HBŽ: Jedan dan 4 planine

Pustolovina je počela u ranim jutarnjim satima (04 i 15h), prema prvoj planini Cincar. Jedino su divlji konji na visoravni Kruzi bili budni.

Uspon je krenuo podno jugozapadnih obronaka Cincara. Prekrasan izlazak sunca uz lagani povjetarac dočekao nas na vrhu Cincara (2006m n/v). Pogled ostavlja bez daha. Prva planina svladana, idemo dalje. 
Iduće odredište, najveći vrh Dinare-Veliki Troglav. Uspon počeo iz Sajkovića Drage. Nakon nekoliko minuta hoda, staza se račva na dvije, po planu idemo desnom tzv. stazom Mery (zahtjevnja alpinistička staza). Nakon nešto manje od 2h hoda, stižemo na najveći vrh Dinare (Veliki Troglav 1913m n/v). Impresivan pogled sa vrha puca prema svim smjerovima. 2:0 za nas! 

Oko 13h zbog visoke temperature (30°C) uputili smo se po osvježenje i kratku pauzu na jezero Mandek.
Osvježeni i odmorni u 15 i 15h krećemo prema podnožju Kamešnice, selo Podgradina. Toto je postavio tempo kao da nam je prva planina. Najviši vrh Kamešnice – Konj (1856m n/v) osvojili smo u 18h. Noge su bile sve teže i umornije a noć sve bliže. 

Stizali su pozivi, (kakva je situacija, dokle ste stigli, nećete valjda na četvrtu planinu, mrak će) ali sam razmišljao, pa Tušnica je kao kod kuće. 

20 i 30h, sunce već zašlo, a Tušnica pred nama, idemo, nema stajanja! Kako smo se penjali vjetar je bio sve jači, a riječi sve manje. I onda u 21 i 30h, nakon jednog sata intezivnog hodanja, stižemo do cilja i najvišeg vrha Tušnice, (Vitrenik 1697m n/v). Adrenalin je nadvladao umor.
4:0 za nas! 

Plan je bio završiti Tušnicu u 21h, ali “tko u malo gleda, malo i vrijedi”.

(M. K.)