bez “gotovo ikakve veze s Rimom”. Kardinal misli kako bi to zasigurno bio najsigurniji put do konačnog propadanja njemačke Crkve.
Ako se sjećate onih “obećavajućih” dana kad je biskupija Gurk-Klagenfurt odbila dati dopuštenje Hrvatskoj biskupskoj konferenciji da se 18. svibnja služi misa na komemoraciji za žrtve Bleiburga, kardinal Schönborn je, razgovarajući s novinarima, rekao: “Ovo je kompleksno pitanje”. Pišući ovu kolumnu naletim na sliku koncerta u katedrali svetog Stjepana u Beču. Svrha koncerta nije kompleksna već krajnje humana – prikupljanje sredstava za LGBT zajednicu. Baš me zanima mišljenje kardinala Brandmüellera, emeritusa…
Kod Zagoraca sve je puno jednostavnije zahvaljujući jeziku. Kći javlja mami doma u Krapinu da planira prespavati kod dečka i pošalje joj SMS: “Mama, večeras me ne bu!” A mama odgovara: “Naj se sekirati, morti bu te sutra!”
Kad smo već kod slika, gledam tri crno bijele slike iz mitske 1945. I moje slike iz tih godina su sve crno bijele. Mislim da tada još nije bio izumljen kolor. Film srećom već jest. Prva slika: Pariz. Dan pobjede. Čitav grad je na ulicama. Nepoznati muškarci i žene se ljube. Nitko ne zna što je to LGBT. Druga slika: oslobođenje Osla 1945. Norvežani u transu od sreće i veselja. Kvisling pred suđenjem i strijeljanjem. Ulice poput nogometnog stadiona. Ni igla ne stane među ljude. Treća slika: oslobođenje Zagreba 8. svibnja 1945. “Masa sretnih i veselih ljudi na Jelačić placu”. Malo morgen!!! Osim bana Jelačića i njegovog konja nigdje ni mrava. Dvadesetak dana kasnije stotine i tisuće razoružanih oslobođeno je od života.
Ministarstvo uprave je neki dan objavilo: “Umrle osobe više neće moći glasovati”. Što sad? Sjećam se kad je svojedobno Jadranka Kosor bila kandidatkinja za predsjednicu. Zlobnici su tvrdili da su tada sva groblja u RH glasovala za nju. Sva, osim groblja u Varaždinu. To groblje je tada jedino u Hrvatskoj imalo video-nadzor. Sad je kraj. Video, ne-video, glasuju samo živi! Eto, kako to EU ubija naše stare, dobre tradicije.
Davno mi se uvukla u srce jedna izjava Mate Crkvenca, nekadašnjeg ministra financija u Vladi Ivice Račana: “Narod živi dobro samo što to ne zna”. I Hrvati su 8. svibnja 1945. bili oduševljeni ulaskom “osloboditelja” u Zagreb, samo što to tada još nisu znali. Ali je zato ovih dana dvadeset tisuća ljudi u zagrebačkoj Areni iskreno skočilo na noge od oduševljenja kad je Lepa Brena zapjevala ‘Jugoslovenku’. U isti čas je eksplodirao i veličanstveni vatromet. Zanimljivo, “našoj Breni” nitko u tom trenutku nije isključio struju i mikrofon kao onomad Thompsonu. A dvadeset hiljada grla je urlalo od veselja…
Zvonimir Hodak / direktno.hr
