Grahovljani u Šibeniku predstavili tradicijsku igru “pljočkanje”
Zbog turnira koji se kasnije odigrao u Danilu stigao je i Vlatko Sarić, Istrijan porijeklom iz Grahova, koji ponosno nosi neslužbenu titulu svjetskog prvaka u pljočkanju.
U povodu Međunarodnog dana muzeja Udruga za očuvanje kulturne i povijesne baštine „Don Juraj Gospodnetić“ i Pljočkarski klub Bosansko Grahovo, u suradnji s Muzejom grada Šibenika, predstavili su na travnjaku ispred šibenskog muzeja tradicijsku igru „pljočkanje“.
Svojom nazočnošću skup su uveličali šibenski biskup mons. Tomislav Rogić i zamjenik gradonačelnika Šibenika Paško Rakić, piše Šibenik.in.
“Pljočkanje je tradicijska igra zaštićena kao nematerijalna baština, a koja se igrala i u okolici Dinare. Igralo se ranije s ravnijim kamenjem, a najsličnija je našim balotama. Igraju po dvoje igrača, a siguran sam da će to pomalo postati i olimpijski sport “– kroz šalu je Željko Krnčević, ravnatelj šibenskog muzeja, predstavio pljočkanje.
Zbog turnira koji se kasnije odigrao u Danilu stigao je i Vlatko Sarić, Istrijan porijeklom iz Grahova, koji ponosno nosi neslužbenu titulu svjetskog prvaka u pljočkanju.
– “U davna vremena igralo se s kamenjem, a svatko je sebi morao pronaći onaj koji mu najbolje leži u ruci. Međutim, kako kamenje lako puca, prešli smo na ove aluminijske pločice. Cilj je,kao i u boćanju,baciti prvo ovaj mali bulin u prostor označen trakama, a onda što bliže njemu pljočke” – objašnjava svjetski prvak.
Bacanja pljočki ispred muzeja uhvatio se poznati šibenski balotaš Kruno Mazalin, inače umirovljeni brigadir Hrvatske vojske.
– “Dobra je igra pa bi valjalo razmisliti i o osnivanju kluba u Šibeniku. Za razliku od balota nema valjanja jer je riječ o disku, ali podsjeća dosta na izbijanje”– objasnio je Mazalin.
U večernjim satima u atriju Muzeja Marija Krnčević Rako držala je predavanje na temu“Tradicijske igre Dinare”.
“Kad sam pripremala predavanje, proučila sam Furčićeva tri sveska i našla sam dosta igara koje se poklapaju u našim krajevima i na Dinari. To i nije neobično jer je dolazilo do raznih migracija stanovništva koje se spuštalo prema moru, a osim toga donedavno je običaj bio da se do Petrovog dana stoka seli iz naših krajeva na Dinaru. Igre su se međusobno prenosile tako da se na Dinari igralo i na balote i na šijavicu” – kazala nam je Marija Krnčević Rak, kustosica u Muzeju grada Šibenika.
Krešimir Sarić iz Udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine“Don Juraj Gospodnetić”istaknuo je kako se intenzivno bave zaštitom i očuvanjem igara, prvenstveno pastirskih igara koje su vezane uz kamen.
– “Pljočkanje, kamena s ramena, potezanje konopa, skok u dalj, ali i tradicijska glazba baština su koju pokušavamo zaštititi. Nemamo ustanova ili muzeja koji bi nam pomogli pa sve radimo preko naše udruge i idemo ka tome da se to danas prezentira kao tradicijski sport zašto su potrebna jedinstvena pravila“– kazao je Sarić.
Početkom 90-tih godina 20. Stoljeća zahvaljujući pojedinim entuzijastima pokrenuta je inicijativa o organizaciji i institucionalizaciji pljočkanja u Istri gdje danas postoje brojni klubovi kao Istarski pljočarski savez. Tako je ova od davnina poznata pučka, pastirska igra sačuvana kao dio tradicijskog naslijeđa.
Udruga se povezala s Istarskim pljočkarskim savezom koji je nositelj tog kulturnog dobra, a u muzeju bio i Milivoj Pacenti, član Europske asocijacije tradicijskih igara i sportova.
– “Najvažnija je edukacija mladih kako bi se tradicija nastavila. Igre su postale vidljive nakon rezolucija UNESCO-a o kulturnoj i nematerijalnoj baštini. Sve su to niskobudžetne igre za koje trebate samo ledinu, koji kamen i malo dobre volje” – kazao je Pacenti.
