HERCEGOVAČI VIKING IZ TOMISLAVGRADA: Stipe Pleić Flick izrađuje unikatne sjekire
Inspiriran serijom Vikinzi, Stipe Pleić iz Tomislavgrada odlučio se na izradu vikinških sjekira. Svaka je unikatna, a izložio ih je na sajmu u Mostaru.
On je Stipe Pleić zvani Flick, dolazi iz Tomislavgrada, a na sajmu u Mostaru predstavio je svoju kolekciju unikatnih vikinških sjekira, mačeva, noževa i štapova. Kaže u šali da se time bavi jer baš to žene vole, a tvrdi da postoje itekako ozbiljne veze između Vikinga i Balkanaca.
“Izradu ovih, nazovimo ih rekvizita, sam započeo prije tri godine ponukan serijom Vikinzi, a izlažem ih zadnjih godinu i pol dana po sajmovima. Imao sam i par izložbi“, priča Stipe Pleić te dodaje kako ljudi fenomenalno reagiraju na ove predmete.
Našalio sam se rekavši kako sada Bosna osim piramida ima i vikinške sjekire te su se time ove dvije kulture sastale. “Mislim da su Vikinzi i Slaveni isprepleteni. Čak mislim da smo mi malo stariji od Vikinga“, tumači Flick pojasnivši: “Ne bih ulazio u povijest da me koji stručnjak ne bi oporvgnuo, ali ima dosta sličnosti između slavenačke i vikinške kulture“, kaže Pleić.
Kako prenosi agroklub.ba sjekire koje izrađuje dostižu i cijenu od 100 KM, dok su one manje oko 50 KM.
“Da bih napravio jednu vikinšku sjekiru, bez dodatnog rezbarenja, jer neke rezbarim, neke ne, treba mi oko dva dana. Na takvima samo crtam. Za ove s rezbarijom mi treba i do deset dana. Sve motive koje crtam i rezbarim su isključivo moja ideja. Ni jedna sjekira nije ista, sve su različite. Ne postoje dva ista uzorka. Sve su unikati“, kaže Pleić.
Dodaje kako misli da ljudi koji kupuju njegove rekvizite većinom ih kupuju za ukras. “Uzimaju da bi ih stavili u neku svoju brvnaru, vikinedicu iznad kamina i slično.”
Da su sjekire zaista unikatne i potpuni ručni rad, dokazuje i činjenica da glavu sjekire Pleiću kuje kovač. “Drvo nabavljam svukud. Uglavnom koristim kuvanu ili parenu bukovinu“, otkriva Flick kojemu je posao sa sjekirama hobi. “Izrađujem ih iz ljubavi. Inače sam uposlenik Hercegbosanske županije pa mi ovo dođe kao terapija nakon posla.”