Hercegbosanski aparthejd Kako je zavladala manjinska kasta u Hrvata
Najgori blef u političkoj povijesti hrvatskog naroda je onaj Dragana Čovića koji godinama loše blefa našu i međunarodnu javnost da želi mijenjati izborni zakon. Svaki iole ozbiljan analitičar, a posebno dragi prijatelj iz međunarodne zajednice zna, da su Dragan Čović i njegova kasta zadnji koji žele mijenjati ovaj izborni zakon. Dok Bakir godinama glumi da nije prozreo u Čovićev blef, obojica skupa crpe sve nesavršenosti tog istog zakona da bi svaki zajarmio ostatke svoga naroda.
Zadnji lokalni izbori su dobar primjer kako savršenom suradnjom kroz biračke odbore svaki u svom ataru uspostavlja vladavinu elitne manjine koja se već i fizički i kulturološki razlikuje od ostatka naroda.
Bavit ćemo se primjerima iz naših hrvatskih sredina zapadne Hercegovine i Završja da bi jasno dokazali postojanje apartheida i kaste koja brojnošću rijetko gdje prelazi deset posto biračkog tijela pojedinih gradova i općina.
Krenimo od Kupresa, grada za koji su Hrvati ogromne ljudske i političke žrtve dali da bude hrvatski, da bi nakon 25 godina u njemu ostalo 700 do 800 povlaštenih koji biraju svoju vlast, lagodno i opušteno žive na državnim jaslama, ne brinu se dalje od jutarnje kave sutra na poslu u 8 sati, a činjenica da grad nestaje i da je upitan biološki opstanak Kupresa njih ne brine. Oni su pristali biti vlastiti okupatori, crpiti prirodne resurse za svoju ugodu pod parolom „dok dur- dur“. Ostali, koji nisu promaknuti u kastinsko društvo ili nisu imali stomaka za to, mogu komotno seliti jer ovi i ne planiraju stvarati uvjete za život svima. Nego, ima dok samo njima ima!
U Posušju, jednoj od rijetkih hrvatskih općina gdje se više rađa nego umire, načelnik je postao Načelnik sa čak 2800 glasova. Onaj bivši (Bago isto HDZ-ov) koji bi dobio i duplo više glasova, ali se nije uklopio u kastinsku shemu stožernika, nije bitan kao uspješan. Bitan je bilo kakav poslušnik, makar i sa minimalnom podrškom, ali ipak dovoljnom da manjina vlada Posušacima koji kao i velika većina Hrvata Herceg Bosne nisu ni izašli na izbore 15.studenoga.
U Livnu je gradonačelnika izabralo cijelih 9 % Livnjaka s pravom glasa. Iako je u Livnu kasta javne uprave znatno brojnija, i njima se ogadilo gledati kako im grad nestaje pa su i oni masovno apstinirali na izborima. A HDZ – ova mašinerija raspoređena po biračkim odborima kroz SDA i SNSD partnerska mjesta ovaj put nije bila uspješna da natrpa u kutije veću izlaznost, već su eto stali da vladaju Livnom sa devet posto podrške Livnjaka.
Slična je situacija u svim hercegovačkim općinama u kojima samo rijetki hrabri ljudi pokušavaju formirati oporbu u kastinski monolitnom postkomunističkom aparthejdu lokalnih sredina.
Što su Hrvati dobili od desetljeća takve politike!? Dobili smo kastu beskičmenih klimoglavaca, koji imaju prosječno veću plaću za nerad od ostatka države, malo bolja vozila na kredit, ljepšu misnu robu, i ogromnu količinu slobodnog vremena za sve one stvari koje ljudi s viškom slobodnog vremena rade. To je kasta koja je već uvela nasljedno pravo, pa će te vrlo često primijetiti da na dobro radno mjesto u javnoj upravi ili tvrtki dolazi prezimenjak ili najbliži srodnik prethodnog djelatnika.
Savršen je to proizvod Čović Dragana koji mu jamči da se nakon svakih izbora proglasi apsolutnim pobjednikom u Hrvata sa preko 10 % podrške biračkog tijela hrvatskog naroda u BiH. Naravno da računamo i na sve Hrvate koji su morali van BiH. Ako su privremeno otišli ne znači da su politički mrtvi!
Dobili smo i HNS, društvo blijedih staraca, koje posluži svake dvije godine da se priča o izbornom zakonu, neravnopravnosti, to jest trgovini biračkim odborima. Pogledajte samo rezultate po općinama tih stranaka HKDU-a, HSS-a, pa i 90ke. U plusu su samo računi predsjednika tih stranaka koje obilato dariva Č.D. pred svake izbore plaćajući im kandidaturu i biračke odbore.
Dobili smo demografski slom u većini sredina gdje su Hrvati većina, izgubivši polovinu poslijeratne populacije.
Dobili smo neprikosnovenog vođu koji je u ovih 16 godina stekao brojne drage prijatelje u međunarodnoj zajednici, koji je pričao o silnim nepravdama prema hrvatskom narodu kao najmalobrojnijem (a pri tom uspješno provodio politiku gušenja svih malobrojnijih politika u svom ataru), i uzeo sebi pravo da odlučuje u ime svih nas. Sam on!
Tako je nedavno odlučio sam, a da nam riječi nije rekao zašto, da ulazimo kao najmalobrojnija politička nacija u novu YU gospodarsku zajednicu, mini Schengen. U toj gospodarskoj zajednici od 20 milijuna ljudi, naš vođa sa svojom vojskom od 30.000 kastinskih neradnika i nacijom od jedva 300.000 Hrvata će moći konkurirati jedino na tržištu rada javnih djelatnika, jer se malo tko kao mi pokazao uspješan u kompliciranju rada javne uprave i javnih tvrtki. Tu nam čak i istočni susjedi i budući sugrađani mogu pozavidjeti.
Veliki stožernik, pun lažnog samopouzdanja ulazi u još jednu veliku bitku na lokalnim izborima od „presudne“ važnosti. Samo što će teško taktikom apstinencije pobijediti ranjeni SDA, kao što je to uspio u nacionalno monolitnim i depresivno nezainteresiranim općinama i gradovima zapadne Hercegovine i dijela Završja. Svoje je umrtvio do kliničke smrti a sad ih treba „najarcat“ protiv onih drugih da glasaju do zadnjega!? Hoće li uspjeti, rekla bi Đekna: „Ne zna se!“
Imaju li Mostarci zapadne obale izbora? Obzirom na rezultat HRS-a na lokalnim izborima 2020. godine uvjereni smo da ipak imaju!
GO HRS Livno
Ivica Brešić
