HBŽ: Novac ode za struju i lijekove, a o popravku krova ne mogu ni sanjati
Suradnja Federalne uprave civilne zaštite i humanitarne organizacije Pomozi.ba na području Livna i HBŽ-a počela je u proljeće prošle godine te nesmanjenim intenzitetom traje i danas, piše Večernji list BiH. Kako bi paketi pomoći stigli do najpotrebitijih brinu se žene kojima je stalo – deminerka i volonterka Pomozi.ba iz Livna Davorka Vrgoč, predsjednica livanjske Udruge žena oboljelih od raka dojke “Bistrica” Slavica Gotovac i Danka Zelić, predsjednica Udruge građanki “Grahovo” iz Bosanskog Grahova.
Tri žene dočekale su pošiljku iz Sarajeva, pobrinule se za skladištenje, a potom i za distribuciju. – Stigla nam je jedna dobra donacija od organizacije Pomozi.ba iz Sarajeva. Riječ je o paketima i po 25 kg brašna za 100 obitelji. MIZ Livno također je dobio pakete i brašno za 50 obitelji. Nadam se dobroj i daljnjoj suradnji koju ćemo proširiti i na Bosansko Grahovo uz pomoć gospođe Danke Zelić i njezine udruge – kazala nam je tom prigodom naša deminerka. Ona, Slavica i Danka prevalit će stotine kilometara kako bi pomoć stigla najugroženijima u Livno, Glamoč i Grahovo. Krenuli smo za ekipom u Bosansko Grahovo. Prva postaja Donji Kazanci. Više je prsta na jednoj ruci nego povratnika.
Jedna od njih je Milica Marijan. Pitamo koliko ih je u selu i što joj pomoć znači. – Ovdje smo samo nas tri. Moja kći, ja i baka. Imam mirovinu od 200 KM, kći od RS-a 80 KM, a pomoć mi puno znači – govori Milica i dodaje kako novac uglavnom ode za struju i liječenje bolesne kćeri. O popravku krova na loše obnovljenoj kućici ne može ni sanjati, kaže nam Danka Zelić. Pokazuje nam vlažan strop i pljesnive zidove te dodaje: – Kao prvo, ovi ljudi nemaju dovoljno novca za kupnju, a kao drugo, ovo su stvarno udaljena mjesta. Znate za selo Kazance. Ono je udaljeno nekih 32 km od B. Grahova, do prve trgovine. Nema prijevoza, nema autobusne linije, nema Centra za socijalni rad… Oni su i bolesni i nemoćni i stariji, tako da im zbilja ovdje nema tko otići ni po namirnice, ni po pomoć.
U selu Bilbije posjetili smo 83-godišnju Nadeždu Bilbija. O njoj skrbi susjeda. Nepokretna je, ali bistra uma, rječita, željna ljudi i priče. Pamti svaki datum kad su joj došli Danka ili netko od volontera, donijeli pomoć u hrani, pelenama… Bez njih joj, kaže, život ne bi imao smisla.
